DVE GODINE OD SMRTI KRALJA NARODNE MUZIKE! Šaban Šaulić je imao TEŠKO DETINJSTVO, a jedna pesma GA JE VINULA U ZVEZDE! Foto/Video
Podeli vest
Pre dve godine, 17. februara 2019, u saobraćajnoj nesreći poginuo je Šaban Šaulić. Njegova ostavština je velika. Počeo je vrlo mlad, s osamnaest je snimio prvu ploču, a singl "Dajte mi utjehu" bio je i lokalni hit. Na početku karijere znali su ga ponešto u Srbiji, ali onoj manje vidljivoj. Sve do trenutka kada je 1978. na publiku čitave Jugoslavije ispustio zver od pesme, originalnog i pamtljivog, dramatskog naslova. Zvala se "Dođi da ostarimo zajedno". Pesma nije ličila ni na jednu drugu. Ako postoji prvi "radikalni narodnjak", to je ovaj
Narodna muzika, tradicionalna, novopisana, umetnička i estradna, razvijala se ipak nekako organski i u skladu s vremenom i okolnostima. Skokovi su bili tehnološki, po zakonima istorije i društva, a promene je donosio naravno talenat, nadareni pojedinci koji su se razvijali unutar trenutka kulture, u takozvanom duhu vremena. Šaban Šaulić doneo je pak prelom, iščašenje, rez. Malu revoluciju čak. Možda i kontrarevoluciju.
O pevaču Mišelu Gvozdenoviću bruji domaća javnost od septembra prošle godine, kada se uselio u Belu kuću i postao učesnik četvrte sezone "Zadruge"
26.01.2021
15:46
Doneo je način i stil pevanja neobičan i istočnjački - ne može se reći drugačije - s melizmama koje su se kao arabeske razvijale do ekstrema, pevane silinom i s agresivnom, preteranom emocijom; doneo je fraziranje i ton koji u srednjoj struji do tada nisu postojali. Štaviše, ništa nije ni upućivalo da bi mogli uopšte doći. Tim stilom Šaban je učinio vidljivim, kontekstualno, i čitavu jednu (pod)kulturu, dotad nepoznatu većini.
S glasom koji je vapio i plakao dolazio je zvuk margine, i preko margine, muzika kojoj je prirodno stanište železnička i autobuska stanica, periferija, sirotinja, gde je sve od očaja i beznađa. Sve od čega je golema srednja klasa Jugoslavije bežala.
Agresivne su to bile i emocije i kompozicije, ne samo u odnosu na kompletnu tadašnju narodnjačku muzičku scenu, nego je, u trenutku kad je Šaban iz estradnog podzemlja s ruba ušao na veliku pozornicu i zatresao čitavu kulturu, jedan njen deo ostao istinski šokiran od njegovog zvuka.
Iako je počeo vrlo mlad, s osamnaest snimio prvu ploču, a singl Dajte mi utjehu bio je i lokalni hit, znali su ga ponešto u Srbiji, ali onoj manje vidljivoj - znala ga je publika koja je slušala Radio Šabac, ona po šatrama i svadbama, po autobusima i gradilištima.
Sve do trenutka kada je 1978. na publiku čitave Jugoslavije ispustio zver od pesme, originalnog i pamtljivog, dramatskog naslova. Zvala se Dođi da ostarimo zajedno.
Pesma koja nije ličila ni na jednu drugu.
Ako postoji prvi "radikalni narodnjak", to je ovaj. Pesma izuzetno zahtevna, i svirački, s promenama tempa i dinamike, ritmičkim klopkama i sinkopiranjem, od silovitosti uvoda koji je B-deo refrena, gde orkestar odmah počinje forte, do kontrole pulsa u strofi, pauza, stanki u refrenu - to je mogao izvesti samo ozbiljan orkestar, snimiti ovakvu matricu. Izazov, zaista. A za pevača tek...
To je jedna od najtežih pesama čitave novokomponovane pesmarice. Pevač se mora iznaći i s nemilosrdnom pratnjom, izuzetno postavljenim ambicioznim aranžmanom, gde se vokal bori s ritmom i tempom, s velikim modulacijama i rasponom. Ali ovaj pevač, Šaban Šaulić, kao da je bio nesvestan toga svega. Igrao se bez napora, u strofi, meri i akcentima na početku takta, kao u šestosminskom bluzu; dok orkestar samo kucka ritmički, gudači filuju i odgovaraju u kontrapunktu melodiji, a iznad svega jedna flauta u visini leprša kao golubica, neuhvatljiva.
Ovo je tužna, pretužna ljubavna pesma, o propuštenim šansama, o promašenom životu. Čovek se obraća ženi i moli je da, kad već nisu uspeli da budu zajedno dosad, pokušaju još jednom, pre nego bude prekasno:
Nisi me volela u ono vreme
A ja sam želeo samo jedno,
Sada kad nismo mi mladi ko nekada,
Dođi da ostarimo zajedno...
Iako se u strofi on pita "zašto te drugom prepustih lako", je li istina možda skrivena u refrenu? Je li ona flauta što zaleprša ponad orkestralne gustine možda ta devojka, golubica koja je nekad parala oblake, a nije ga videla i bila mu neuhvatljiva?
Pesma jeste preklinjanje lomljivog i krhkog, ranjenog subjekta, ali glas je sonoran, izvedba beskrajno sigurna. No, ono što ju je dodatno odvajalo, a što je do tada bilo nepoznato srednjoj struji i širokoj publici, bili su oni trileri i melizme, stil koji će, naročito u Bosni, stvoriti armiju imitatora - to orijentalno "savijanje" i prenaglašeno "drhtanje" nota, ispevavanje istočnjačko, plačno, očajno, siromaško, s nekom neutešnom gladi. U kontrastu, ton je iznenađujuće i silno topao, emotivan, usamljen. Upravo tragičan.
S različitim strofama i otvarajućom melanholičnom lirskom impresijom "gledam u tužnu jesenju noć, s pokisle grane lišće opada"), s metaforama o prolaznosti i nesigurnosti ("kada smo zajedno ruže brali", "pev'o sam pesme, nad'o se boljem"), a uvek istim završetkom refrena - vapajem „Dođi da ostarimo zajedno" - pesma, iako staje na visoku notu, kao da stvara osećaj nekog kruga, kao da se sve vraća na početak.
Pesma je to strahovitog intenziteta. Ona je napravljena ne da zavede nego da osvoji slušaoca, hteo on to ili ne, da ga pobedi. Čak i oni koji ne vole ovu vrstu muzike odavali su joj priznanje na sugestivnosti: jedan je zagrebački pisac rekao humorno i tonom iscrpljenosti: "Sto puta sam ostario svaki put kad sam je morao slušati".
Pesmu je napisao Rade Vučković, i sam pevač ("Nisam te se nagledao"), ali bez velikog i trajnog uspeha. Kompozitor i boem, sa Šabanom je imao neku naročitu, "simbiotičku" vezu, i da mu je napisao samo ovu pesmu, bilo bi mnogo. Ali napisao mu je kasnije još nekoliko klasika.
I među njima još jednu, sasvim posebnu. Pesmu o provincijalcu koji dolazi u "veliki grad", a to može biti samo Beograd. Motiv koji ima istoriju što ide od Mome Kapora do, evo, Radeta Vučkovića. Pesma žala, kajanja i boemštine, gde subjekt u tom velikom gradu ne uspeva, nego ga pojedu njegovi poroci, kao u pripovetki iz perioda realizma devetnaestog veka.
Pre nekoliko godina na jednoj televiziji u Srbiji upopularnoj emisiji, "talk show", gostovali su Stjepan Hauzer i Luka Šulić - duo akademskih violončelista iz Pule, u svetu poznatih (i to zaista poznatih) pod imenom "2 Cellos". Voditelj ih je u nekom trenutku uzgred pitao šta sami vole da slušaju posle koncerata. Momci su dali neobičan odgovor, uz malo smeha, svesni neočekivanosti takvog izbora s obzirom na vlastiti muzički profil, karijere i naročito mesta gde sviraju. Ali odgovor je izrečen i tonom koji je pokazivao da se zapravo ne šale: slušamo Šabana Šaulića.
Brzoplet voditelj nije ih ozbiljno shvatio, pa su mu pojasnili i dodatno proširili još neobičnijom pričom: dok se publika na koncertu razilazi, s razglasa po želji dueta ide - Šabanova S namerom dođoh u veliki grad. Pesma Radeta Vučkovića.
I opet su preko te činjenice i publika u studiju i voditelj prešli kao da je reč o šali, kao da je ništa. To je šteta i gluvoća koja može da iznervira, jer u ovom su izboru dve važne stvari.
Prva, kako to da dvojica klasično obrazovanih instrumentalista iz Pule, odraslih u vremenu i na mestu gde se ova muzika ni u primisli nigde nije mogla čuti, ni javno ni u privatnim svetovima ovih momaka zaštićenih akademskim svetom, na krajnjem zapadnom, mediteranskom rubu negdašnje zemlje, dece koja i klasno apsolutno nemaju ništa sa svetom Šabanovim - pa da izaberu baš ovu pesmu?
Šta su to čuli u njoj? Izvrsnost pisanja i izvedbe u stilu, u muzičkom jeziku koji je potpuno drugačiji od svega što su učili i čemu bi trebalo da pripadaju? Osećanje da je u toj pesmi, koja zvukovno izvesno i čujno ima nešto i od kosovske šote u foršpilu, koji briljantno svira ansambl pod vođstvom Ljubiše Pavkovića pre nego krene u takozvani i tipični turko-balkanski "sa-sa" ritam strofe? Osećaj da bez obzira na drugačiju "školu" i drugačiju ruku koja je ovu pesmu napisala, da su u njoj sakriveni kvalitet i autentičnost kakvi se ne mogu lažirati? Možda i to da u pesmi, u njenom (samo)uništavajućem tekstu, pulsira život, sirov, haotičan, bespoštedan, kakav nisu mogli da upoznaju u svom svetu? Možda sve to.
I još nešto.
Svirajući repertoar iz klasičnog muzičkog kanona i, mnogo više, obrade zapadnih pop-pesama, duet, koliko god i sam kulturno pripadao tom zapadnom krugu, ipak se nečim u sebi izdvaja od njega. Makar ostajući i dalje u, doduše savršenoj, mimikriji s pop-repertoarom iz centara odakle se sve, pa i muzički, određuje i meri - nekim dalekim, davnim ostatkom nečega što nisu ni znali da su nasledili, u dalekoj, jedva vidljivoj mikrotačci, oni osećaju da "to" u njima dvojici nije sve isto, da se razlikuje.
Treba zamisliti tu scenu: dok se publika "2 Cellos" razilazi, iz zvučnika velikih hala kreće taj neobični, klarinetom i harmonikom vođen "egzotični" intro. Neupućena publika šta pomisli tada? Primeti li iko to što svira, ili su većinom svi ravnodušni prema neobičnom zvuku, nakon dva sata lomljave električnih violončela i klasičnih i pop balada?
Možda i jedno i drugo. A nebitno je zapravo.
Duet pušta pesmu sebi - možda se i malo detinjasto šaleći, praveći šalu tako da je drugi ne razumeju. Ali time pokazuju i nešto drugo: to da, koliko god im dalek bio svet Šabanov i koliko god ih kod kuće veštački razdvajali od njega - ovaj pak drugi, "veliki svet", gde su zvezde, nikad im neće biti blizak kao što im je negde daleko, u zaboravljenom nasleđu i sećanju pre sećanja, blizak ovaj tragični i takođe, da ne zaboravimo, dugo mimikrirani beli Ciganin iz Šapca. U tom smislu, u jednoj dalekoj, nevidljivoj tački oni su isti.
Koliko god uspešni bili, bez obzira na to čak: tamo gde su se našli, baš kao i neki slušaoci na koncertima diljem sveta, ljudi koji su poreklom odavde i dođu da se dive i ponose s ta dva momka - ostaju i dalje pogubljena deca, daleko od kuće. Kao i Šaban:
Ni kod kuće kući, a kamoli drugde?
Biografija
Čuveni Šaban nije bio poznat i popularan samo u Srbiji, već i u celom regionu, gde ima mnoštvo poštovalaca svoje muzike. Za njega se zasigurno može reći da je jedan od retkih izvođača kog poštuju i priznaju svi, bilo da su poklonici narodnih nota ili ne, a samo neki od njegovih antologijskih hitova jesu "Bio sam pijanac", "Dođi da ostarimo zajedno", "S namerom dođoh u veliki grad", "Ako me tražiš", "Da nemaš drugoga", "Dajem ti sve", "Draga moja", "Hajde moja vilo", "Izdrži moj bol"...
Gotovo svaka njegova pesma odmah bi postajala hit, a po njima će ga zasigurno pamtiti kako starije, tako i mlađe generacije, budući da je svojim stvaralaštvom ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj muzičkoj sceni. Malo je poznato da je Šaulić završio samo osnovnu školu, što ga ipak nije sprečilo da postane poznat, priznat i uspešan.
Rođen je 6.9.1951. godine u Šapcu, a sa 18 godina preselio se u Beograd. Nije oduvek želeo da bude pevač - kao mladić maštao je o tome da postane fudbaler, budući da je za fudbal bio izrazito nadaren, o čemu svedoči i činjenica da je dobio poziv da pređe u bugarski klub "Levski". Pored fudbala trenirao je i boks, beležio je sjajne rezultate, ali je njegov život krenuo u sasvim drugom smeru.
Detinjstvo mu nije bilo lako - kao dete je živeo skromno i bez stalnih prihoda. Očuvala ga je sestra, dok su mu roditelji radili, prodavali lutriju i igračke. Dosta je vremena tokom detinjstva proveo u Bjeljini, budući da je odande njegova majka Ilduza Deminović. Kada je napunio 18, spakovao je kofere i preselio se u Beograd.
Glavni "krivac" za Šabanove prve korake u svetu muzike jeste njegov stric Alija, koji je prepoznao njegov talenat i pozvao ga da peva u kafani u koju je on često išao. Tada mlad, neiskusan Šaban, kao od šale napunio je kafanu, što je bio njegov prvi veći uspeh i jasan pokazatelj da je pred njim blistava karijera. Počeo je redovno da nastupa, a posle nekog vremena primetio ga je Veroljub Jovanović koji je svirao prvu violinu u orkestru Budimira Buce Jovanovića. Prepoznao je njegov talenat i odlučio da mu se maksimalno posveti i uči ga pevanju. Upravo je on 1969. godine napisao Šabanovu prvu pesmu "Dajte mi utjehu", koja brzo postaje veliki hit, a te godine Šaban izdaje i svoj prvi album... Ostalo je istorija.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Američke specijalne dalekometne GLSDB bombe, prebačene u Oružane snage Ukrajine, pokazale su svoju neefikasnost zbog ruskih sistema za elektronsko ratovanje koji ih potiskuju, piše poljsko izdanje Interia.
Američki državni sekretar Entoni Blinken praktično je zapretio Kini sankcijama SAD tokom sastanka ministara inostranih poslova G7 na italijanskom ostrvu Kapri 20. aprila. Najviši diplomata Sjedinjenih Američkih Država opisao je Kinu kao "glavnog davaoca" tehnologije, pomagaču u naoružavanju Rusije, rekavši da Peking podstiče "najveću pretnju evropskoj bezbednosti od kraja Hladnog rata", a na to je doboi odgovor od profesora ekonomije na univerzitetu u Notingemu, Či Meng Taun, u autorskom tekstu za "Konversejšn".
Odluka pokreta "Kreni-Promeni" koji predvodi Savo Manojlović da učestvuje na izborima u Beogradu raspisanim za 2. jun podigla je dosta prašine na političkoj sceni Srbije a reakcije i komentari tim povodom ređaju se kao na traci.
Programski direktor Demostata, novinar Zoran Panović ocenio je da između Sava Manojlovića i tajkuna Dragana Đilasa bukti otvoreni rat za lidera opozicije.
Ministar bezbednosti BiH, Nenad Nešić, oglasio se na društvenoj mreži "X" i tom prilikom prokomentarisao izjavu tajkuna i predstavnika opozicije, Dragana Đilasa.
Predsednk Vlade Republike Srbije Miloš Vučević uputio je danas čestitku patrijarhu srpskom Porfiriju, sveštenstvu i monaštvu, kao i pravoslavnim vrnicima koji Vaskrs slave po Julijanskom kalendaru.
Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić izjavio je da radovi na rekonstrukciji železničkog mosta kod Sente teku brže nego što je planirano i dodao da će biti završeni već sredinom maja, odnosno mesec dana pre ugovorenog termina.
Tragom ukusne baklave i sladoleda, krenuli smo i mi...iz Beograda, pravac Istanbul! Grad, za koji kažu da je najlepši na svetu i da mu se svako uvek iznova vraća. Upravo takav smo utisak stekli i mi, a šta se krije iza trenda "idem u Istanbul" otkrićemo vam u ovom tekstu.
Potpredsednica Vlade Srbije, ministarka zaštite životne sredine i potpredsednica Glavnog odbora Srpske napredne stranke Irena Vujović izjavila je danas da paušalne kvalifikacije zlonamernih i nestručnih ljudi, nikada neće predstavljati kočnicu u uspešnom radu Ministarstva zaštite životne sredine.
Predsednik Vlade Miloš Vučević izjavio je danas da mu je drago što je svoj prvi zvanični sastanak na novoj funkciji obavio sa Njegovom Svetosti, Patrijarhom srpskim gospodinom Porfirijem i to uoči najvećeg hrišćanskog praznika Vaskrsa.
Gosti "Info dana" Informer TV bili su Stefan Krkobabić, potpredsednik PUPS i Vladimir Kokanović, predsednik Saveza Srba u Sloveniji. Oni su komentarisali diplomatsku borbu Srbije u vezi sa takozvanom Rezolucijom o Srebrenici i primanjem lažne države Kosovo u Savet Evrope.
Licemerno sponzorstvo rezolucije o Srebrenici iza kog stoji Nemačka i istorijski kontekst nemačkog antisrpskog sentimenta, komentarisali su gosti Info jutra, izdavač Vesna Pešić i predsednik OO SNS Smederevska Palanka Nikola Vučen.
Ekonomsku dominaciju Kine na globalnom planu i očajničke pokušaje kolektivnog Zapada da joj stanu na put, komentarisali su gosti Info jutra, Milan Čavić iz Centra za društvenu stabilnost i pukovnik Mirčeta Jokanović.
Važnost mentalne higijene i potencijalne faktore koje su uticali na zločince iz Dubone i Ribnikara koji su bili zapostavljeni, komentarisala je gošča Info jutra, psiholog Snežana Anđelković.
U Malom Orašju, kod spomenika gde su kobne večeri 4. maja prošle godine ubijena šestorica mladića, prikazane su fotografije mladića dok su njihovi braća i sestre i prijatelji recitovali pesme u njihovu čast.
Policija u Beogradu u četvrtak je uhapsila D.Š. (34) i odredila mu zadržavanje do 48 sati, zbog toga što je, kako se sumnja, verbalno, a potom i fizički nasrnuo na suprugu.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Policijske uprave Novi Pazar tragaju za nepoznatim počiniocima koji su jutros oko 8 sati u novopazarskom naselju Selakovac iz jednog kazina oteli oko 300.000 dinara.
Generalnom direktoru Milošu Vazuri sam rekao: ‘Nemoj da si naivan, tapšu te po leđima, zaposli mi ćerku, sina, ovoga, onoga. Cela familija se zaposli, a sutra kada bude problem tebe će prvog da šutnu’. Zato se drže zajedno, samo nemojte da mi ljubite grb, da se busate, kaže Igor Duljaj, doskorašnji trener crno-belih.
Zamenik kapitena Crvene zvezde Uroš Spajić (31) poručuje za Informer da je prošle jeseni razmišljao da odustane od fudbala, ali da sada ima totalno drugačije planove i želi sa crveno-belima u Ligu šampiona!
Ja nemam nikakav lični motiv, već govorim o onome što vidim i zbog toga bih jedva dočekao emisiju sa Aleksandrom Pešićem (31) i Draganom Stojkovićem Piksijem (59), rekao je Rade Bogdanović (53)!
Zvanični sajt NATO pakta objavio je interaktivnu mapu svih njenih članica na kojoj je vidno isključila lažnu državu Kosovo i njenog sastava i jedino što se može primetiti je tanka isprekidana administrativna linija.
Sjedinjene Države prebacuju borbene avione i bespilotne letelice u Katar nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati ukinuli dozvolu američkim avionima da iz te zemlje gađaju ciljeve u Jemenu i Iraku, piše "Volstrit džornal , pozivajući se na američke zvaničnike.
Ima li kraja uspešnim мodernizacijama sovjetskih i ruskih PVO raketnih sistema? Kada je počeo razvoj ”Buka (bukve)”, koji je trajao od 1972. do 1977. godine, s tim da su borbena ispitivanja počela 1977. godine, malo njih je slutilo da će ovaj naslednik ”Kuba”, na čijoj osnovi je i urađen, dočekati da bude veoma velika, gotovo neotklonjiva opasnost za sve što leti.
Glumica Iva Štrljić u razgovoru za Informer otkriva kako provodi Vaskrs, čemu se najviše raduje tokom praznika, ali i kako priprema njen omiljeni kolač.
Poslednjih decenija zec je kako u svetu, tako i u Srbiji postao najprepoznatljiviji simbol Vaskrsa, pa se tako u mnogim domovima mogu videti raznorazne vaskršnje dekoracije koje podrazumevaju sve što ima veze sa ovom životinjom.
Tradicionalni dečiji deveti po redu, festival Uskršnje jaje, uz nekoliko hiljada mališana, njihovih roditelja i prolaznika, odrzan je na centralnom gradskom trgu u Zrenjaninu, u organizaciji udruženja Vratimo deci radost u pokretu.
Vaskršnja jaja se najčešće farbaju na Veliki petak, ali ima i onih koji to rade na Veliku subotu. I pored mnogo tehnika koje mogu da se pronađu na internetu, svaka domaćica ima svoj oprobani način ukrašavanja jaja.
Vesna Kozak iz Padine pre tri godine je počela da gaji kokoške i to više vrsta, ali u njenom kokošarniku najinteresantnije su "arlaukane" koje nose plava jaja!
Kragujevac će ove godine za svoj praznik, Dan grada, 6. 7. i 8. maja tokom tri koncertne večeri ugostiti značajna i velika imena srpske rok i pop scene, ali dolazi i svetska muzička zvezda.
U većini pravoslavnih domova širom Srbije tradicija je da se jaja pred Vaskrs farbaju na Veliki petak, ali se u Prizrenu i okolini to činilo na Veliki četvrtak.
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.