• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA

Autor: Ljubav&Zdravlje/Dejan Katalina

12.12.2016

18:30

ŠABAN ŠAULIĆ: Gordana je moj život!

Estrada

ŠABAN ŠAULIĆ: Gordana je moj život!

Podeli vest

Moja supruga je neko bez čije ljubavi, pomoći i podrške sigurno ne bih bio ovo što jesam, kaže legendarni pevač

 

Informer

Publika je Šabana Šaulića prozvala "kraljem narodne muzike", a etnomuzikolozi smatraju da je njegov glas jedan od najupečatljivijih i najkvalitetnijih na našoj muzičkoj sceni. Čovek koji već pola veka održava svoju popularnost, pre svega hitovima od kojih su mnogi neizbežan deo kafanskih i svadbarskih veselja, za naš dodatak prisetio se svojih početaka, ali i bez dlake na jeziku pričao o svojoj porodici i onome o čemu se do sada nije izjašnjavao - političkim stavovima.

Ako se ne varam, objavili ste 36 albuma. Kako se osećate kad se danas osvrnete na sve te snimljene pesme?

- I da ste se prevarili, ja to ne bih znao jer sam odavno prestao da brojim albume. Ja sam i inače u godini kada sam napunio 65 godina života i slavim pola veka bavljenja muzikom, tako da je vreme za sabiranje nekih utisaka. Ono što mogu reći jeste da se smatram blagosolovenim jer sam radio posao koji volim i zahvaljujući njemu imao lep život i nadam se ostavio i muzičko nasleđe po kome će me pamtiti potomci, ali i ljubitelji narodne muzike.

Do 1976. godine pesme je za vas komponovao Buca Jovanović. Kada ste i zašto osetili da možete i želite da sami pišete za sebe?

- Buca i ja smo imali najpre ugovor na pet godina ekskluzivne saradnje, koji sam ispoštovao, i na moju inicijativu taj ugovor je produžen na još godinu dana. U međuvremenu sam otišao u vojsku i, kada sam se vratio, želeo sam da nastavimo saradnju na poverenje i bez pisane obaveze, ali on je insistirao da se obavežem na još pet godina. Pošto sam u međuvremenu i sam počeo da komponujem, nisam želeo da pristanem na to, ali i danas Bucu spominjem kao svog muzičkog oca i zahvalan sam mu na svemu što je uradio za mene i što me je naučio.

Unuk Luka je moj ponos

Vaš unuk Luka Adžić nedavno je postigao odlučujući gol za Crvenu zvezdu u jednoj prvoligaškoj utakmici. Kao veliki ljubitelj fudbala, koliko ste bili ponosni na njega i da li ste mu dali neki savet kako da nastavi svoju karijeru?
- Luka je moj ponos, bio sam u avionu kad se to desilo i zvao sam ga čim sam sleteo da mu čestitam i poželim da ovo bude tek prva u nizu ovakvih lepih situacija. Žao mi je što tada nisam mogao da ga gledam, ali evo već sledeće nedelje sam bio na utakmici i podržavao ga iz publike. On je izuzetno talentovan fudbaler, posvećen je tome i ovo što mu se dešava rezultat je višegodišnjeg truda i zalaganja. Saveti koje mu mogu dati su više ljudski nego sportski, a to je da ne odustaje od svog sna, da bude vredan i požrtvovan kao što je i dosad bio i da uvek ostane ovoliko priseban i vaspitan mladić.

Od tolikih pesama, postoji li neka koju ste uvek pevali sa posebnim emocionalnim nabojem i zašto?

- Kao što rekoh, još od raskida saradnje sa Bucom, ja sam autor većine svojih pesama, i od pregršti onoga što sam napisao i otpevao za sve ovo vreme teško je izdvojiti jednu pesmu. Draga mi je "Utjeha" jer je to prva pesma koju sam snimio, volim "Dođi da ostarimo zajedno" jer predstavlja prekretnicu u mojoj karijeri, uvek me ganu pesme "Lijepi dani mog djetinjstva", "Odlaziš, odlaziš", "Devojčice moja" zbog tematike o kojoj pevaju... Zaista ih ima mnogo, i u svaku sam utkao deo svoje duše, tako da ne mogu da izdvojim jednu.

Kao otac troje dece i istovremeno velika muzička zvezda, mislite li da ste nešto propustili u odrastanju svoje dece dok ste bili okupirani nastupima, snimanjima i putovanjima, i šta bi to bilo?

- Za svoju decu sam uvek bio tu u ključnim trenucima. Ali zato su mi promakle sve one male radosti, svi oni dani u kojima su oni rasli, igrali se i sazrevali... Tu je ključnu ulogu imala Gordana, koja je od prvog dana preuzela na sebe vaspitanje i podizanje dece, a ja sam joj pomagao kad i koliko sam mogao. Kakav je uspeh postigla, govori to da su sva naša deca izrasla u divne mlade školovane i pristojne ljude na koje možemo oboje biti ponosni.

Insajder

Šta vam je najteže padalo tokom pola veka muzičke karijere?

- Uvek mi je najlakše bilo da pevam i stvaram muziku. Najnapornija su mi iscrpljujuća putovanja i svi oni tehnički detalji vezani za nastupe - nabavljanje karata, dogovori, pregovori, bavljenje ozvučenjem i slično. To je takođe na sebe preuzela Goca, koja nije samo moja supruga već i menadžer, i na taj način mi umnogome olakšava.

Kako gledate na današnju estradnu scenu, zašto više nema autora i pevača koji bi mogli da naprave nešto slično vašim hitovima "Dođi da ostarimo zajedno" i "Dva galeba bela"?

- Autora možda i ima, ali nema ko to da peva. Drugačija su vremena danas, sve je mnogo brže i podređeno nekim trendovima koji ne mogu da traju ni sezonu, ali zato dok su tu, svi se za njima povode. Ja se i danas trudim da snimam pre svega pesme koje mi se sviđaju i koje će trajati, ali čini mi se da, na svu sreću, u tome nisam usamljen. Ima pevača iz moje generacije, ali i kvalitetnih mladih pevača koji ipak pažljivo biraju pesme i grade karijeru, tako da se nadam da će se iz toga u budućnosti izroditi još pesama poput "Dva galeba bela".

Moje i želje Željka i Milice Mitrović su iste i trebalo nam je pet minuta da se dogovorimo oko svega

I kad smo kod toga, da li vam se dopala adaptacija vašeg hita "Dođi da ostarimo zajedno" riječke grupe "Let 3", koju su nazvali "Dijete u vremenu"?

- To sam čuo tek nakon što su me novinari pitali za mišljenje, pa sam našao na internetu i poslušao njihovu verziju. Iskreno, zanimljivo mi je to, ali je original ipak nenadmašan.

Oni su ovu pesmu estetski dočarali kao da se dešava u eri hipika. Jeste li se vi nekad pomalo osećali kao hipik?
- Ponekad se osećam i kao vanzemaljac, a ne kao hipik (smeh). Nosio sam ja tu garderobu sedamdesetih, imao dugu kosu kao Vinetu, verovatno sam i delio neka gledišta sa hipicima, ali se nikad nisam identifikovao s njima.

Ispričali ste da vam je žao što niste ranije skinuli periku, po kojoj su vas mnogi upamtili i čak zbijali šale na račun toga. Kako je bilo provesti tolike decenije s perikom na glavi?

- Naporno. Iskreno, imam osećaj kao da sam ponovo rođen otkad sam skinuo tupe. Kamo sreće da ga nikad nisam ni stavio, ali šta ću, živ čovek greši, a prošlost se ne može promeniti.

Da li ste u vreme najveće popularnosti imali problema s porocima i koji su vam bili najdraži? Odnosno, može li uspešan pevač i kompozitor izbeći poroke?

- Moj najveći porok su cigarete. Počeo sam da pušim sa devet godina na nagovor starijeg brata, koji mi je rekao da izgledam kao glumac sa cigaretom, a ja mu poverovao. Od tada do danas nisam prestao da pušim i naprosto nemam snage da se odreknem duvana. Od ostalih poroka jedino još umem da popijem, ali to nikad nije van kontrole. A da li je moguće biti uspešan bez toga, sigurno jeste onima kojima to ne predstavlja zadovoljstvo. Sve je stvar karaktera i izbora u životu. Ja sam uvek voleo boemski život, društvo, kafane i sve ono što je to nosilo, i to volim i danas.

Moj najveći porok su cigarete, počeo sam da pušim sa devet godina

Posvetili ste pesmu svojoj supruzi Gordani, koja je postala ogroman hit. Koliko vam je supruga pomogla u građenju karijere?

- Gordana je neko bez čije ljubavi, pomoći i podrške sigurno ne bih bio ovo što jesam.

Skorašnja "bomba" u vezi sa vama bila je kad ste iz žirija "Zvezda Granda" prešli u žiri "Pinkovih zvezda". Šta je bilo presudno da se odlučite na ovo - novac ili nešto drugo?

- Prosto, došao je trenutak kad sam poželeo da još nekim mladim pevačima u nešto drugačijem formatu pomognem savetima da izgrade karijeru na pravi način. Ispostavilo se da su moje i želje Željka i Milice Mitrović iste i trebalo nam je pet minuta da se dogovorimo oko svega. Dakle, presudan je bio pre svega ljudski faktor i zajednička vizija.

Na koji način, kao član žirija, pomažete mladim pevačima i mislite li da ovakve emisije zaista mogu biti odskočna daska za njihovu karijeru?

- Naravno da mogu, pa mnogi su zahvaljujući ovim emisijama ne samo izašli iz anonimnosti već i izgradili veliku karijeru. I u naše vreme je bilo muzičkih takmičenja zahvaljujući kojima su mnogi dobili priliku da budu primećeni, samo što tada to nije bilo na televiziji. Ja se trudim da im pomognem savetima, da im prenesem znanje i iskustvo, da ih ohrabrim u pokušajima, ali i da ih kritikujem ukoliko to smatram potrebnim.

Ja sam član Pokreta socijalista. To se desilo zahvaljujući prijateljstvu koje imam sa Aleksandrom Vulinom

Ko se po vašem mišljenju od tih pevača najviše istakao, odnosno ko je od njih ostavio najupečatljiviji utisak na vas?

- Ima mnogo dobrih mladih pevača, ne bih da izdvajam jednog.

Čini se da ste kroz čitavu karijeru ostali vrlo apolitični, što je teško kad ste javna ličnost. Da li su vas nekad zvali da budete u nekoj stranci ili da podržite neku političku opciju?
- Uvek sam imao svoj politički stav, ali sam ga retko iznosio, međutim, i to se sa godinama promenilo. Ja sam, možda to niste znali, član Pokreta socijalista. To se desilo zahvaljujući prijateljstvu koje imam sa Aleksandrom Vulinom, ali i zato što smatram da su ideje koje njegova partija zagovara nešto sa čim apsolutno mogu da se poistovetim i što mogu javno da podržim.

Ko je za vas najveći političar na prostorima bivše Jugoslavije i zašto?

- Imali smo mi u prošlosti mnogo velikih političara, od Miloša Obrenovića do Nikole Pašića. Trenutno je po mom mišljenju najveći političar Aleksandar Vučić, iz mnogo razloga, a pre svega zbog mudre, čvrste i odlučne politike koju vodi.

I na kraju, kad biste jednom svojom pesmom mogli da opišete sebe, koja bi to pesma bila?

- Ne mogu da se setim jedne. Možda tu pesmu tek treba da otpevam...AF

 

 


Tagovi:

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

Izbori 2024

Vesti

TV

Napad u Moskvi je pokušaj državnog udara! Pitanje je dana kad će ukrajinska vojska kapitulirati, zato je potrebno da se Rusija destabilizuje iznutra! (VIDEO)
Live TV

Napad u Moskvi je pokušaj državnog udara! Pitanje je dana kad će ukrajinska vojska kapitulirati, zato je potrebno da se Rusija destabilizuje iznutra! (VIDEO)

Goran Petronijević, advokat, Nikola Jović, politikolog, prof. dr Aleksandar Lukić sa Instituta za političke studije i akademik prof. dr Dragan Radenović govorili su u emisiji "Info dan" na Informer TV o terorističkom napadu u Moskvi i tome šta on zapravo predstavlja i kako će uticati na budućnost Rusije.

28.03.2024

18:01

JOŠ TV VESTI

Hronika

"Laže da ga je Vuk pretukao": Na suđenju Đuri Nikoliću za ubistvo u Jakovu svedočila majka žrtve
Hronika

"Laže da ga je Vuk pretukao": Na suđenju Đuri Nikoliću za ubistvo u Jakovu svedočila majka žrtve

Bila sam u dvorištu Novakovića, u tu kuću je udata moja ćerka i bavila sam se decom. Čula sam da je došao Milan Nikolić i udario mog sina Vuka sa obe šake. Nisam videla, ali sam čula tada šta se desilo. Milan mu je zapretio prstom i rekao, "j....u ti majku", a Vuk mu je odgovorio, "ti da j...š moju Draganu. Milan je mali čovek, ali je poskočio i sa obe šake udario Vuka. To su snimile kamere.

28.03.2024

18:01

Sport

Planeta

Sestre preživele teroristički napad u Volgodonsku, pa ubijene u Krokusu! Kako ovo objasniti, majka ne prihvata da su mrtve!
Bože, ima li te?!

Sestre preživele teroristički napad u Volgodonsku, pa ubijene u Krokusu! Kako ovo objasniti, majka ne prihvata da su mrtve!

Među žrtvama tragedije u Krokus siti holu bile su i sestre koje su preživele teroristički napad u Volgodonsku 16. septembra 1999. godine. Tada je porodica živela u Rostovskoj oblasti, a u blizini njihove kuće, teroristi su digli u vazduh kamion sa eksplozivom. Poginulo je 19 ljudi, a Tatjana i Ana Makarski su povređene, ali su preživele.

28.03.2024

20:45

Zabava

JOŠ Zabava VESTI

Magazin

Srbija