• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA

Autor: Njuzvik

12.03.2020

21:09

ĐINĐIĆEVA SEKRETARICA U JEDINOM INTERVJUU DO SADA OTKRILA VELIKU TAJNU! Nekoliko meseci pre ubistva POJAVIO SE ČOVEK s kojim se stalno viđao! Evo ko je on!

Politika

ĐINĐIĆEVA SEKRETARICA U JEDINOM INTERVJUU DO SADA OTKRILA VELIKU TAJNU! Nekoliko meseci pre ubistva POJAVIO SE ČOVEK s kojim se stalno viđao! Evo ko je on!

Podeli vest

Premijer i lider Demokratske stranke Zoran Ðinđić ubijen je ispred sedišta Vlade Srbije 12. marta 2003. godine.

Samo je jedna osoba bila toliko bliska da ga je viđala gotovo svaki dan, a nije bila član porodice. Bila je to njegova lična sekretarica Biljana Stankov, koja je Ðinđića pratila od njegovih prvih poslaničkih dana 1991, pa sve do dana kada je ubijen 2003. Ovo je njen prvi intervju, koji je dala za Njuzvik 2017. godine.

Posle ubistva, kada je za skoro sve, i one koji su ga sreli u prolazu i one koji su mu postavljali klipove u točkove, Ðinđić postao „Zoran“, njegova bliska saradnica insistirala je na tome da je on gospodin Ðinđić.

– Sećate li se kako je izgledao vaš prvi susret sa Zoranom Ðinđićem?

Toga se veoma dobro sećam. Imali smo zakazan sastanak u Opštini Vračar i ja sam sa Ðorđem Zečevićem, poslanikom DS, krenula kolima iz centra grada, a sa gospodinom Ðinđićem trebalo je da se nađemo na Slaviji. Nas dvoje smo sedeli na zadnjem sedištu „micubiši pajera“, pošto je Zečević tada bio predstavnik te japanske kompanije za Jugoslaviju. Dobro pamtim taj trenutak kada smo se zaustavili i kada je on ušao u kola. Osetila sam kako je prostrujala neka potpuno nova energija. Bilo je zaista čudno. Tu me je gospodin Zečević predstavio gospodinu Ðinđiću kao člana njegovog tima i rekao mu kako ću ubuduće voditi njihovu zajedničku poslaničku kancelariju. On me je samo pogledao i upitao: „Biljo, jesmo li na ti ili na vi?“. Nasmešio se. Bila sam pomalo zbunjena i rekla sam mu: „Možemo i na ti“.

– Kako ste komunicirali?

Čitav naš odnos razvijao se logično i lako. Sa njim je svaki dan bio drugačiji. On je verovao u svoja ubeđenja i želju da promeni Srbiju. Vodila sam sve njegove poslove, beležila obaveze i ugovarala sastanke. Jednostavno, znala sam da ću ga na tom političkom putu sve vreme pratiti. Ne kažem da je on od početka uvek bio zadovoljan načinom na koji radim, ali je sve funkcionisalo i vremenom postajalo sve bolje.

Da li ste bili na ti ili na vi?

U javnosti uvek na vi, ali privatno smo bili na ti.

Foto: beta/m.miskov

 

Šta je mrzeo kod drugih, da li su mu neki ljudi bili odbojni?

Nije voleo lenjost, inertnost, kilavost, ljude bez energije ili ljude koji su obećavali, ali to obećeno nisu mogli da ispune. Posebno je prezirao površnost. Voleo je da govori: „Ako kažeš da nešto što nisi želeo da uradiš danas, možeš da ostaviš i uradiš sutra, onda to nešto ne moraš nikada ni da uradiš“. Istina, on je imao jednu čudnu osobinu, na primer, bilo je tu u njegovom okruženju i ljudi za koje sam smatrala da to ne zaslužuju i uvek sam se pitala šta će oni tu. Znam da su ga mnogi osuđivali zbog saradnika koje je imao u svom okruženju, ali on je iz njih uspevao da izvuče tačno ono što je trebalo. Zbog toga se činilo da su neki ljudi malo jače „zasijali“, nego što je uopšte trebalo da zasijaju.

Kakav je bio prema osoblju u stranci, a i kasnije na mestima gradonačelnika i premijera?

Bio je strog. Ponekad se činilo da možda i preteruje. Od svih je tražio organizovanost i disciplinu.

Kako je izgledao jedan tipičan dan?

Ujutru ga je uvek čekala kafa, ali i da ga nije čekala, to ne bi bilo ništa dramatično. Nije pridavao važnost ni hrani ni piću. Istina, voleo je da pije filter kafu s mlekom. Kada je bio gladan, obično je jeo tople sendviče ili „big mek“ iz „Mekdonalsa“. To je bilo sve. Onda bi u svojoj kancelariji jeo vrlo brzo, svega nekoliko minuta, i kada bi se zatim pojavio na vratima, izgledao je kao da je uzeo neku energetsku bombu. Veoma retko je išao na ručkove, osim ako nisu bili deo nekog protokola. Sedeo je u svojoj kancelariji i tu je i ručao.

Ima li nekih stvari u kojima je baš uživao?

Voleo je da zapali tompus i to samo kada je nešto dobro uradio ili kada su rezultati onoga što je radio bili pozitivni. U tim trenucima imao je taj neki osmeh po kojem ga još uvek pamtim. S druge strane, postoje tri stvari kojima je pridavao veliku važnost: antikviteti; uvek je imao najmoderniji mobilni telefon i veoma je voleo penkala. Te tri stvari su ga potpuno oduševljavale.

Šta je od telefona imao kod sebe na dan atentata?

Mislim, „soni erikson“ i „nokiju“, ali modele koji su u tom trenutku bili najnoviji.

Na osnovu deset godina rada s njim, možete li reći da ste ga upoznali i kao osobu, ne samo kao političara?

Mislim da sam ga pre upoznala kao osobu nego kao političara. U poslu kojim sam se bavila, morate tog nekog znati i kao osobu. Sećam se kada smo radili u Vladi Srbije, u jednom danu imate zahtev da ga vide potpredsednici, pa ministri kojima je hitno potreban, pa privrednici koji čekaju, razni državnici u redovnoj poseti, ambasadori… Bilo je tu najrazličitijih zahteva i nekako je bilo važno u svemu tome naći meru. Bilo je važno i da, kada se završi taj dan, on zna da je uradio tačno ono što je trebalo, a to je bilo izvodljivo samo ako ga neko tako dobro poznaje da zna šta su za njega bili prioriteti.

Bio je jedan od vrhunskih političara, koji je savršeno znao nemački, ali u početku nije govorio engleski. Kako je izgledao taj period učenja jezika?

On je progovorio engleski kada je postao gradonačelnik. Do tada ga je samo razumeo, ali nije govorio i onda je odlučio da ga progovori. Svako jutro je ustajao u sedam i jedan sat učio. To je za njega bilo vrlo naporno pošto nije voleo da ustaje rano. I sve je savladao za tri meseca.

Foto: beta/n.petrovic

 

 

Da li ste imali utisak da je, kako se pomerao na skali političke moći, imao sve više „prijatelja“?

Da, naravno. Postao je omiljen i svi su se hvalili da im je prijatelj. To sam prvi put osetila kada je postao gradonačelnik. Telefoni su se usijali. Ali je bio vrlo oprezan. Sećam se šta mi je rekao kada smo se selili iz stranke u Skupštinu grada: „Sada nemoj slučajno da pređeš na crveno za pešake“. Svaki posao je izuzetno ozbiljno shvatao.

Nikada niste prešli granicu i postali prijatelji koji se i privatno druže?

Ne, nikada. Baš nikada. Uprkos svemu, on je meni bio šef i među nama je postojao zdrav, profesionalan i precizno definisan odnos.

Danas se mnogi hvale kako su dobro poznavali Zorana Ðinđića. Da li znate koga je on voleo i poštovao, s kim je rado provodio vreme ili se konsultovao?

Tokom čitave njegove političke karijere nije bilo nikoga tako posebnog, ali nekoliko meseci pre ubistva pojavila se jedna osoba s kojom se susreo nekoliko puta. Bio je to vladika Atanasije Rakita. S njim je razgovarao neobično dugo i sama sam se čudila što je u razgovoru s njim ostajao mnogo duže nego što je bilo planirano. Ispočetka sam te njihove razgovore morala da prekidam jer nije bilo vremena, ali mi je on jednom prilikom, kada ga je ispratio, rekao: „Mnogo je interesantan“. Kasnije, kada sam se nakon ubistva u dva navrata sastala s vladikom Rakitom, shvatila sam da su za njega ti razgovori bili kao neki novi uvid i neka duhovna strana, koja mu je očito bila bliska i koja mu je prijala.

Bilo je i ljudi koji su ga otvoreno mrzeli i činili sve da osujete njegove političke planove…

Zanimljivo je da gospodin Ðinđić nije imao neke javne i tajne utiske o nekome. Sve ono što je, recimo, mislio o Vojislavu Koštunici, on je to i rekao. Nikada mi nije govorio nešto što drugima već nije, posebno ako se radilo o nekom javnom istupu. Neke druge stvari saopštavao je ljudima u lice, ali nije bilo razlike u odnosu na ono što je mislio privatno i što je govorio javno. Možda se nekima tada činilo da preteruje kada o nekima govori oštro i kritički, ali vreme je pokazalo da je za svakoga bio u pravu. Ako danas neko kaže kako ne zna šta je o njemu mislio Zoran Ðinđić, onda ili laže ili je nešto prespavao.

Malo njih zna da je Ðinđić tih dana trebalo da se preseli u novi kabinet jer je taj gde je radio bio mnogo lošiji nego što bi građani Srbije mogli i da pretpostave?

Ta zgrada u Nemanjinoj 11 je divna, ali kada smo mi ušli, sve se raspadalo. Drvenarija je bila stara i propala i kroz celu zgradu je duvao vetar. Trebalo je da se 15. i 16. marta preselimo u novi kabinet na spratu iznad. Čak je i taj potez nailazio na osudu, neki ljudi su smatrali da je to njegov hir i nepotrebno trošenje para. I on sam je pokušavao da izbegne preseljenje, ali u starom kabinetu više nije bilo moguće raditi, a još teže održavati važne sastanke sa visokim zvanicama.

Koliko su uslovi bili loši?

Evo, ispričaću vam jednu anegdotu. U toku nekog sastanka samo me je pozvao da uđem. Držao je telefon u ruci i razgovarao, a meni je tiho dobacio: „Biljana, ovde ima nekoga“ i nastavio razgovor. Ja sve vreme očekujem da se neko pojavi i tek onda spazim ptičji izmet i ptice kako lepršaju na kancelarijskim ormanima. Eto, tako je to izgledalo, prosto, ptice su mogle da uđu i lete po kabinetu. Istina, kada smo ih izbacivali, rekao mi je da ptice ne smemo da povredimo i, pošto je bio decembar, da ih smestimo negde na sigurno. Predali smo ih Zoološkom vrtu.

Kako je Zoran Ðinđić doživljavao mesto premijera?

On je to želeo i za to se borio. Znao je tačno šta sa tog mesta može da uradi i nikada tu poziciju nije zloupotrebio. Na tom mestu je zamišljao kako da stvori modernu Srbiju u kojoj će ljudi biti zadovoljni, obrazovani, zemlju u kojoj će ljudi želeti da žive.

Foto: pink.rs

 

Teško da mogu preskočiti pitanje o Miloradu Ulemeku Legiji. S njim ste se i sami sreli u sudnici. Kakav je zaista bio njihov odnos?

Premijer je znao ko je on i ko su ljudi kojima je okružen. Bio je potpuno svestan svega. Kada se desila pobuna, niko nije želeo da razgovara s njima i mislim da je tada gospodin Ðinđić pokazao da je izuzetno hrabar. Kada pogledate danas, ali i tada, ko je mogao da reši taj problem sa Crvenim beretkama? Ko? Vidimo i danas da niko nije bio sposoban da to reši. Uostalom, danas svi znamo da se spremalo njihovo hapšenje, ali su oni bili brži.

Možete li da pretpostavite kako bi danas reagovao na ovu političku situaciju?

Da je nekim slučajem gospodin Zoran Ðinđić živ, Srbija nikada ne bi ovako izgledala. Ali, ako nas odozgo gleda, mislim da se smeje videći kako traćimo svoje vreme. Tu sliku baš mogu da zamislim.

A na današnju Demokratsku stranku?

Smejao bi se, isto. Smejao bi se načinu organizovanja rada. Ali, ne bi se čudio, jer oni koju su kasnije preuzeli DS, prespavali su period kada je on u tu stranku ulagao sve. Ova DS je potpuno drugačija od one koju je on stvarao.

Možda bi se i nervirao?

Ne. Uopšte se ne bi nervirao.

Kada se danas osvrnete na taj tragični dan 2003, smatrate li da je Ðinđić osećao da mu neko iz najbližeg okruženja radi o glavi?

Ne bih to mogla da kažem. Mislim da je i suđenje pokazalo kako su ti kriminalci koji su ga ubili bili dobro organizovani. Nisu se oni okupili za vreme Ðinđićevog mandata, oni su postojali mnogo duže. Nažalost, u tim institucijama koje smo zatekli 2001. ubice su imale mnogo podrške. Dve godine rada vlade nije bilo dovoljno da se od devastiranih institucija napravi nešto dobro. Ono što smo mi zatekli bilo je nenormalno, dekadentno, bolesno i trulo.

Kako pamtite poslednji susret s njim?

I dan-danas sam sigurna da do tog 12. marta nije moralo da dođe. Imao je povređenu nogu i mnogo ga je nerviralo što ne može brzo da hoda i preskače po dva stepenika. Stalno je proveravao taj fiksirani deo da li može da se skine i bio vrlo nestrpljiv da mu se udlaga što pre ukloni. U kabinetu smo organizovali posao tako da on dolazi svaki drugi dan i da vikendom ostaje kod kuće. Tog 12. marta nije morao da dođe. Međutim, tada je imao zakazan sastanak sa Savetom za borbu protiv korupcije i pošto smo ga već jednom otkazali, on je insistirao na tome da se sastanak ovoga puta održi. Uz to, imao je zakazan sastanak i sa Anom Lind, švedskom ministarkom inostranih poslova. Prvi sastanak trebalo je da počne u 13 sati. Protokol je bio takav da sam uvek znala kada dolazi. Ispred vrata je bio jedan mladić iz obezbeđenja, koji je pratio njegov dolazak i bio tu u slučaju da mu je potrebna pomoć. U 12.40 čula sam kao da je nešto lupilo. Pomislila sam da je neka cigla pala u kabinetu koji se renovira na spratu iznad. Onda je taj momak ispred vrata rekao: „Ubili su šefa“. Jedna moja koleginica je otrčala da vidi šta se dešava i samo mi je rakla: „Ne izgleda dobro“. Ja sam tada bila u nekom stanju šoka, ali sam rekla zaposlenima da se niko ne javlja na telefon i da ne dajemo nikakve informacije. Otišla sam do kraja hodnika u smeru iz kog je on uvek dolazio. Za to vreme obezbeđenje je uspelo da ga unese u zgradu. Ukočila sam se potpuno zatečena tim nadrealnim prizorom. Izgledao je živ, a ta rana se nije ni videla. Naravno da sam znala da je situacija teška, ali to vam je tako, oči gledaju, a razum i mozak to ne mogu da prihvate. Sve vreme sam razmišljala šta mogu da uradim i kako da mu pomognem, jer u to vreme nije bilo osobe na svetu do koje nismo mogli da dođemo. On je bio neverovatno cenjen i poštovan svuda. Onda su ga ipak odvezli službenim kolima, a ja sam stalno bila na vezi s njegovim vozačem Aleksandrom Bjelićem jer smo svi želeli da čujemo ono što nismo čuli. U 13.30 neko je došao u kabinet i rekao kako je preminuo i da smo ostali bez njega. Te slike u hodniku dok leži jesu poslednje kada sam ga videla.

Kako biste komentarisali tvrdnju da je sa Ðinđićevim odlaskom nepovratno otišla i nada da će u Srbiji biti bolje? 

Znate, ovde su danas prisutne i Evropa i svet, ali pod njihovim uslovima i na način koji njima odgovara. Da je Zoran Ðinđić živ, to ne bi bilo tako. U vreme kada je on vodio vladu, svi su dolazili s namerom da pomognu na način koji je nama potreban, a ne na način koji prvenstveno njima odgovara.


Tagovi:

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

komentari
Svi komentari
gaša

pre 4 godine

" Bio je jedan od vrhunskih političara, koji je savršeno znao nemački "...

Zoki

pre 4 godine

Koliko gluposti i nebuloza izreceno u jednom "intervju" Zivot svakog coveka je produkt njegovog opstenja sa okolinom....

Marcco

pre 4 godine

Znao je da radi i nije trpeo budaletine oko sebe... dovoljno!

xxdet

pre 4 godine

Kroz intervju provejava bliskost ali malo znanja o svetu u kakvom zivimo. Zorana Djindjica je Zapad za koji se zalagao pustio niz vodu onog sekunda kada je Milosevic odveden u Hag. Ni pored opomene kroz pokusaj ubistva Zapad nije reagovao da ga sacuva od atentata. Drugim recima oko Zorana nije bilo nikoga iako su Srbijom u to vreme uzduz i popreko mesetarile Zapadne obavestajne sluzbe dok se Srbija raspadala. Unistavana je bezbednosna struktura zemlje i privreda a na vlast dovodjeni izdajnici. Djindjic je imao zabludu da ce zapad prihvatiti Srbiju. Nikada u istoriji je nije hteo. Ubijali su nas i pokrstavanjem smanjivali kroz vekove. Niko nikada nije odgovarao za to. I danas je isto ali sada imamo pomoc sa Istoka pa je nastala panika zbog Rusije i dolaska Kineza jer su planovi Zapada za sirenje na istok ugrozeni. Borba je u toku.

Mihalj Homonai

pre 3 godine

Kao coveka kao i svakog coveka mi je zao sto mu se desilo ali da je ostao predsednik srbije Srbija bi vec odavno bila u EU i NATO a ostali bi bez Kosmeta i Vojvodine.

sledeća vest

Izbori 2024

TV

Zelenski postao meta Rusije? Sledi osveta Moskve za teroristički napad! (VIDEO)
Live TV

Zelenski postao meta Rusije? Sledi osveta Moskve za teroristički napad! (VIDEO)

Šefovi Službe bezbednosti, Glavne obaveštajne uprave Ukrajine i predsednik Volodimir Zelenski biće eliminisani raketnim udarima, avionima ili specijalnim snagama Oružanih snaga Rusije. Prema navodima, doneta je odluka da se eliminiše jedan broj vojno-političkih lidera Ukrajine visokopreciznim, bespilotnim sredstvima ili dejstvima specijalnih snaga ruske vojske. Da li je ovakava scenario moguć i šta bi on doneo svetu, u "Info jutru" govorio je reditelj Ljubiša Ristić.

28.03.2024

13:31

Jutjub cenzuriše medije koji izveštavaju o masakru u Moskvi! Protiv Rusije se vodi hibridni rat na svim mogućim poljima! (VIDEO)
Live TV

Jutjub cenzuriše medije koji izveštavaju o masakru u Moskvi! Protiv Rusije se vodi hibridni rat na svim mogućim poljima! (VIDEO)

Teroristički napad u Moskvi je tema broj jedan svetskih medija. Međutim, Zapad na različite načine pokušava da cenzuriše informacije koje dolaze iz Rusije. Sa Jutjub platforme koja je dostupna u većem delu sveta, skidaju se emisije i snimci koji izveštavaju o dešavanjima u Moskvi. To se dešava i televiziji Informer. Sve naše informativne emisije u kojima razgovaramo o ovom užasnom masakru uklonjene su sa Jutjuba sa objašnjenjem da kršimo njihove uslove korišćenja. Cenzurišu se samo i isključivo oni mediji koji postavljaju logično pitanje: da li su Ukrajina i zapadne sile umešane u ovaj teroristički akt? Na ovu temu u "Info jutru" govorio je novinar i publicista Drago Delić i Boško Vasiljević, stručnjak za srpsko-ruske odnose.

28.03.2024

12:44

Šta će biti sa parkovima po Beogradu? Opozicija pokušava da manipuliše građanima! (VIDEO)
Live TV

Šta će biti sa parkovima po Beogradu? Opozicija pokušava da manipuliše građanima! (VIDEO)

Pred beogradske izbore članovi opozicije pokušavaju da izmanipulišu građane Beograda. Malo, malo dižu paniku netačnim informacijama: tvrde da će pešački prelazi nestati sa mesta na kojima su neophodni, spinuju da je država dozvolila građenje stambenog objekta na mestu dečijeg parka, dižu paniku gde je nema. Sa druge strane, kada zađete među građane i kada popričate sa njima uglavnom komentarišu da Beograd nikada lepše nije izgledao. Gost "Info jutra" bio je glavni gradski urbanista Marko Stojčić sa kojim smo razgovarali o EXPU koji će se održati u Beogradu 2027. godine, ali i drugim važnim temama vezanim za naš glavni grad.

28.03.2024

10:35

Dinko Gruhonjić decu od 8 godina nazivao genocidnim! Nikada neće odgovarati za svoje reči jer je duboka država! (VIDEO)
Live TV

Dinko Gruhonjić decu od 8 godina nazivao genocidnim! Nikada neće odgovarati za svoje reči jer je duboka država! (VIDEO)

Predsenik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su vitalni nacionalni interesi naše zemlje ugroženi. "U ovom trenutku, nije lako da kažem kakve smo vesti dobili u poslednjih 48 sati. Direktno nam ugrožavaju vitalne nacionalne interese i Srbije i Srpske. Narednih dana upoznaću narod Srbije sa svim izazovima koji su pred nama. Biće teško, najteže do sad. Borićemo se. Pobediće Srbija", napisao je Vučić na svom Instagram profilu. Na ovu temu u "Info jutru" govorio je novinar Tomislav Lovreković.

28.03.2024

10:11

JOŠ TV VESTI

Hronika

"Nisam namestio Halabrina, žao mi je njegove majke, ali žao mi je i mene"! Zvicerovi i Džonijevi vojnici negirali tri ubistva!
Hronika

"Nisam namestio Halabrina, žao mi je njegove majke, ali žao mi je i mene"! Zvicerovi i Džonijevi vojnici negirali tri ubistva!

Pripadnici kriminalne grupe Radoja Zvicera i Nikole Vušovića zvanog Džoni sa Vračara, koji su u bekstvu, među kojima je i Vladimir Kovačević zvani Kovač koji je optužen da je 20. marta 2020. namamio na sastanak pokojnog Aleksandra Halabrina, izjavio je danas pred Specijalnim sudom u Beogradu da je pokojnog poznavao, ali da nisu tačni navodi optužnici da je bio član kriminalne grupe koja je optužena za njegovo ubistvo.

28.03.2024

12:54

Sport

Planeta

Zabava

JOŠ Zabava VESTI

Magazin

Džet set

Srbija