"NOVOSTI" SAZNAJU: Hag doneo novu odluku o Šešelju
119. 04. 2024. u 16:45
219. 04. 2024. u 16:45
Vesti
Čini se da je Semjuel Hantington bio neobavešten i neuk da shvati tok istorijskih procesa kako bi ih pravilno protumačio; ako je uopšte imao takve ambicije.
- Moja postavka je da temeljni uzrok sukoba u ovom novom svetu neće biti ni prevladavajuće ideološki ni prevladavajuće ekonomski. Velike podele među ljudskom vrstom i prevladavajući izvor sukoba biće kulturni. Nacije-države ostaće najmoćniji igrači u svetskim zbivanjima, ali glavni sukobi globalne politike pojaviće se između nacija i grupa različitih civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati globalnom politikom. Nestabilna razgraničenja među civilizacijama postaće bojišnice budućnosti - gotovo slavodobitno će Hantington napisati u uvodu svoga poznatog rada, svojevrsne analize: "Sukob civilizacija".
Za nekoga ko je bio savetnik za nacionalnu bezbednost nekoliko američkih predsednika, stručnjak i "bezbednjak i intelektualac", profesor na Harvardu, teško bi se moglo zaključiti da je ovo „glupa i promašena analiza".
Pre će biti, da je reč o monstruoznom, zločinačkom projektu, koji sugeriše američkom društvu i državi novu konstrukciju lažnih uzroka, tuđe krivice i projekat novog modela upravljanja svetom.
U stvarnosti, ne postoje sukobi koji su nastali na razlikama u tumačenju vere: tačnije, u dvadesetom i dvadesetprvom veku još se nije desio rat zbog neke definisane kulturne razlike ili civilizacijske činjenice koju bi na kraju tog rata poraženi morao uvažiti: I TO BI BILO SVE, KRAJ RATA. KULTURNI PORAZ.
Da je tako vojska ne bi bila potrebna. Knjigom protiv knjige - film protiv filma - pesmom na pesmu - jezikom protiv jezika… ali nikada, nije moglo tako; ipak su ratovi vođeni silom - uglavnom većom silom protiv manje sile; uvek geopolitički inspirisani uz osnovni pokretač vidljiv kao ekonomski i politički interes.
Ne kao religija, kultura ili civilizacija.
Priča o sukobu civilizacija, zbog kulturnih razlika i loše uređenih granica između njih je odlična da se zapuši poneka rupa u polupismenom novinskom članku ili da se kroz medijsku harangu i spinove izgradi konstrukcija lažnih uzroka i posledica rata.
Sve je to već viđeno od raspada Jugoslavije, bombardovanja i razaranja prostora koji naseljavaju Srbi, hapšenja i mučenja Srba po Haškim kazamatima te ubijanja srpske vojno-političke elite, lidera i predvodnika.
Matrica je ponovljena u arapskom svetu, na Bliskom i Srednjem istoku - gde su mnogi politički lideri muslimana silom zbačeni, brutalno mrcvareni i ubijani pred upaljenim kamerama tzv. modernog zapada.
CNN, BBC, New York Times, Vashington Post, Dejli miror, Guardijan, Der Spigel, Deutche Welle… i drugi medijski manipulatori, puni hvalospeva o demokratiji i ljudskim pravima, likovali su nad životinjski mučenim i ubijenim sekularnim, snažnim vođama i zaslužnim liderima, poput Sadama Husejna i Moamera al Gadafija.
Upravo su ta odvratna medijska gamad, kao izraz imperijalne kulture kojoj je sve dozvoljeno da očuva kolonijalnu moć i pljačkom stečeno bogatstvo, pokretali kampanje i hajke čiji je jedini cilj bio da na isti način budu obešeni i silovani pa ubijeni i drugi islamski lideri: Ben Ali u Tunisu, Abdulah Saleh u Jemenu, Hosni Mubarak u Egiptu…
Ali nisu samo zapadne vlade imale ove planove i metode: gurali su u tom pravcu vehabijski zločinci i primitivni razbojnici iz Saudijske Arabije, neoosmanizmom otrovani Turci u Erdoganovom halifatu a povremeno ih je pratio, sa istim ambicijama i sukobljenim interesima, šiitski Iran u matrici specifičnog političkog dualizma islamizma i republikanizma.
S tim što je islamizam najvažniji i apsolutni faktor.
Onaj ko vidi tu anti-istorijsku poziciju tri velike muslimanske države, različitih civilizacijskih korena (arapskih, persijskih i osmanskih) odlično razume da nijedan sukob u kome učestvuju ove nekadašnje globalne sile, a danas samo regionalne kabadahije i male, posrnule imperije, nije utemeljen u islamu, nego u feudalnoj zaostalosti i težnji da se povrati velika moć, prvo gazeći one najbliže i najsrodnije a posle, preko leševa vlastite braće u veri, da se dođe i do svetske moći. Njihov uzor su bili i ostali Velika Britanija i SAD, a pomalo su ljubomorni i stalno snishodljivi bili prema Izraelu. Za svaki slučaj.
Kada se na ovaj način kritikuju državne politike muslimanskih razbojnika, lokalnih islamskih šerifa, jasno je da i katolički fundamentalista Paskal Brukner ima pravo postaviti prosto pitanje: je li svaka kritika islama islamofobija, pa nastaviti u tom tonu:
„…Kritika islama, koja nije reakcionarna, predstavlja zapravo napredan stav u trenutku kada milioni muslimana, liberalnih ili sklonih reformama vlastite vere, samo žele u miru praktikovati svoju veru i ne slušati diktate dogmata i bradonja. Svakako, u zaborav treba proterati varvarske običaje, poput kamenovanja, teranja žene, poligamije, ženskog obrezivanja; u stvari, trebalo je odavno, prosijati Kuran kroz sito hermeneutičkog razuma i ukloniti sumnjive stihove o židovima, kršćanima, homoseksualcima, pozive na ubijanje otpadnika od vere ili nevernika…"
Bez sumnje da proces preispitivanja treba provesti u islamu, pre svega jer islamska društva žive u iluziji superiornosti zato što je zadnja, autentična, objavljena religija upravo islam. Tako shvaćeni islam ne želi biti baštinik veroispovijesti koje su mu prethodile, već onaj koji dolazi nakon njih i zauvek ih poništava. Dan u kome najviše verske vođe budu priznale agresivan i osvajački karakter svoga razumevanja vlastite vere, kad zatraže oprost za bombaše samoubice, siledžije koje ubijaju civile i decu po školama, ulicama, trgovima, u gradskom i međunarodnom prevozu; kad odbace, izmišljene i prljave, navodne svete ratove pokrenute u ime Kurana, za nečasna dela počinjena nad tzv. nevernicima i otpadnicima, posebno, ženama… biće to dan napretka; dan kad će se raspršiti legitimne sumnje brojnih naroda vezane uz monoteizam koji prinosi žrtve; dan u kome će islam ponovo krenuti putevima renesanse i biti ogromno teološko, političko i filozofsko gradilište koje se otvara.
Taj su posao na sebe preuzeli usamljeni intelektualci, profesori, poput šejha Imrana Husejina (iz Indonezije - porijeklom sa Trinidad i Tobaga), a u Evropi pojedine muslimanske verske vođe: u Bosni i Hercegovini su to, naročito: dr Rešid Hafizović, dr Dževad Hodžić, dr Adnan Silajdžić, dr Enes Karić, Fikret Karčić i još neki; u Francuskoj su to Fetih Benslam, Malek Šebel, Latifa Ben Mansour, Mohammed Arkoun, Abdelvahab Medeb, Fadela Amara; tu su i žene koje se pobuniše zbog položaja žene u islamskoj porodici i društvu, poput: amerikanke sirijskog porijekla vafa Sultan; Kanađanke pakistanskog porekla Irshad Manji; književnice iz Bangladeša, Taslima Nasrin; nemačke advokatice turskoga porekla Seyran Ates; holandske parlamentarne zastupnice somalijskog porekla Ayan Ali Hirsi.
Bilo bi nerealno očekivati, sa bilo koje strane, pomoć umerenim muslimanima koji se bore protiv radikalizma i nose teret diskvalifikacija i optužbi da su: nevernici, ateisti i šizmatici, koje je dozvoljeno ubiti.
Istina, problem sa umerenim je upravo u tome što su - umereni, i što ne žele i ne znaju delovati oštro protiv radikalizma i ekstremizma; što insistiraju na unutrašnjem dijalogu u uslovima duhovnog sloma unutar sveta islama, ne videći druge ekonomske i geopolitičke uzroke, koji među muslimanima podstiču takve reakcije na izazove modernog doba. Tehnološku, vojnu i civilizacijsku prednost moćne zapadne vlade koriste u zaostalim, poluprimitivnim muslimanskim društvima, demonstrirajući silu i mržnju, tako prisutnu i prepoznatljivu u netoleranciji, predrasudama i ksenofobiji, vidljivu u njihovim liberalnim i bezbožničkim državama!
A pošto su takvi kakvim ih grade zapadne vlade i situacije koje se na zapadu kreiraju, muslimani ćute na Paskalove izjave o „prosijavanju Kurana" i o odvratnoj sugestiji brisanja i prepravljanja Knjige, koja za vernike predstavlja „autentičnu Božiju riječ"!
Ne mogu se takvoj mržnji suprotstaviti ni „umereni" a ni oni zalutali, koji mirno posmatraju ludake sa ruksacima punim eksploziva dok ubijaju nevine. Još manje to mogu ucenjene korumpirane, u veri radikalne a u prljavim poslovima još radikalnije, navodne muslimanske vlade u srcu islama: u arapskom svetu i na Bliskom istoku.
Jer šta su drugo ratovi koji se tamo vode nego odvratni, prljavi poslovi koji sa verom i verskim interesima nemaju ništa zajedničko. Kao i budući, vrlo mogući rat Saudijske Arabije i Katara koji treba da označi kraj zajedničkog političkog programa i verskih ciljeva koje su utemeljili, Muhamed bin Saud i Muhamed ibn Abdul Vehab, pre više od 250 godina.
Dok je poreklo kralja Saudijske Arabije vidljivo u samom imenu dinastije, poznato je da katarski emir, Hamad ben Khakif Al Tani, sa ponosom ističe poreklo od Abdel Vehaba. Arabija je naslednica političkog i vojnog vođe tj. ideje halifata, a Katar je naslednik vehabijskog učenja, čiji vladari pripadaju lozi samog tvorca tog pravca.
I vreme im je da se sukobljavaju, možda i da ratuju, te da svojom antiislamskom, političkom i verskom vizijom, samo nastave deliti i ubijati muslimane, upravo onako kako su uz njihovu pomoć i u njihovo ime zadnjih decenija radile armije fanatika u Al kaidi, Nusri, Daešu, Al Šababu, Boko Haramu, Lashkar et Taibah i Talibani…
Ali, šta u stvari hoće taj mali, vojno beznačajni ali bogati emirat Katar u celom ovom sukobu, zašto je pokrenut taj sukob; postoji li rizik velikog rata među muslimanima zainteresovanim i uključenim u njega, te šta Turska traži u takvom sukobu?!
Turska i Katar, očito, nemaju identične poglede sa Saudijskom Arabijom kada je u pitanju preslagivanje Bliskog istoka i to je očigledno. Turska je već od ranije najbliže odnose održavala upravo s Katarom, a obe zemlje su nastojale instalirati pripadnike „Muslimanske braće" u rukovodeće strukture vlasti zemalja poput Egipta i Sirije.
Saudijska Arabija je svojevremeno otkazala podršku „Muslimanskoj braći", stavljajući je na spisak terorističkih organizacija, zbog čega su „Braća" svoje sedište iz Rijada prebacila u Dohu.
Rijad je finansijski i politički podržao vojno svrgavanje egipatskog predsednika Muhameda Mursija (i svih vođa tamošnjeg ogranka „Muslimanske braće"). Saudijski princ Ben-Salman sada, iz sebičnih razloga i straha, nastoji obnoviti ili čak poboljšati odnose s tom uticajnom panislamističkom organizacijom.
Praktično, neprijateljsko pozicioniranje i priprema za sukob bratskih radikalnih muslimanskih država, Katara i Arabije, traje od 2014. godine. Svesna ovih kretanja, Turska je prošle godine u Kataru uspostavila svoju prvu vojnu bazu u inostranstvu, a ovih dana, zakonskim rešenjem i potvrdom samog predsednika Erdogana, počinje da šalje prvi vojni kontingent od planiranih 5.000 vojnika u tu bazu.
Saudijska vlada ovih dana kritikuje „destruktivnu ulogu katarskih obaveštajnih službi", „zbog intenziviranja kontakata sa Abu Muhamed Džulanijem", komandantom Džabhatun al Nusre.
Saudijci čak navode i ime katarskog operativnog oficira zaduženog za te kontakte - Alija al-Mearija.
Zanimljivo je kako je upravo Ali vodio pregovore s rukovodstvom „Al-Nusre" o oslobađanju 16 libanskih vojnika u decembru 2015. godine, dok je zauzvrat Liban oslobodio 13 pripadnika Nusre. Saudijci smatraju kako Katar želi ojačati svoj uticaj na „Al-Nusru", obećavajući im zauzvrat američku vojnu pomoć.
U izveštaju saudijske vlade nesumnjivo se krije „zrno istine". Ankara i Doha dobro shvataju besperspektivnost daljeg stavljanja uloga na „Islamsku državu", a, sa druge strane, nužno im je očuvati visoki stepen nadzora nad sunitskom oružanom borbom u Siriji, u kojoj „Al-Nusra" čini najveću snagu.
Katar je uz podršku Obamine vlade pokušao Nusru očistiti od islamističkog imidža, prisiliti na savez s „Ahrar aš-Šamom" i „Džaiš al-islamom" i učiniti je prihvatljivom. Uz promenu imena i američke garancije iz vremena Obame, Turska i Katar su postepeno pod svoj nadzor stavili kompletnu komandu te organizacije.
Stimulišući prebacivanje velikog broja boraca „Al-Nusre" u ratu za Alepo (u kom je poginulo oko 2.000 njenih najradikalnijih boraca, uz malo, na brzinu, iz susednih regija prikupljenih i neiskusnih boraca), Turska i Katar su verojatno izbacili iz igre veći broj saradnika sumnjivo ubijenog šefa vojnog krila te organizacije, Abu Omara Sarakeba.
Ipak, ne treba imati iluzije o katarskoj „samovolji" po pitanju bliskoistočne geopolitike. Doktrina „demokratskih promena" osmišljena je u Brikings institutu (sjedište u Washingtonu), a odobrena od Obamine administracije.
Međutim, događaji na Bliskom istoku nisu krenuli u željenom smeru „islamodemokratije".
Katarski emir u zadnje dvije godine je razvijao svoje odnose sa SAD i EU; širio mrežu filijala zapadnih univerziteta u Kataru; uložio u imidž svoje zemlje i povećao rashode za lobiranje i PR sa 764.000 na 3.340.000 dolara; pojačao je i investiciono prisustvo u zapadnim državama EU, posebno Francuskoj, s kojom je do 2013. g. imao strateško partnerstvo, da bi se Francuska, pod vodstvom Sarkozija, okrenula Rijadu.
Sve u svemu, Katar danas u Francuskoj ipak ima deonice u najjačim firmama poput Total-a (7,5%), Lagardere (12%), Vinci (7%), Viola (5%), La Tanneure (85%).
Zahvaljujući poboljšanju imidža Katara i ulaganju u partnerstvo sa Obaminom vladom, Katar dobija odobrenje američkog Kongresa za isporuku 72 lovačka aviona F-15.
Od ranije je Katar svestan i „ćorsokaka" u koji je ušla saudijska vojna intervencija u Jemenu, u kojoj se za dve godine ratovanja, uz podršku i Al kaide Jemena, nije maklo sa „mrtve tačke" u sukobu arapske koalicije sa šiitima-hutima (Hevsevije ili Husi) koji podržavaju bivšeg svrgnutog predsednika Abdulaha Saleha.
Ipak je glavni uzrok novog kursa Katara vidljiva promena politike njegovog velikog regionalnog i strateškog saveznika - Turske.
Dogovor Turske s Rusijom i Iranom oko sukoba u Siriji izazvao je nemir u Dohi. Dve zemlje su donedavno, preko pokreta „Muslimanska braća", imale identične ciljeve povodom smene režima u Egiptu, Siriji i Libiji. Sve je to zajedno uticalo da Katar pokuša zauzeti položaj medijatora u odnosima između sunita i šiita, u sve eksplozivnijoj bliskoistočnoj regiji. Ono što je sigurno: ni Turskoj ni Kataru ne odgovara pretvaranje regije u totalno haotično i krvavo bojno polje, svakog protiv svih, uz opasno rivalstvo u regiji SAD i Rusije.
Turskoj u tom slučaju preti i teritorijalna dezintegracija, zbog regionalnog kurdskog faktora koji bi se u takvom scenariju sveopšteg haosa ojačao i homogenizovao. On danas broji i više nego značajnih 20-ak miliona stanovnika, dobro naoružanih i motivisanih za formiranje kompaktne teritorijalne jedinice s elementima državnosti.
Turska i Katar vide i opasnost od sve lošijih odnosa Irana i Saudijske Arabije i ne žele biti uvučene u mogući nastali regionalni požar koji im nikako nije u interesu. Katar je s tim u vezi, još u prošloj godini, ostvario prve kontakte s iranskom vladom i predsednikom Rohanijem te sklopio prve ekonomske ugovore (hrana, voće, povrće).
Obamina administracija je, praktično i otvoreno, u mnogim pitanjima stajala na strani Turske i Katara, o čemu svedoči i Obamino odbijanje stavljanja na spisak terorističkih organizacija, „Ahrar aš-Šam".
Tadašnjim Turskim zauzimanjem čvrste politike zaštite vlastitih nacionalnih interesa i balansiranjem na relaciji Brisel-Moskva-Vašington, Obama i nije imao manevarskog prostora za uspostavljanje protivteže neplaniranom ruskom vojnom pozicioniranju u Siriji, koje uključuje i izgradnju novih vojnih aerodroma, modernizaciju i proširenje postojeće pomorske baze u Siriji a ne samo podršku Asadu i SAA, tj. vojnim snagama vlade u Damasku.
Amerika i Nemačka su svakako hteli i više od toga: punu kontrolu nad Turskom i uklanjanje neposlušnog i autoritarnog režima Redžep Tajip Erdogana, ali je pokušaj vojnog puča propao a Turska promenila politiku prema zapadu.
Na kraju je u Vašington došao Donald Tramp i odbacio svu stanu-političku strategiju, doktrinu i praksu koja je negovana od prve godine ovog veka a koju je utemeljio muž Hilari Klinton - William Jefferson Blythe IV - zvani Bil.
Sve se obrnulo i okrenulo za 180 stepeni - saveznici su postali protivnici a tajna diplomatija pokušava spustiti tenzije i neprijateljstva pretvoriti u partnerstva.
Na Bliskom istoku biraju se nove strane ali destruktivna uloga SAD se ne mijenja.
Amerika je bila i ostala neprijatelj islama. Oni muslimani koji tu prostu činjenicu ne vide su uglavnom i pretežno budale i njima se Bog nije ni obratio u Kuranu, jer se obratio ljudima obdarenim razumom. A oni muslimani koji nastavljaju biti američka geopolitička pešadija su ili Al kaida ili DAEŠ - plaćenici koji će sigurno odgovarati.
Islamski svet koji ne pokazuje volju da se ogradi od tih „brutalnih seljačina", ubica i razbojnika, nije ni zaslužio bolju sudbinu od ove koju proživljava.
Jer, poznato nam je kako su suniti i šiiti ratovali i ratuju, više od trinaest vekova. Zatim smo svedočili kako proirački i prosirijski pripadnici BASS partije, komunističke ili šiitske milicije, Palestinci i „Maronitski tigrovi", u unutrašnjem ratu uništavaju Liban, uz „pomoć i podršku Izraela", te razaraju ekonomiju, infrastrukturu i državu u celini.
Do početka libanskog građanskog rata, Bejrut, glavni grad Libana, bio je poznat po svojim širokim bulevarima, francuskoj arhitekturi i modernizmu - mali „Pariz Bliskog istoka", dok je Liban smatran „Švajcarskom Bliskog istoka" i uživao veoma miran život u regionu u kome su religijski konflikti i verski ratovi, bili svakodnevica.
U ratu Iraka i Irana nam je kao obrazloženje objavljeno da sunitski režim Sadama Husejna i BASS partije ratuje protiv šiitske Islamske Republike Iran.
Rat u Avganistanu tumačen je plemenskim podelama Talibana i Paštuna, pa je i tu elegantno izbegnuto imputiranje islamu unutrašnjeg sukoba i odgovornosti za njega. Jednako tako, Irak i Sirija, krvavi rat i podele, ponudili su izgovore o sukobu opozicije protiv diktature, u toku kojeg je došlo i do međusobnih obračuna Sunita, Šiita i Kurda.
U svakom ratu bili su umešani prsti Saudijske Arabije, Turske i Irana ali su stvarni organizatori rata bili u razvijenom zapadnom svijetu: SAD, Velika Britanija, Francuska i Izrael; iz sasvim geopolitičkih razloga i ekonomskih interesa, podržavali su svoje terorističke favorite: Al kaidu, Nusra front i Islamsku državu.
Ta podrška nekada je značila obuku i naoružavanje te kupovinu opljačkane nafte na tlu Iraka, Sirije i Libije. Punjeni su već prazni naftni izvori u Americi i Izraelu, zatrpavano je tržište naftom, jeftinim energentom, a Rusija i kukavička, razbojnička Saudijska monarhija, kao najveći proizvođaći i distributeri, ekonomski su dovedeni u težak položaj.
Ali poslije toga, Amerikanci i Saudijci su svetu servirali vic o podršci terorizmu kao budućem razlogu rata na Arabijskom poluostrvu. Naravno da je razlog karikaturalan, jer svet nije upoznao snažniju ideološku i finansijsku podršku teroristima od one koju kontinuirano pruža Saudijska Arabija uz znanje i pomoć Sjedinjenih Američkih Država.
Energetski interesi, naftom i plinom bogati Katar, samo zbog toga je meta i nove Trampove vizije Američke moći i saudijskog prokletstva i feudalne svesti.
Iako Al Džazira nije mediji za kim bi mogli žaliti, obzirom da je u značajnijoj meri bio samo instrument obaveštajnog plasiranja poluinformacija i lažnih vesti a manje sredstvo informisanja, prosto, bleda Arapska kopija CNN-a i ništa više od toga.
A što se tiče ekstremizma, radikalizma i podrške teroristima, tu razlike između Saudijske Arabije i Katara nema. Budući rat među njima biće ogoljena slika svih ratova na Bliskom i Srednjem istoku, jer konačno će na bojno polje istrčati isti narodi, isti radikalni suniti i identične vođe sa istim modelom vladanja, koji islam razumeju i primenju na krut i neljudski način, u nepojmljivom spoju Haridžijskog dogmatskog usmerenja, Hanbelijskog mezheba i Vehabijskog doktrinarnog nauka i prakse.
Ovaj rat, koji će otvoriti oči islamskoj javnosti - iako će zahtevati puno diplomatske veštine i objašnjenja, da bi se opravdao verskim razlozima, u suštini, i nije bitan.
Zločinac protiv zločinca, u velikoj areni; konačno bi to moglo značiti mali predah za sirotinju u drugim delovima svijeta, ako slučajno, po ugledu na sve poznate prošle ratove, sirotinja ne požuri, kako inače zna, u prve redove.
Ali to već nije naš problem.
pre 6 godina
Ovaj "ekspert"za sve i svašta ,pa i za islamistički terorizam ,bio je poslije rata gradonačelnik Maglaja ,ali se nimalo nije potrudio da iz srpskog sela Bočinja iseli mudžahedine koji su ratovali na strani Bošnjaka.Jedan broj ih se po završetku rata naselio u pomenutom selu ,a njegovim nezainteresovanošču da ih iseli ,onemogućeno je da se predratno stanovništvo vrati na svoja ognjišta.
pre 6 godina
Galijašević je vrhunski intelektualac i veliki prijatelj srpskog naroda. Naš drug i brat koji je i rješio problem mudžahedina u Bočinji. Vratio je sa pokojnim Boškom Jovanovićem,za godinu dana više od hiljadu porodica srpske nacionalnosti. Obnovio je 2500.razrušenih kuća iz kojih su u ratu prognani Srbi...pomogao u obnavljanju vjerskih objekata...PA TAKO JE POSTAO POZNAT JER SE U VOĐENJU TAKVE POLITIKE SUKOBIO DIREKTNO SA HARISOM SILAJDŽIĆEM. Ali, o tome pišu oni koji nemaju pojma. Da su bogdom muslimani svi kao Galijašević a ne kao ova gamad koja iza nickname tamburaju po srpskim nacionalnim osjećanjima a mrze sve što je srpsko
pre 6 godina
Ti mora da si neobavešten-UPRAVO JE GALIJAŠEVIĆ REŠIO BOČINJU I ISELIO 1500.MUDŽAHEDINA,. vlast je preuzeo u Maglaju u Junu 2000. Godine a do decembra te iste godine je oterao sve mudžahedine iz Bočinje. Od tada oni su njegovu glavu ucenili a on njima objavio rat. Pročitaj njegovu knjigu Era terorizma i druge
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je tokom gostovanja na TV Pink pričao i o nadolazećim izborima.
19.04.2024
19:40
Ćuta je javno istakao da je, po njegovom uvek skromnom mišljenju, predsednik Srbije Aleksandar Vučić prihvatio zahtev opozicije za spojenim izborima 2.juna da bi ih, kako kaže Ćuta, pocepao!
19.04.2024
07:08
Stanje Aleksandra Jovanovića - Ćute je zabrinjavajuće!
19.04.2024
07:02
Poslanik pokreta Ekološki ustanak Aleksandar Jovanović Ćuta bez blama je upao u kadar na tajkunskoj N1 i tom prilikom lupio dve gluposti!
19.04.2024
06:55
Vojislav Mihailović, iz poslaničke grupe koalicija NADA, Novi DSS-POKS, izgleda da više ne zna ni sam šta hoće.
19.04.2024
06:48
U Srbiji će i narednih dana biti promenjivo vreme sa kišom, i lokalnim pljuskovima sa grmljavinom i povremenim sunčanim intervalima.
19.04.2024
21:18 >> 21:23
Jednom dostavljaču hrane troje mališana ulepšalo je dan!
19.04.2024
21:08
Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić tokom medijskog istupanja govorio je o svim gorućim tematikama koje okupiraju naš narod, a ovim povodom napomenuo je i da ga očekuje veoma važan sastanak sa pomoćnikom državnog sekretara SAD za evropska i evroazijska pitanja, nakon čega putuje u Njujork.
19.04.2024
20:00 >> 20:01
Predsednik Republike Srbije Aeksandar Vučić gostovo je na Pink televiziji u okviru !Nacionalnog dnevnika".
19.04.2024
19:24 >> 19:30
Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić je tokom gosotovanja na TV Pink pomenuo i posetu ministra Siniše Malog Vašingtonu.
19.04.2024
19:21
Aktuelni sukob Irana i Izraela i lobiranje Zapada na Bliskom istoku komentarisali su gosti Info večeri, advokat Nebojša V. Petrović, ekonomista Bojan Dimitrijević i ivši protivterorista i dobrovoljac u Donbasu Radomir Bata Počuča
19.04.2024
22:30
Specijalni gost Glavnog dnevnika Informera bio je Marjan Rističević, SNS. On je komentarisao mnoge zahteve opozicije vezane za izbore, ali i način na koji posluju Šolakovi mediji.
19.04.2024
20:53
Aktuelne teme poput, raketnog napada Irana na Izrael i vojne vežbe Vojske Srbije "Vihor", komentarisali su gosti emisije "Rat uživo", general Mitar Kovač, novinar Darko Zlojutro i počasni konzul u Izraelu Aleksandar Nikolić.
19.04.2024
19:57
Gost "Info dana" bio je analitičar Saša Borojević. On je govorio o tome na koji način su povezani svi ratovi koji se trenutno rasplamsavaju po celom svetu. Evo kakve veze ima Balkan i Srbija sa projektima velikih sila. Uživo u program, putem vajber linka, uključio se i Dževad Galijašević, stručnjak za terorizam koji je komentarisao kompleksne odnose između Amerike i Izraela.
19.04.2024
17:55
Danas u popodnevnim časovima, u kruševačkom naselju Bagdala, došlo je do verbalnog sukoba dva muškarca koji je rezultirao pokušajem ubistva.
19.04.2024
22:58
Večeras je došlo do sudara u Topčiderskom kružnom toku, u Beogradu.
19.04.2024
23:55
U kruševačkom naselju Bagdala, u kasnim popodnevnim satima, dogodio se pokušaj ubistva. Prema još uvek nezvaničnim informacijama, od posledica napada nožem, jedan muškarac je zadobio teške povrede i životno je ugrožen.
19.04.2024
20:53
U Trećem osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu saslušan je uhapšeni F.P. (34) zbog krivičnog dela Proganjanje.
19.04.2024
19:24
Nakon navoda pojedinih medija da je Dalibor Dragijević (40), koji je bio osumnjičen da je pomogao bratu Dejanu Dragijeviću (50) da sakriju telo ubijene Danke Ilić (2) iz Bora, preminuo nasilnom smrću, glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru rekao je da te navode ne može da potvrdi.
19.04.2024
18:07
Košarkaše Dalasa na startu plej-ofa NBA lige čekaju L.A. Klipersi, a Maveriksi jedva čekaju duele sa ekipom iz Kalifornije.
19.04.2024
23:55
Košarkaši Baskonije poslednji su učesnici plej - ofa Evrolige.
19.04.2024
22:49
Košarkaš Denvera Nagetsa Majkl Porter Džunior proživljava pravu porodičnu dramu, pošto mu je mlađi brat Koben, završio na robiji.
19.04.2024
22:10
Košarkaši Budućnosti prvi su polufinalisti plej-ofa ABA lige, pošto su u revanšu četvrtfinala savladali Zadar rezultatom 80:73.
19.04.2024
21:31
Najbolji teniser sveta Novak Đoković na društvenim mrežama objavio je snimak koji je mnoge oduševio.
19.04.2024
21:20
Svi su ostali u čudu kada su videli Robertovu najstariju ćerku, Kristijanu.
18.04.2024
16:14
Dugoočekivani blokbaster “Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj”, najskuplji akcioni film reditelja Aleksa Garlanda, koji se posle samo nekoliko dana prikazivanja u Americi našao na prvom mestu američke box office liste, premijerno je prikazan u Beogradu.
18.04.2024
11:14
Tim princa Harija pobedio je na jednom polo turniru na Floridi, ali ukus pobede pokvarila mu je supruga Megan Markl i njen poljubac sa drugim muškarcem.
17.04.2024
22:53
Iako su se Anđelina Džoli i Bred Pit razveli još 2019. godine, to nije bio kraj nesuglasica i sudskih sporova oko starateljstva nad decom i vlasništva nad vinarijom u Francuskoj.
17.04.2024
20:25
Francuz iz okolone Liona došao je u Loznicu kako bi preuzeo psa kojeg je izgubio pre godinu dana na granici Grčke sa Turskom.
19.04.2024
22:40
Na takmičenju su se nadmetali timovi barmena iz Kine, Brazila, Španije i drugih zemalja...
19.04.2024
22:00
Napuštena mesta su odvuek bila misteriozna, a jedno selo "duhova" upravo zbog toga je postalo popularna turistička destinacija.
19.04.2024
21:00
Aluminijumska folija ima dosta neobičnih upotreba, a pored kuhinje ona se odlično pokazala i u kupatilu.
19.04.2024
20:01
Italijansko ostrvo, na kome ima šest puta više stanovnika nego koza, pokušava da ih pokloni.
19.04.2024
19:30
Biljana se oglasila za medije nakon informacije da je Bojana preminula.
19.04.2024
22:10
Kako saznajemo, na telu nisu vidljivi tragovi nasilja.
19.04.2024
21:38
Vest o njenoj preranoj smrti iznenadila je javnost.
19.04.2024
21:12
Nikolićeva je na svom profilu podelila fotografiju i pokazala kako provodi vreme sa naslednicom Leonom.
19.04.2024
20:44
Janjuš je izgovorio salvu uvreda na Anelin račun, što je nju duboko povredilo.
19.04.2024
20:18
Šumadija sajam u Kragujevcu sve do nedelje biće najlepše mesto u ovom gradu. Na najvećem Sajmu hortikulture u regionu već prvog dana na platou ali i pod krovom velike hale, okupilo se stotinu izlagača i nekoliko puta više posetilaca.
19.04.2024
17:43
Manastir Prepodobnog Prohora Pčinjskog kod Bujanovca dobio je na poklon 1, 7 hektara zemlje. Ljiljana Antić Ranđelović iz Paraćina odlučila je da svoje nasledstvo daruje ovoj svetoj kući.
19.04.2024
16:49
Članovi Udruženja veterana Posebne jedinice policije u Kuršumliji obišli su spomenik tragično stradalog Duška Ilića, njihovog kolege i prijatelja, koji je ubijen u selu Budakovo kod Suve reke na Kosovu i Metohiji, tačno pre 25 godina, 19. aprila 1999. godine.
19.04.2024
18:40
Jedna žena iz Paraćina tvrdi da jedna poslastičarnica prodaje pokvarene kolače.
19.04.2024
15:08
U dvorištu Tehničke škole "15.maj "pas lutalica napao je i ujeo srednjoškolku za butinu, ali joj je ukazana pomoć i posle primljene terapije puštena je kući.
19.04.2024
15:05
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.