Društvo
(VIDEO) Jedan je Kole! Veličanstveni ispraćaj u penziju domara Medicinske škole u Užicu!
Pune 43 godine Kole je radio kao domar u užičkoj Medicinskoj školi. Ispratio je brojne generacije, dočekao da neke đake vidi i u beloj uniformi. I bez njega škola nije mogla sve te godine, ni kolektiv, ni đaci, a od pre nekoliko dana će ipak morati...Ode Kole u penziju!
Uz snimak njegovog poslednjeg radnog dana kada su mu đaci i profesori priredili iznenađenje uz gromoglasan aplauz, plakali su mnogi. Ispod objave na lokalnom portalu Oglasna tabla nižu su komentari podrške, oduševljenja i poštovanja.
U holu ga je čekalo stotine đaka, raspoređeni po stepeništu i na galeriji, a pored samih ulaznih vrata direktor i profesori.
Nasmejanom i vidno uzbuđenom, čestitali su svi uz srdačne zagrljaje.
- Ovo mi je druga kuća! Emotivno je, skoro bih zaplakao - boreći se da suze ne poteku priča Kole.
- Svaka generacija me je zvala na maturu, imao sam drugarski odnos sa svima, da pomognem, da se nađem. Prijao mi je mlad svet i vezan sam za ovu školu, za ljude... Bila mi je više od posla - rekao je Kole.
Direktor škole Miroslav Poznanović kaže da je Kole urbana legenda koji je Medicinsku školu doživljavao kao svoju.
- Jedna od koleginica reče da je Kole brend. Tako da očekujemo da će on, bez obzira na to što je otišao u penziju, dolaziti kod nas i biti nam usluzi i nama i đacima, jer ga svi volimo - rekao je direktor.
Ovu "priču" pogledalo je hiljade ljudi. Manje, više svi ovako komentarišu:
- Ovo je veličanstveno, suze mi krenuše! U vremenu otuđenosti, evo primera koliko sve zavisi od ljudi..Ne poznajem Kola, a ni direktora ni kolektiv Medicinske škole. Ali, čestitke svima od srca! Đacima i slavljeniku posebno! - napisala je Užičanka Snežana Ivanović, a Boranin Velibor Stojadinović se nadovezao:
- Veoma emotivno, da se naježiš. Decu prevariti ne možeš, ako si pravi, vratiće ti višestruko. Deca su zakon. Srećna i dugovečna penzija Koletu!
Ko je Kole? "Zlatna rukavica" stare Jugoslavije
Predrag Kostić je tri puta biran za najboljeg radnika škole.
Njegova odgovornost za sve što je radio u životu potiče od njegove discipline koju je stekao u sportu dok je bio mladić. On i njegov brat Slobodan trenirali su boks. Tako su mu đaci pre nekoliko godina poklonili mural na kome je sa bokserskim rukavicama.
Pedrag je bio prvak Srbije i velike Jugoslavije i u juniorskoj i u seniorskoj konkurenciji u valter kategoriji. "Zlatnu rukavicu" je osvojio 1980. godine. Nije imao određenu specijalnost, neki udarac po kome je bio poznat, i sam kaže "bio sam fajter kao Marijan Beneš". Pamte se iz tog vremena Kostićevi sjajni mečevi sa Zlatkom Burićem, Benedikovićem, profesionalcem Borjanom, jednim reprezentativcem Sovjetskog Saveza...
– Sećam se da sam tada imao ponude da iz Slobode pređem u jače klubove: u BK Partizan, Metalac iz Valjeva, ili da budem profesionalac u Švedskoj. Odbio sam, nisam hteo da mi boks bude sve u životu. Odlučio sam da okačim rukavice o klin i posvetim se stvaranju porodice – govorio je Kostić, koji je završio trenersku školu, oženio sa Vesnom i imaju ćerku.