Hronika
Suza, suzu stiže... Pesma ubijenoj braći i njihovoj majci: Dve godine od jezivog masakra na Cetinju
Borilović je, podsetimo, svoj krvavi pir započeo tog kobnog dana u popodnevnim časovima. Nekoliko dana pre zločina, odveo je ženu i decu na more, a on se vratio na Cetinje.
Zločinac je ubio dest osoba i ranio šest među njima su: Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i policajac Ljubiša Maksimović.
Borilović je 45 minuta išao po naselju i ubijao svakog ko mu se našao na putu, a ubijen je u razmeni vatre sa policijom.
Žali Crna Gora, i svi oni sa zdravim razumom za žrtvama koje su tog dana pale, ali čini se da duša najviše boli za majkom Natašom i njenim sinovima Mašanom i Markom. Svakako najteže je Milošu Martinoviću koji je u jednom danu ostao bez cele porodice.
Nesrećni čovek ne prestaje da pati i da na društvenoj mreži deli svu bol i tugu. Tako je i rano jutros objavio potresnu poruku i još potresniju pesmu posvećenu njegovim najmilijima.
"Dvije godine ne vidim vaš osmjeh vašu ljepotu, nema da me zagrlite da me poljubite ja jedino grlim vaš grob i ljubim zbog prokletog monstruma što vam živote uze.
Hvala velikom čovjeku sa ogromnim srcem što je napravio ovu guslarsku pjesmu veliko hvala, a poznaće svako ko ga sluša o kome se radi. Brate veliko hvala! " napisao je Miloš i uz baš tu guslarsku pesmu podelio fotografije najmilijih.
"...12. avgusta zadesi ga ta nesreća pusta bez ikakve njegove krivice, bez sinova ostade dvojice. Bez njegovih Mašana i Marka i Nataša pogibe im majka. Bijaše ih čvrsto zagrlila, zle sudbine da bi ih spasila, ali nemoga od ljutijeih rana nego pade u krv okupana. Do bolnice znake je davala za sinove svoje je pitala. Zadnjom snagom Miloša je zvala, ali Miloš daleko bijaše, Pomoći ništa ne mogaše. Toga jada i velike muke nastradaše od krvničke ruke, od zvijeri uma pobrkana... " reči su peme koju je Miloš objavio.
Danas će Cetinjani, u znak sećanja, i na godišnjicu jezivog masakra, u 15 sati zapaliti sveće i položiti cveće u Medovini.