MED I SODA BIKARBONA NE LEČE RAK (ISPRAVKA)

Zagovaranje sode bikarbone kao čudesnog lijeka protiv raka nije ništa novo. Raskrinkavanje je u januaru 2018. pisalo o glavnom proponentu ove “metode”, doktoru osuđenom zbog ubistva pacijenta kojeg je od raka liječio sodom bikarbonom. Tullio Simoncini je, naime, nakon što je izgubio medicinsku dozvolu zbog neetičkih ljekarskih praksi - konkretno, koirštenja potpuno neprovjerene “terapije” sodom bikarbonom - godinama nastavio prakticirati sopstvenu verziju medicine, sve dok nije završio na sudu zbog ubistva iz nehata. Njegov pacijent je umro od srčanog udara izazvanog ozbiljnom metaboličkom alkalozom, koja se razvije zbog prekomjernog unosa sode bikarbone u organizam. 

Simoncini nije jedini koji je snosio posljedice zbog “liječenja” tom metodom. Prateći njegove savjete i tvrdnje da je rak “gljivica”, Barbara O’Neill, “naturopatkinja” iz Australije, ostala je bez dozvole za tretiranje pacijenata jer ih je poticala da iz prehrane uklone ključne skupine hrane, poput voća i ugljikohidrata, te da umjesto toga koriste probiotike i obloge od sode bikarbone za liječenje raka. Prema istrazi, ova doktorica je na jednom predavanju lažno tvrdila da postoji doktor koji je imao 90% uspješnost u liječenju raka injekcijama sode bikarbone. Nije nikada iznijela dokaze koji bi poduprli ovu statistiku. 

Naučna novinarka Jelena Kalinić na svom blogu Quantum of Science također je pisala o porijeklu tvrdnji vezanih za sodu bikarbonu i liječenje raka, te o različitim pogreškama u popularnim savjetima i predožbama o pH vrijednosti u kontekstu malignih oboljenja, u tekstu “Soda bikarbona i 'alkalna prehrana' - opasni mitovi koji ne umiru” koji je objavljen 10.11.2020.

Naučna studija iz 2011, objavljena u britanskom naučnom, medicinskom časopisu BMC Cancer,  na kojoj su radili stručnjaci sa univerziteta u Arizoni, univerziteta u Oxfordu i univerziteta u Bristolu, pronašla je da bi doza od oko 12 grama sode bikarbone dnevno (na osnovu odrasle osobe težine 65 kg) bila u stanju samo da se suprotstavi kiselini koju stvara tumor veličine otprilike jedan kubni milimetar. Međutim, doze veće od 30 grama dnevno vjerovatno će uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. 

Što se tiče kombinacije sode bikarbone i meda (ili javorovog sirupa), do sada ne postoji nijedna naučna studija koja se bavila efikasnošću ovakve smjese, te sve eventualne tvrdnje da ona “uništava najopakiju bolest na svijetu” ili da je “10.000 puta bolja od standardnih lijekova” nisu utemeljene na naučnim dokazima. 

Tvrdnja da će konzumiranje meda i sode bikarbone biti “fatalno” za ćelije raka zato što soda bikarbona “neutralizira” ove ćelije i tako ih sprječava da iskoriste šećer iz meda ili javorovog sirupa, više je nego besmislena kao “terapijska metoda”. Za početak, tvrdnja da se “rak hrani šećerom” i sama je bazirana na iskrivljenom tumačenju stvarne medicine:

Potrebno je više istraživanja kako bi se razumjela veza između šećera u prehrani i raka. Sve vrste ćelija, uključujući ćelije karcinoma, energetski ovise o šećeru u krvi (glukozi). Međutim, davanje više šećera ćelijama raka ne znači da brže rastu. Isto tako, lišavanje šećera ćelijama karcinoma ne znači da rastu sporije.

Konačno, nejasno je zašto bi se uopšte unosila namirnica prepuna šećera - kao što su med ili javorov sirup - kao dio bilo kakve “terapije” za maligne bolesti u kojoj bi se u organizam prvo unio dodatni šećer, a zatim se isti “blokirao”. Svakako bi bilo jednostavnije ne unositi ga uopšte, budući da uravnotežena ishrana, u kojoj je omogućen normalan unos svih grupa namirnica, ne zahtijeva dodatni unos šećera.  

Šta nauka kaže o ovim tezama?

Nema naučnih dokaza za tvrdnju da soda bikarbona može spriječiti rak, niti se preporučuje korištenje sode bikarbone za “liječenje raka”. Tačno je da postoje različita istraživanja koja su ispitivala takve mogućnosti iz različitih aspekata, ali još uvijek nema deifinitivnih zaključaka niti bilo kakvog naučno potvrđenog tretmana koji bi odgovarao simplifikovanim i senzacionalističkim tvrdnjama o učinkovitosti “terapija” malignih bolesti koje bi se mogle pripremiti u sopstvenoj kuhinji.

Prema pisanju američkog portala o zdravlju Healthline, neosnovano propagiranje sode bikarbone kao lijeka za rak se dovodi u vezu sa acidozom (zakiseljavanje), koja se smatra obilježjem raka. Soda bikarbona ima alkalizirajući efekat, što znači da smanjuje kiselost, te je ovo njeno svojstvo netačno povezano sa liječenjem malignih oboljenja. 

Healthline navodi:

“Stanicama raka pogoduje kiselo okruženje. Zagovornici sode bikarbone kao lijeka za rak vjeruju da će smanjenje kiselosti vašeg tijela (čineći ga alkalnijim) spriječiti rast i širenje tumora.

Pristalice također tvrde da će jedenje alkalne hrane, poput sode bikarbone, smanjiti kiselost vašeg tijela. Nažalost, to ne funkcionira na taj način. Vaše tijelo održava prilično stabilan nivo pH, bez obzira na to šta jedete."

Provedena su mnoga naučna istraživanja kako bi se provjerila veza između nivoa pH i rasta karcinoma. Nalazi ovih istraživanja su komplikovani i do sada nema konačnog suda. 

Kako napominje Healthline, važno je imati na umu da rak prilično uspješno raste u zdravom tkivu s normalnim nivoom pH. Uz to, prirodno kisela okruženja, poput želuca, ne potiču rast raka. Jednom kada stanice raka počnu rasti, one stvaraju kiselo okruženje koje potiče maligni rast.  

U studiji “Bicarbonate Increases Tumor pH and Inhibits Spontaneous Metastases” (Bikarbonat povećava pH vrijednost tumora i inhibira spontane metastaze), objavljenoj u časopisu Cancer Research 2009. godine, grupa autora/ki je utvrdila da se kod miševa koji su oralno dobijali sodu bikarbonu u velikim dozama usporilo stvaranje metastaza tumora dojke i prostate, iako nije usporen rast samog tumora. Oralna primjena sode bikarbone u ekvivalentnim dozama kod ljudi bi, pak, teško bila moguća, s obzirom na opasnost od metaboličke alkaloze. 

Postoje i polemike oko potencijalnog korištenja sode bikarbone kao “pomoćne terapije”. Naime, polazeći od toga da kiselo mikrookruženje može imati i negativan utjecaj na različite antitumorske terapije (hemobazijski lijekovi slabe baze, lijekovi koji ciljaju određene molekule, imunoterapijski lijekovi), hipoteza je da bi soda bikarbona mogla pomoći efikasnost konvencionalnih tretmana malignih oboljenja, to jest biti korištena kao podrška kliničkim metodama liječenja. No, radi se o hipotezama koje još uvijek čekaju veća i temeljnija klinička ispitivanja kako bi se potvrdila ili opovrgla mogućnost takvog učinka, o čemu se može pročitati i u ovom pregledu postojećih studija o potencijalnom djelovanju sode bikarbone u liječenju tumora.

Sami naučnici koji su istraživali vezu između kiselosti okruženja i aktivnosti ćelija tumora,  pozivaju na oprez:

Sljedeći korak je istraživanje da li ovaj pristup zaista može uspjeti u povećanju efikasnosti terapija raka. Do tada [Chi Dang, glavni autor studije] kaže da pacijenti treba da se suzdrže od bilo kakvih kućnih eksperimenata: 

"Ljudi ne bi trebali potrčati da zgrabe hrpu sode bikarbone i počnu je primjenjivati", kaže on. "Ovo je definitivno predmet za kliničke studije.”

Iako, dakle, postoje istraživanja mogućnosti da soda bikarbona ima potencijal da bude suplement kliničkom liječenju raka, sami naučnici koji ovo istražuju pozivaju na oprez pri donošenju bilo kakvih zaključaka o efikasnosti sode bikarbone u borbi protiv raka. 

Tvrdnje kako soda bikarbona, bilo da je sama ili u kombinaciji sa medom, “uništava” rak, ne samo da nisu tačne nego su i neodgovorne, s obzirom da laička primjena istih može imati teške posljedice. One mogu nastati bilo zbog toga što se njome pokušavaju zamijeniti stvarni medicinski tretmani smrtonosnih bolesti, čime se smanjuje šansa za preživljavanje pacijenta, ili zbog toga što se u organizam unose supstance koje mogu biti štetne same po sebi, ili u neadekvatnim količinama.

Zbog svega navedenoga, tvrdnjama navedenim u Kurirovom magazinu Stil dajemo ocjenu lažna vijest. Svim ostalim koji su prenijeli vijest sa ovakvim tvrdnjama dajemo ocjenu prenošenje lažnih vijesti. Svi zajedno također dobijaju ocjenu pseudonauka.