22.05.2020.

07:11

Foto:

Planeta

(VIDEO) PAKLENA ZAVERA AMERIKE I NEMAČKE! Najbolji nemački oficiri prebegli su u ŠTAZI kada su prozreli TAJNI ARANŽMAN Berlina i Vašingtona napravljen 1949, zbog JEDNOG DOGAĐAJA on je sada aktuelniji nego ikada!

Čini se da ona potvrđuje teorije zavere o tajnim aranžmanima između Sjedinjenih Država i Nemačke.

Na nedavnom sastanku Bundestaga poslanici nemačke levice pozvali su Sjedinjene Države da uklone svoje nuklearno oružje iz Nemačke. To se, pak, pokazalo reakcijom na govor američkog ambasadora u Nemačkoj Ričarda Grenela, koji je istovremeno i vršilac dužnosti šefa CIA, koji je još jednom ponovio da je američko nuklearno oružje garancija mira u Evropi.

Jirgen Tritin, poslanik iz Alijanse 90Zeleni, prvi je rekao da „nuklearni kišobran“ ne samo što ne štiti Nemačku, već i ugrožava njenu nacionalnu bezbednost. Da bi se smirio region, bilo bi mnogo korisnije pretvoriti Nemačku u državu bez nuklearne energije.

On među Zelenima nije usamljen u ovakvom razmišljanju. Stranka Zeleni se decenijama zalaže za Nemačku bez nuklearne energije. Nekoliko dana ranije, SPD je takođe saopštio sličan stav. Šef socijaldemokratske frakcije Rolf Micnih citirao je novu doktrinu američkih nuklearnih operacija koja sada omogućava ograničenu upotrebu nuklearnih bojevih glava da pokrenu plimu ratovanja koristeći konvencionalno oružje.

Drugim rečima, nuklearna bomba u rukama Amerikanaca iz instrumenta odvraćanja pretvara se u instrument ratovanja.

"Nuklearno oružje u Nemačkoj ne povećava našu sigurnost, već obrnuto. Došlo je vreme da se isključi mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u budućnosti", rekao je Micnih. Podržali su ga kopredsedavajući SPD-a Norbert Valter-Borians i Zaskia Esken.

Ovaj argument nije nov. Od 1950-ih, kada su Sjedinjene Države prvi put rasporedile atomsko oružje u Saveznoj republici Nemačkoj, u Nemačkoj se redovno zalažu za njegovo povlačenje. U osnovi, to su, naravno, levičarske stranke, ili njima bliske stranke i pokreti.

Međutim, moramo se setiti da je u vladi Konrada Adenauera i u tadašnjem Bundesveru bilo mnogo nezadovoljnih. Talasi američkih atomskih projektila i bombi, koji su, sa tehnološkim razvojem,  smenjivali jedni druge u Nemačkoj, doveli su do tihe pobune u nemačkoj vojsci. Nemački oficiri imali su vrlo jasnu predstavu u šta će se Nemačka pretvoriti čak i u slučaju ograničenog nuklearnog sukoba. Na osnovu toga odvijali su se redovni prelazi na stranu NDR-a, mnogi su prebegli u istočnonemačku tajnu službu Štazi, u kojoj je bila jaka struja koju su činili nemački vojnici i političari koji su se plašili razmeštanja američkog nuklearnog oružja u Evropi.

Prelazak na drugu stranu nije bio čin prestupništva, niti je bio povezan sa bilo kojom ideologijom, već sa patriotizmom.

Prošle godine Ditmar Barh, predsedavajući frakcije Leve stranke u Bundestagu, savetovao je Sjedinjene Države da ponesu nuklearno oružje sa sobom. Istovremeno, političar je naglasio da Amerikanci svakako treba da „odnesu atomske bojne glave“ a ne da ih premeštaju u Poljsku, jer će to dovesti do pogoršanja odnosa sa Rusijom.

I sada dolazimo do toga da su Amerikanci pronašli slabu tačku Berlina i sada otvoreno prete Nemcima da neće povući nuklearno oružje, već će ga premestiti u Poljsku. Poljaci se već deset godina nude kao „mlađi partner“ u američkom nuklearnom programu.

To se zove NATO raspodela nuklearne energije, ali se u praksi svodi na razmeštanje američkih nuklearnih glava na teritoriji trećih zemalja. U Evropi su to, pored Nemačke, Italija, Belgija, Holandija i Turska.

Zato ne čudi što je pre nekoliko dana, tokom sve ove polemike, američka ambasadorka u Varšavi Džordžet Mosbaher, napisala na svom Tviteru: „Ako Nemačka želi da smanji svoj nuklearni potencijal i oslabi NATO, Poljska, koja pošteno plaća svoj udeo, svesna je rizika da na svojoj teritoriji postavi odgovarajuće snage i sredstva".



Iz Varšave iz nekog razloga veruju da će nuklearno oružje na njihovoj teritoriji ojačati poljsku odbranu. Čak i ugledna Rzeczpospolita žali: „Ne može vam se dozvoliti da Poljsku tretirate kao drugorazrednu članicu NATO-a. Član ovog saveza smo 21 godinu, ali još uvek čujemo da ne možemo da radimo ono što i Nemačka, Italija ili Belgija, jer će to naljutiti Rusiju. Učešće u programu zajedničke upotrebe nuklearnog oružja za nas treba da bude podrazumevano".

I upravo u vezi s tim u oči upada jedna čudna okolnost. Nemački političari koji dolaze na vlast  iznenada zaboravljaju na potencijalne pretnje nuklearnog oružja u slučaju rata u Evropi. I odmah zauzimaju oštro proamerički stav - čak i ako pre toga nisu bili naklonjeni tom "vetru". Čini se da se ponovo rode, čim se presele u ugodan grad na Rajni.

Ovo neminovno dovodi do nekih zaključaka. Čini se da ne znamo mnogo o samoj osnovi odnosa između Nemačke i SAD. Bar nakon 23. maja 1949. godine, kada je na teritoriji američke, britanske i francuske okupacione zone bivše fašističke Nemačke proglašena nova demokratska država.

Ostaje, ipak, činjenica da će se značajan deo nemačkog establišmenta boriti za oslobađanje od stvarne američke okupacije. Druga stvar je koliko se u praksi ovi trendovi mogu povezati sa realnom politikom, na osnovama odnosa Nemačke i Amerike.

Slično tome, u Japanu se diže pokret za reviziju uslova mirovnog ugovora sa Sjedinjenim Državama, koji u mnogo eksplicitnijem obliku uspostavlja posleratne okupacione uslove koji i dalje postoje.

BONUS VIDEO: