26.06.2023.

19:01

Foto: AP/ReutersZFotoilustracija

Planeta

(VIDEO) MASKARADA "PRIGOŽIN" JE ZAVRŠENA - SLEDI ČIŠĆENJE, A ZATIM I PUŠENJE... Ili kako je Putin jednim udarcem ubio ne tri, nego gomilu muva!

Šta se zaista dogodilo i šta se može dogoditi?

Jevgenij Prigožin, vođa privatne vojske Vagner, na trenutak je dao nadu zapadnim organizatorima haosa. Mislili su: "Evo, Putin i Rusija su gotovi. Uništićemo i opljačkati Rusiju. Konačno ćemo svima predstaviti VOKE ideologiju".

Sa velikom pažnjom smo pratili šta se dešava od samog početka. Bilo je velikih nelogičnosti. Kako su Rusija i Vladimir Putin dozvolili Prigožinovu javnu kritiku ruske vojske i komandanata bila je prva nelogičnost. Drugi je bio osvajanje Rostova i slobodan prolaz Vagnerovih kamiona do Moskve.

Kolona od 70 kamiona, koja se slobodno kretala ka Moskvi, mogla su da zaustave dva ili tri aviona za 10 minuta, ali nisu. Svi su sa čuđenjem i nevericom pratili kretanje kolone.

Već tada se znalo da je maskiranje završeno. Ruske vlasti su dovele Prigožina u zabludu i u roku od 24 sata završile posao koji su dugo planirale: da uklone Prigožina i vrate ga na početne postavke.

Maskiranje

U tom trenutku Rusija je pripremila klasičnu masku za javnost, i primorala Prigožina da se po kratkom postupku eutanazira, što je i učinio. On je sam dao ostavku i priznao da je zapravo kukavica koja nije spremna da da život za ideale, što je bila poruka za njegove vojnike, koju su pripremili u Kremlju. Putin nije želeo da uprlja ruke i zameni osobu koju je stvorio.

Priča o odlasku u Belorusiju, takođe ne pije vodu. Zapadnjaci se nadaju Prigožinovom odlasku u Južnu Afriku, kako bi ga konačno iskoristili. Male su šanse da se to dogodi. Prigožin previše zna da bi slobodno šetao po svetu i pričao o svojim avanturama sa Putinom.

Ruski predsednik Vladimir Putin uopšte nije želeo da razgovara sa Prigožinom, već je sve prepustio beloruskom predsedniku Lukašenku. Ponizio je Jevgenija Prigožina do kraja. Pozvao je nekoliko predsednika prijateljskih zemalja i javio da je sve pod kontrolom.

Očišćeno i dimljeno

Sada počinje čišćenje, a zatim pušenje. Ruski mediji više ne izveštavaju ništa o Prigožinu, već se vraćaju na ukrajinsko-ruski front.

Jedna stvar nije uspela, a bilo je planirano. Ruske snage su se nadale da će zbog novonastale situacije Ukrajina napasti svom snagom, i da će konačno izaći na čist teren, kako bi bile uništene. Međutim, zapadnjaci nisu bili toliko glupi i znali su da nešto nije u redu i nisu napravili pogrešan korak.

Ko su izdajice?

Šlag na torti dolazi na kraju. Kako se Vagnerov konvoj od 70 kamiona približavao Moskvi, mnogi domaći zvaničnici su bežali ili su se spremali da pobegnu iz Rusije. Bilo je tu oligarha, generala, ministara i drugih javnih ličnosti. Planirali su bekstvo, a tajnim kanalima prebacivali novac u strane banke.

Ruske tajne službe su sve pomno pratile i za nekoliko dana bićemo svedoci mnogih promena. Neki će biti unapređeni, a drugi degradirani. Slično je učinio i turski predsednik Erdogan prilikom pokušaja rušenja demokratski izabrane vlasti u Turskoj.

Čudna koincidencija

Ne smemo zaboraviti jednu stvar. Plaćničke vojske su motivisane novcem, a ne patriotizmom. Oni predstavljaju veliki rizik za vladu. Setite se Jedinice za specijalne operacije JSO u Srbiji, čiji su pripadnici učestvovali u ubistvu Đinđića. Njihov komandant se sa Đinđićem sastao 15 dana pre atentata. I ova vojna formacija je izmakla kontroli, jer su njeni pripadnici bili deo kriminalnog miljea. Ista stvar dvaput ne može biti slučajnost.

Trebalo bi analizirati ko zapravo stoji iza ovih "spontanih" pobuna vojnih formacija pod kontrolom vlasti. To je već posebna tema za analizu.

Šta je VOKE ideologija!

VOKE ideologija (Probuđena ideologija) odražava tehnokratsko društvo i u ciljevima i u metodama. Postavlja se apstraktan i zaista matematički cilj: jednakost, a društvene institucije i ljudski odnosi se tretiraju kao tehnička sredstva za maksimiziranje tog cilja. Ljudska bića i njihovi životi se tako posmatraju kao sirovine i proizvodi društvene mašine, a ako rezultati nisu poželjni, potrebne su promene i strože kontrole.
Sve to znači da Crkvi nije mesto u ovakvom društvu. Društvena mašina postaje sve u svemu, pa se Crkva, kao i u komunističkim zemljama, mora asimilovati ili slomiti. To je istorijska institucija, a sve istorijske institucije su ukaljane, pa se ona, kao i ostale, mora radikalno transformisati na ideološkim osnovama.