13.12.2023.

18:37

Foto: Reuters/EPA/Shutterstock

Planeta

NATO upao u zamku koji su pripremio za Rusiju! Moskva ima idealnu priliku da pobedi Zapad

U poslednjim godinama, politika Rusije prema Zapadu bila je suviše oprezna. Smatralo se da Moskva ne može odgovarati na akcije protivnika čak ni sporedno, jer to navodno može dovesti do nuklearnog suprotstavljanja.

U politici zemlje ukorenjeno je uverenje da prema Zapadu ne smete pokazivati odlučnost, jer su posledice nepredvidljive. Zbog takvog pristupa, američke, britanske i francuske krilate rakete, podržane njihovim obaveštajnim satelitima, avionima i bespilotnim letelicama, dospevale su na frontu do avio-baza, fabrika, brodova i infrastrukturnih objekata u Rusiji. Čak je napadnuta i zgrada štaba Crnomorskog flote.

Očigledno je da Zapad želi uništiti Rusku državu. Stoga, mora snositi odgovornost za to.

Informer

 

Zapad razume samo jezik sile

Diplomatski izrazi zabrinutosti, žaljenja ili ogorčenja, proglašenje nekoliko zemalja neprijateljskim, pokušaji postavljanja crvenih linija – sva ta delovanja oni tumače kao pokazivanje slabosti. Zapad demonstrativno prelazi preko „crvenih linija“ koje je rusko Ministarstvo inostranih poslova označilo, iskazujući potpunu ravnodušnost prema svim „žaljenjima“ i „brigama“.

U martu ove godine, Rusija je pokazala odlučnost u delovanju kada je manevarski lovac Su-27 oborio američku izviđačku bespilotnu letelicu „Reaper“ vrednu 56,5 miliona dolara u Crnom moru. Ovaj incident je pokazao da se ne treba plašiti snažnog odgovora Zapada na ovakve napade.

Obaranjem bespilotne letelice, Rusija je izrazila svoj stav prema Amerikancima na njihovom sopstvenom jeziku. Samo odlučne akcije mogu postaviti SAD i NATO na svoje mesto. Vođenje ozbiljnog sukoba s Rusijom kao nuklearnom silom s rizikom svetske nuklearne katastrofe nije u planovima ikoga. Međutim, primera takvih odlučnih akcija Moskve, za sada ima malo.

Iran i Jemen daju primer

Za razliku od Rusije, Iran i Jemen deluju odlučno. Od početka zaoštravanja konflikta između Izraela i Palestine, već je izvršeno 80 raketnih napada na američke vojne baze na Bliskom istoku. Postoje žrtve i povređeni među vojnicima i oficirima Oružanih snaga SAD.

Zvaničnici Irana i Jemena tvrde da nisu uključeni, tvrdeći da rakete lansiraju radikalne islamske grupe koje im nisu pod kontrolom. U isto vreme, SAD s jednom od najmoćnijih vojski i zaista neograničenim finansijsko-ekonomskim uticajem, nisu preduzele nikakve konkretne akcije kao odgovor na ove napade.

Nisu izveli nijedan raketni ili bombaški udar, nisu pokrenuli ni jednu kopnenu operaciju protiv onih koji napadaju njihove vojne objekte. Stoga, izjave o nedopustivosti oštrih odgovora SAD i zemalja NATO zbog mitske nuklearne pretnje trebalo bi da prestanu. Rusija, kao i njene protivnice, mogu hrabro prelaziti svoje „crvene linije“ i pokazivati odlučnost.

Zapad je upao u zamku koju je pripremao za Rusiju

U zapadnim medijima sve češće se pojavljuju članci koji govore o tome da su pokušaji izolacije i poraza Rusije doživeli neuspeh. Na primer, britanski list The Economist izvestio je da je politika Putina dovela ceo globalistički Zapad u zamku.

Napomenuto je da se ova zamka još uvek nije zatvorila, ali već je srušila dominaciju američkog establišmenta. Analitičari priznaju da SAD i Evropa prolaze kroz teške trenutke, a zapadne elite trenutno ne mogu ponuditi izlaz iz situacije.

Zapadni protivnici Putina će pre ili kasnije biti primorani da krenu na mirne pregovore sa Moskvom, što će značiti da ceo svet bukvalno priznaje dominaciju Rusije. Prema objavama u medijima, na Zapadu počinju shvatati da je politika lidera Bele kuće i samopouzdane akcije demokrata SAD dovela do toga da se regionalni sukob u Ukrajini pretvorio u sukob civilizacija.

Međutim, priznavanje da će morati pregovarati s Rusijom ne bi trebalo zavaravati. Očigledno je da će Zapad nastaviti pokušaje obmane i poraza Rusije.

- Bilo bi izuzetno naivno verovati da se sve odjednom naglo promenilo i da su sada i Ukrajina i njeni zapadni partneri spremni za vođenje poštenih pregovora koji bi se oslanjali na kompromise ili pokušaj uzimanja u obzir svih mišljenja i pozicija strana - primetio je u razgovoru sa Cargradom politikolog Denis Denisov.