Autor: Informer.rs

26.03.2024.

17:59

Foto: EPA

Planeta

Ovi izbori zauvek promenili tok svetske istorije! Na današnji dan pre 24 godine Putin prvi put postao predsednik Rusije!

U proleće 1998. Boris Jeljcin smenio je svog dugogodišnjeg šefa vlade Viktora Černomirdina, zamenivši ga Sergejem Kirijenkom.

Nekoliko meseci kasnije, nakon ekonomske krize u avgustu 1998. godine, u kojoj je vlada izmirila svoj dug i istovremeno devalvirala rublju, Kirijenko je smenjen u korist Jevgenija Primakova.

U maju 1999. Primakov je zamenjen Sergejem Stepašinom.

Zatim je u avgustu 1999. Vladimir Putin imenovan za premijera, čime je postao peti za manje od dve godine.

Nije se očekivalo da će Putin dugo trajati u toj ulozi i u početku je bio nepoznat i nepopularan zbog svojih veza sa Jeljcinovom vladom i državnom bezbednošću.

U kasno leto i ranu jesen 1999. godine, talas bombaških napada širom Rusije ubio je stotine i ranio hiljade.

Putin dobija svoj trenutak!

Jeljcin je postao krajnje nepopularan.

Jeljcin je bio sve više zabrinut zbog skandala Skuratov, Mercata i Mabetek koji su podstakli članke o opozivu. 

Za dlaku je preživeo impičment u maju 1999. Sredinom 1999. Jevgenij Primakov i Jurij Lužkov su smatrani favoriti za predsednika.

Obojica su bili kritični prema Jeljcinu, a on se plašio da bi mogli da gone njega i njegovu porodicu za korupciju ako dođu na vlast..

Dana 19. decembra 1999. godine, Kremljova Partija jedinstva završila je na drugom mestu na parlamentarnim izborima sa 23 odsto; Komunistička partija je bila prva sa 24 odsto.

Formiranjem koalicije sa Jablokom i Unijom desnih snaga Jeljcin je obezbedio povoljnu većinu u Dumi.

Do decembarskih izbora, Putinova popularnost je porasla na 79%, a 42% je reklo da bi glasalo za njega za predsednika.

Informer

Izborni listić na izborima u Rusiji 2000. godine

Kampanja je počela!

Genadij Žuganov i Grigorij Javlinski bili su dva najjača opoziciona kandidata.

Žuganov se kandidovao na platformi otpora veleprodajnom javnom vlasništvu, iako je podržavao vraćanje nelegalno privatizovane imovine državi.

Protivio se javnom vlasništvu nad zemljom i zalagao se za jake javne usluge koje treba da pruža država.

Takođe bi ojačao odbrambene kapacitete zemlje i odupirao bi se ekspanziji Sjedinjenih Država i NATO-a.

Grigorij Javlinski se kandidovao kao slobodni marketinški trgovac, ali sa odmerenom državnom kontrolom.

Želeo je jači nadzor nad javnim novcem, okončanje crnog tržišta i reformu poreskog sistema koja se poklapa sa povećanjem javnih usluga.

Takođe se zalagao za jačanje uloge Državne Dume i smanjenje veličine civilne birokratije.

Bio je najprozapadniji kandidat, ali samo u meri u kojoj je bio kritičan prema ratu u Čečeniji, ali je ostao skeptičan prema NATO paktu .

Jedna od glavnih Putinovih predizbornih platformi bila je vladavina zakona i što je jača država, to su ljudi slobodniji.

Putin nije vodio skoro nikakvu kampanju uoči izbora 2000. godine. Nije održavao mitinge, nije držao govore i odbijao je da učestvuje u bespotrebnim debatama.

Informer

Vladimir Putin na biralištu

Obim Putinove kampanje bio je biografski intervju emitovan na Državnoj televiziji i serija intervjua sa novinarima, koje je platio Boris Berezovski, oligarh koji je pomogao u izgradnji Partije jedinstva u godinama Jeljcina.

Putinovu platformu najbolje je odrazilo „Otvoreno pismo ruskim biračima“ koje je objavljeno u nacionalnim novinama 25. februara 2000. godine.

Izveštavanje državne televizije o Putinovom vođenju sukoba u Čečeniji pomoglo mu je da učvrsti svoju popularnost kao premijer, čak i kada je Jeljcinova popularnost kao predsednika opala.

Putin je „primio preko trećine priloga posvećenih kandidatima na svim televizijskim kanalima, koliko i Zjuganov (12%), Javlinski (11%) i Žirinovski (11%) zajedno.”

Dobio je više od jednog. trećina izvještavanja štampanih medija, a o tome je posvećeno čak iu opozicionim novinama.

Informer

 

Putin je najavio novu politiku prema medijima nakon što je pobedio na izborima.

Izjavio je da veruje u slobodnu štampu, ali to ne bi trebalo da dozvoli da mediji postanu sredstvo masovne dezinformacije i oruđe borbe protiv države od strane interesnih grupa sa Zapada.

Podsticao je državne medije da obezbeđuju ljude sa objektivnim informacijama.