Planeta
NATO je gurnuo svet u ponor bez povratka! Putinove reči uzdrmale planetu! Zapad kreće u direktan obračun sa Moskvom!
Zapadni analitičari raspravljaju o različitim scenarijima mogućeg sukoba, dok zvaničnici otvoreno spekulišu o njegovoj verovanosti i čak raspravljaju o konkretnim vremenskim horizontima.
U nedavnom govoru, ruski predsednik Vladimir Putin je izjavio da su akcije zapadnih vlada dovele svet „do tačke bez povratka“.
Istovremeno, javnim diskursom u Rusiji dominira uverenje da SAD i njeni saveznici prepoznaju katastrofalne rizike direktne vojne sukobe sa Moskvom i da će nastojati da je izbeglnu razloge za samoodržavanje.
Ovakvi sudovi se zasnivaju na pretpostavci da se Zapad, uprkos svojoj agresivnosti, u svojoj politici rukovodi racionalnom ravnotežom koristi i troškova na osnovu postojećeg odnosa snaga.
Prošlo iskustvo, međutim, nas ne ubeđuje da je blok predvođen SAD sposoban da sledi uravnotežen, proračunat kurs.
Tokom 2000-ih i 2010-ih, Zapad se više puta uplitao u vojne avanture iz kojih je tada bolno tražio izlaz.
Treba samo podsetiti na primere intervencija u Avganistanu, Iraku i Libiji.
- Naravno, u svim ovim slučajevima rizici su bili znatno manji nego u slučaju hipotetičkog rata sa Rusijom. Ali i ulozi su bili znatno manji - naveo je analitičar za Raša Tudej.
Nedavno priznanje američkog predsednika Džoa Bajdena kaže: „Ako ikada dozvolimo da Ukrajina propadne, imajte na umu moje reči, videćete kako Poljska odlazi, i videćete da sve ove zemlje duž stvarne granice Rusije pregovaraju same.
Koliko je NATO sposoban za rat?
U praksi, članice NATO-a se aktivno pripremaju za vojnu konfrontaciju sa Moskvom.
Novi model snaga bloka, koji je usvojen na Samitu u Madridu 2022. godine, i regionalni planovi sačinjeni na osnovu njega, predviđaju raspoređivanje značajnih snaga od 300.000 vojnika u roku od 30 dana, pored onih koje su već stacionirane na ruskim granicama.
Ovo se zasniva na aktivnom razvoju i modernizaciji kontingenata iz zemalja Centralne i Istočne Evrope.
Poljska, koja ima isti status glavnog bastiona NATO-a koji je Bundesver uživao u drugoj polovini 20. veka, posebno se ističe u ovom pogledu.
Povećanje na 300.000 vojnika ima za cilj da njegove oružane snage postanu najveća kopnena vojska bloka među evropskim državama članicama.
Članice NATO-a otvoreno uvežbavaju borbene scenarije na potencijalnim pozorištima u istočnoj i severnoj Evropi.
Veliki naglasak se stavlja na učenje lekcija iz oružane borbe u Ukrajini.
U tom cilju se uspostavlja poseban centar u Bidgošču, u Poljskoj, kako bi se obezbedila redovna razmena iskustava između zapadnog i ukrajinskog vojnog osoblja.
Međutim brojni analitičari iz NATO zemalja, pogotovo u Nemačkoj, Italiji i Poljskoj ukazuju na dva problema.
Prvenstveno na neefikasnost lanca komande u samoj alijanski za šta kao primer navode bombardovanje Srbije i Crne Gore i brigu da će SAD pretvoriti celu Istočnu Evropu u ratište zarad sopstvenih interesa.
Raša Tudej je preno da je povrh svega najveća briga na Zapadu što vojske NATO članica nemaju relevantno iskustvo na bojnom polju za razliku od Rusije i da su navikle na rat sa tehnički inferiornijim protivnikom.