Autor: Jelena Nedeljković

03.01.2024.

09:00

Foto: Pedja Milosavljević

Sport

Milojević za Informer : Daj Bože da opet "imam sreće"

Rođen sam pod srećnom zvezdom i sve dobro što sam ostvario, ostvario nam na sreću, sa neskrivenom ironijom u intervjuu za Informer kaže trener fudbalera Crvene zvezde Vladan Milojević. On je po okončanju polusezone stigao u klub sa "Marakane", gde je prethodno radio od juna 2017. godine do decembra 2019. godine. Za dve i po godine, uveo je Zvezdu u Ligu Evrope i dva puta u Ligu šampiona. Svaki od tih uspeha, bio je svojevrstan podvig, a mnogo puta se mogla čuti konstatacija da je zapravo imao mnogo sreće. O tome, ali i mnogim drugim temama, novi trener Zvezde govorio je za Informer.

Informer

Vladan Milojević

Kako gledate na konstatacije da ste napravili uspeh zahvaljujući faktoru sreće?
- Imao sam sreće u svim utakmicama. Rođen sam pod srećnom zvezdom i drago mi je ako sam deo te sreće preneo i na klub. Ovde će vas uvek osporavti, šta god da uradite. Ja nemam taj problem. Vrlo je teško nekog prevazići, napraviti nešto, bez zavere. Ili je "on ima sreće ili tata mu je ovo ili ima novca". Ali te zavere traju kratko kad dobro radite. Ko mi kaže da imam sreće samo ću mu reći: Dođi sa mnom jedno mesec dana da vidiš kakav život vodim. Rekao je to jednom Patrijarh Pavle - ako hoćeš da sudiš o meni - obuj moje cipele, obuci moj kaput, idi mojim putevima, pa tek onda vidi hoće li ti pasti napamet da sudiš. Hajde da zaokružimo - daj Bože da ja tu sreću ponovim. Ako budem uspešan, znači da imam sreće i dalje.

Kada je uspostavljen kontakt sa Zvezdom da budete trener?
- Posle utakmice sa Partizanom. Ja sam uvek u kontaktu, to su moji prijatelji, znamo se i privatno. U fudbalu sam i u tom svetu svako svakog zna. Uvek smo se čuli ili kad dođem ovde išli na ručak. Ipak, posle utakmice sa Partizanom dobio sam poziv. Rekao sam kad sam odlazio da Zvezda uvek može da računa na mene i ako budem potreban, za Zvezdu ću uvek biti spreman. Kad su me pozvali, to je više ličilo na neformalne razgovore, nego na sastanak. 

Često se moglo čuti da ove sezone nije bilo "hemije" u svlačionici, hoćete li uspeti da "probudite" ekipu?
- Zvezda nije uvek imala najbolji tim, ali je imala svoju esenciju, a to je energija, koju je nekad potrebno probuditi. I to se reflektuje na tim. Ne može tim da vuče, svi moraju da budu u službi tima, u službi igrača. Možda u mom prvom mandatu nismo imali po kvalitetu vau tim, imali smo dobre igrače za to vreme kako i koliko smo mogli da platimo. Ali je svako od njih dao sebe. Rekao sam im da neće biti dobro ako počnu da uzimaju komadiće slave za sebe. Nadam se da će i ovaj tim to shvatiti.

Informer

Vladan Milojević

U ekipi je nekoliko igrača sa kojima ste već sarađivali u Zvezdi. Jeste li se čuli sa njima, šta vam kažu?
- Mi smo euforični i drago mi je da postoji doza optimizma, jer to je prvi korak da se nešto napravi. Mislim da ne sme da nas vodi euforija. Moramo da budemo svesni gde smo. Dosta igrača poznajem, ostavili su veliki trag bitni su za Zvezdu. Biće mi drago da opet sarađujem sa njima, jer su to i kvalitetni ljudi. Ja fokus bacam na svlačionicu i međuljudske odnose. Osim onih koji poznaju Zvezdu i osvajali su trofeje, tu su i novi. Rodić je dete koje je došlo za vreme mog mandata. kanga takođe, Mića Ivanić. Spajića i Mićka Mijilovića sam trenirao u omladincima. To su deca koja poznajem od njihove 15. godine. Mnogo mi je važno da znam njihove ljudske kvalitete, a znam i koliko vole Zvezdu. Znam da im ova situacija sa rezultatima nije prijala, jer su rođeni šampioni i vole da budu prvi i pobeđuju. Ima tu dosta prostora i probaćemo to da ispravimo.

Ko vam se najviše dopada od igrača koji su dovedeni letos?
- Dovedeno je dosta dobrih igrača, ne volim da pričam o imenima. Sa uspehom Zvezde, direktnim učešćem u Ligi šampiona, dovedeni su igrači koji imaju super pedigre i koji su imali značajne uloge u svojim klubovima. To sve treba uklopiti. Fudbal se menja enormno, moramo da idemo u korak sa tim. I nikad nemate dovoljno vremena, nemaju ni treneri ni igrači. Moraju brzo da se adaptiraju. 
Vama neće trebati adaptacija?
Nje lako promeniti državu, klub. Svakom čoveku na svakom radnom mestu potrebno je prilagođavanje. U fudbalu mora odmah. Ja ovde znam sistem, odrastao sam uz Zvezdu i u Zvezdi. Bio sam i igrač i trener i u omladinskoj školi i u prvom timu. Ali bitno je kako će se igrači uklopiti. Bitno je napraviti sinergiju među njima. Kad sam ja bio nije bilo toliko stranaca. Sad možete da imate dosta stranaca, treba sve to uklopiti, staviti, vrlo brzo dani prolaze, dođe utakmica. To je posao koji je pred nama, verujem da ću sa saradnicima, a dobrom voljom igrača da dođem do te hemije, a to je preduslov dobrih rezultata. 

Više puta ste potencirali da volite igrače koji su dobri za svlačionicu. šta pod tim podrazumevate?
- Svlačionica je moja porodica. Ako nemate uređenu situaciju u porodici, onda nije dobro. Morate da budete okupljeni oko nečeg što vam je sveto. Naravno da je važan kvalitet, lakše je kad imate kvalitetne igrače, ali pre svega morate imati ljude. Ako svako od igrača dođe i gleda samo sebe, nije dobro. Znam da svi oni imaju i porodice i ugovore, ali ovde moraju da igraju za saigrača. Razumem motiv da se ode dalje, sve je to normalno, ali dok su ovde, moraju da prevaziđu ego. I biće svega. I nezadovoljstva i konflikta i svega onog što se dešava u jednoj porodici. Ali mora to da se rešava baš kao u porodici.

Informer

Vladan Milojević

Kako rešavate? Blagi ste, vičete?
- Oni imaju svoja pravila, nepisana. Ja mogu i da ih kažnjavam i da ih nagrađujem, ali ako dođe do toga nije to to. Oni sami između sebe moraju da rešavaju dosta toga. Utakmica je borba, imate protivnika, ne igrate sami. Protivnik može da bude bolji od vas. Imate utakmicu, plan, ali ne ide uvek po planu, uvek će se dešavati da nekom nije dan, e tu saigrači moraju da igraju jedni za druge, da pruže podršku, podrže jedni druge. Ja sam zahtevan trener, zahtevan sam čovek, onda ispada da ste i grubi i tvrdi. Jer mi volimo malo da "hvatamo krivine", brzo se zadovoljimo, damo sebi oduška. Takvi smo mi na Balkanu, takvo nam je podneblje. Ali videli ste u Ligi šampiona, svi igrači su pojedinačno dobri, ali svi funkcionišu kao tim. To nije slučajno. Dešava se da me neko izbaci iz takta. I ne samo igrači, izbace me i deca moja. I ja sam čovek od krvi i mesa. I kad pogrešim, znam da se izvinim. To su sve neke situacije koje su normalne u našem poslu.

Fudbal se igra za bodove, a ne za utiske

Kako ste doživeli izjavu Zvezdana Terzića da je ovo najbolja Zvezdina sezona u Liga šampiona, računajući i one vaše dve u kojima ste ostvarili po jednu pobedu?
- Ne može se porediti bivše i ovo vreme. Nisam sad bio u klubu da bih mogao da znam strategiju, šta se radilo i slično. Zvezda je ove godine mogla da bude konkurentna. Mogao je tas na vagi da pretegne na drugu stranu protiv Jang bojsa u Beogradu, ali pre svega u Bernu. To je takmičenje, igra se za bodove. Utisak je jedno, bodovi su drugo. 

Kako vam sad deluje Zvezda u odnosu na vreme kad ste vi bili tu?
- Enormno je porasla. Ovde se uvek poredi prošlo vreme sa sadašnjim ili sanjarimo o budućim, ali ovde je jako teško porediti prethodnih šest meseci sa budućih šest meseci. Volimo da razmišljamo gde je Zvezda bila, kakva je bila, a ja samo mogu da kažem da mi je drago što je Zvezda došla ovde, da igra elitno takmičenje. Sama činjenica da je bila učesnik grupne faze Lige šampiona bez kvalifikacija, stvarno je veliki uspeh. I za taj uspeh je svako dao neki doprinos. Fudbaler je kolektivni sport i svi uspesi su kolektivni. Mnogo se ulaže poslednjih godina. Uvek su bili prioritet igrači, a sad se ulaže i u igrače i u infrastrukturu, napravljen je mediko blok, teretana... Izgleda mnogo drugačije nego kad sam ja bio. Baš kako dollikuje Crvenoj zvezdi.

Jesu li vam se promenili pogledi an fudbal u odnosu na prvi boravak ovde?
- Trenirao sam jako velike fudbalere, sa velikim karijerama. Upoznao sam različite kulture. Bilo je igrača koje ste gledali samo na tv/u onda ih trenirate. Samo sam dobio potvrdu onoga u šta sam verovao: što je igrač veći, to je jednostavniji i veliki radnik. Evo sad sam trenirao Valbuenu. On kao da ima 15 godina, željan dokazivanja, kao da mu je to prvi i poslednji trening. Koliko je vredan, koliko radi, koliko je sve jednostavno. Kod nas je malo kontra. Čim dođemo do nečega, sve se vrti oko nas. A zapravo je suština života biti miran i nikad ne poleteti.

Najdraža utakmica sa Zvezdom?
- Mnogi će reći Salcburg, jer smo ušli prvi put u Ligi šampiona. Pa onda je bilo - eto, prvi put je srećnik, ali hajde drugi put i biće kapa dole. Meni je mnogo važna utakmica bila u Trnavi, jer nam je donosila grupu. Niko nije razmišljao dalje, samo to da prođemo da igramo neku grupu. To vam je prvi korak. Izjednačili smo, pa produžeci, pa kad je Radonja dao gol, to je bio neverovatan trenutak. A mnogo smo problema vukli. Igrači su igrali i pod blokadama i pod injekcijama i pod temepraturom, ali to nismo pričali, čuvali smo za nas, a ja sam preuzimao odgovornost na sebe ako krene po zlu. To mi je bila utakmica sa najviše naboja. E sad, ostale su bile antologijske. Nisam doživeo nikad ono šo sam u Kopenhagenu, ali normalno tu je proradila moja sreća kad sam je prizvao i Milan Borjan. Šalu na stranu, sve te utakmice su jako bitne i mnogo znače i klupskoj istoriji i navijačima. Važno je da ubacimo neki mali kamenčić u istoriju Zvezde.

Vaš sin Nemanja igra u Novom Pazaru. Hoće li biti popusta za njega?


- Moj Necko ima svoj život, ja sam mu samo tata. Drago mi je da je jako dobro dete, vaspitano. Fudbalski će naći put, dao sam mu savet da uživa u poslu koji voli i da daje sve od sebe. Na decu smo uvek najslabiji, ali neće biti popusta kad se sastanemo. I on to zna. Možda mu je i teže, jer šta god da uradi, gledaće se kroz prizmu da sam mu ja tata. Verujem i da je Neca ponosan na mene.

Imate li neki ritual pred utakmicu?
- Nemam posebne rituale. Volim da provedem dan u miru, da budem skoncentrisan, nisam nešto posebno euforičan. Uglavnom čitam neko štivo, iz kojeg mogu nešto da naučim, nešto, duhovno, umirujuće.

U prošlom mandatu bili ste trener Marku Marinu, a sada je on u upravi? Je li vam neobičan taj odnos?
- Videli smo se. On je momak sa puno energije i pokazivao je i ranije i govorio u neformalnim razgovorima da će da se bavi ovim poslom. Ostavio je veliki trag u fudbalu, voli ovo što sad radi, ima puno prostora da napreduje. Njegova uloga je bitna i dosta doprinosi Zvezdi.

Šta su vam želje za 2024. godinu?
- Osvajanje šampionske titule i Kupa, da budemo konstantni, da Zvezda raste pravilno, a da mi donesemo doprinos svemu tome. Fudbal se na kraju krajeva igfra za navijače, da dolaze, da nas bodre. Da će biti lako ostvariti ciljeve - neće, ali ako budemo svi zajedno radili, biće mnogo lakše. Generalno, svim ljudima, mojim sugrađanima, navijačima i ljudima u Crvenoj zvezdi, prevashodno da smo mentalno, duhovno i fizički zdravi, to je najvažnije, a za sve ostalo mora da se radi.

Informer

Vladan Milojević

Verujete li u osvajanje titule?
- Privatno verujem u mnogo velike stvari, ali ne volim da dajem obećanja. Više bih voleo da me ljudi pamte po delima nego po onom što sam rekao. A hoće li se osvojiti titula? Pa to je cilj i ja verujem da ćemo osvojiti titulu.