19.06.2017.

20:07

Foto:

Sport

MANDARIĆ NEĆE U SRPSKI FUDBAL: Zvezda i Partizan su velika imena, ali ta imena gube na vrednosti

- Cvele me zvao nekoliko puta:  "Milanče, niška pruga nije proradila, šta da radimo? Pa smo napravili da proradi i doveli Piksija. U Partizan sam isto imao šansu da dođem preko Ćurkovića i Zečevića, zvali su me. Ali, iskreno, iako imam veliko poštovanje za te klubove sa neopisivom tradicijom, nisam tamo video sebe. A ako ne mogu da napravim veliku razliku, ne bih želeo da razočaram ljude koji bi me doveli -  rekao je Mandarić u intervjuu za televiziju Arena sport.

Otkriva prvi čovek slovanačke Olimpije šta je potrebno da se promeni da bi razmišljao o mogućnosti dolaska u srpski fudbal.

Čujem se sa Robijem!

A u Portsmutu je svojevremeno igrao i Robert Prosinečki
- Robi je poseban, ne samo kao igrač, već kao čovek. Sećam se, jednom sam sa tadašnim trenerom Harijem Rednapom došao na trening. Vidim pomoćnik viče Robiju da ukliza, a ovaj mu kaže - jel si ti normalan, Prosinečki da uklizava. Robi je bio profesionalac na terenu, a van terena pravi drugar. I danas se čujemo.

- Trebalo bi da se uvede red u te klubove. Bilo je nereda i u Engleskoj a sada ljudi sede pored terena. Ne kažem, doduše, ni da bi se sigurno vratio ako se to desi. Ali, iako su Zvezda i Partizan velika imena, ta imena gube na vrednosti sa nekim stvarima koje se dešavaju oko klubova.

Iako poštuje večite, njegov omiljeni klub sa ovih prostora je Vojvodiona.

- Odrastao sam u Novom Sadu, Vojvodina je za sve nas Novosađane uvek bila... Ona mi je u duši. A između Zvezde i Partizana bi mi bilo jako teško da biram. Na primer, Marko Nikolić je moj veliki prijatelj koga neobično cenim... A, recimo pokojni Miroslav Pavlović Pavika iz Zvezde je bio moj takođe veliki prijatelj. Bio je jedno vreme i u Americi kod mene. Kad bih legao na krevet, da je jedan klub sa jedne, a a drugi sa druge stane, ne bi smeo da se okrenem, oči bi mi bile na plafonu verovatno.

Mandarić je u Engleskoj vodio Portsmut, Lester i Šefild Vensdej.

- U Portsmutu su u to vreme imali niski standard. Zarade 200 funti nedeljno, 100 daju za hleb i mleko koje stave deci na sto, a drugih 100 za svoj voljeni klub. Žao mi je samo što Portsmut nisam ostavio  u boljim rukama.

 

Tagovi: