05.06.2017.

10:11

Foto:

Sport

EKSKLUZIVNO! ĐOKOVIĆ PRVI PUT OTVORENO O ISHRANI: Nisam više vegan, jedem jaja i ribu, a Jelena meso!

 

Svetski broj dva otvorio je dušu u razgovoru za Informer i još par predstavnika srpskih medija na Rolan Garosu u Parizu, pa je poručio i da su smešne priče kako mu supruga Jelena određuje jelovnik, jer ona sama jede meso.

Mnogi smatraju da je razlog rezultatskog pada to što ne jedete meso. Da li ste i dalje vegan? 

Sam pakujem torbu

AP/Photo

Šta sve nosite u torbi za trening i šta znače ptice i smajliji odštampani na njoj?
- Sokolovi predstavljaju osvojene grend slemove. Prvo, to mi je omiljena ptica i jedna od omiljenih životinja. Ima veze sa crnogorskim korenima, ali i sa tim što me je pokojni "đed" zvao Sokole. Soko je ptica koja nikad ne vreba bolestan plen i, kada napada, napada ogromnom brzinom, što smatram da radim kad napadam lopticu. Žuti smajliji simbolišu osvojene masterse, a plavi Završni masters. Sam pakujem torbu. Dešava se da zaboravim i telefon i novčanik, jer kad idem na trening, pogotovo kad sam na turniru, usredsređen sam na teniske obaveze. Nisam sujeveran, pa amajlije nisu neophodne, ali je lepo kad vidim da su tu. Uvek nosim krstić u torbi, imao sam ranije jedan sa Ostroga. Nosio sam i simboličan poklon iz Kine koji sam dobio od jedne devojčice.

- Besmisleno je voditi polemiku o tome jedem li ili ne jedem meso. Ljudi kad nisu dovoljno informisani, a čitaju novine, prave zaključke koji nemaju osnova. Nisam više vegan. Ishrana mi je uglavnom bazirana na biljkama, a jedem ribu, koju sam i ranije konzumirao povremeno, ali i jaja. To koristim kao izvore proteina, mada ih ima mnogo, ali većina zna samo za meso jer je u našoj kulturi nezaobilazna namirnica. Meso sam prestao da jedem u avgustu-septembru 2015. što iz etičkih, što iz zdravstvenih razloga. Čuo sam da pričaju kako mi žena brani da konzumiram meso. Pa ona ga sama jede sad u trudnoći. 

Mnogo dajete Srbiji, šta očekujte zauzvrat?

- Meni Srbija ne mora ništa da dâ, niti je ikad trebalo. Moj odnos prema Srbiji i ljudima ne zavisi od toga. Oduvek osećam ogromnu i bezuslovnu ljubav prema svojoj zemlji. To je moja otadžbina, moj zavičaj, moja teritorija, tu pripadam. Iako već desetak godina ne živim tamo, svaki put kad se vratim osećam leptiriće u stomaku. Čovek može da proputuje ceo svet, ali kod kuće je osećaj poseban, znate da ste odatle. Uvek ću biti uz svoj narod i zemlju.

Vaš sin Stefan ima dve i po godine. Kako sada provodite vreme s njim?

- Prošle godine je išao u prirodnjački muzej, i išli smo opet. Taj mu je jedan od omiljenih jer imaju sve moguće životinje od nastanka sveta. Dva dana zaredom smo nas dvojica sami bili u gradu. Išli smo na Ajfelovu kulu. Tražio je da se popnemo, stali smo u red, ušli, sve kulturno, pa je odozgo hteo da gleda kroz teleskop. Rekao sam mu da ne radi, a zapravo nisam imao evro kod sebe da ubacim da se pokrene. Tako da on svima priča kako je bio pokvaren, ja mu dobacujem krišom: "Ćuti, bre, sine..." Išli smo i u park, tačnije u šumu. Videli smo neke životinjice, ovce, magarce, ponije. To mu je bio doživljaj. U poslednje vreme je više zavoleo reket. Već mesec-dva svaki dan hoće da igra tenis, fudbal, šutira loptu... Aktivan je mnogo.

Da li je to zajedničko vreme dovoljno za oca i sina?

- Trudim se da provedem što više kvalitetnog vremena s njim. Koliko mi obaveze dozvoljavaju. Dve nedelje na grend slemu su specifične, jer moram da se organizujem tako da imam dovoljno zaliha energije za teren, ali kad sam s njim, onda sam mu u potpunosti posvećen. Trudim se da, kao roditelj koji je odsutan, ne budem na telefonu kad sam sa Stefanom, da mu se maksimalno posvetim i vidi se da on to ceni.

printscreen

Koliko jezika već govori Stefan?

- Jelena i ja s njim razgovaramo na srpskom, a otkad se rodio, ima dadilje iz Engleske, tako da priča i razume engleski i srpski. Počeo je da govori i francuski malo, zna osnovne fraze, tako da će zbog Monaka pričati i francuski. Nadam se da će biti poliglota, jer vidim da mu se sviđaju jezici. Menadžeri Edoardo i Elena stalno su s nama, pa se trude da mu se obraćaju na italijanskom.

Porodica će uskoro biti brojnija za jednog člana, jeste li već smislili ime?

- Da, biće nas više. Jesmo razmišljali o imenima, ali nemojte da me stavljate u poziciju da pričam o tome, posle će biti pakao.

Agasi bira drugog trenera

Kada ćete angažovati još jednog trenera uz Andrea Agasija

- Imam kraći spisak, ali ne bih o imenima kako ne bih stavljao u nezgodnu situaciju te ljude. Biće to osoba koja se uklapa u Andreovu i moju listu želja. Agasi je prioritet, mentor i glavni trener, pa mora sve da aminuje. Idealno bi bilo da se situacija iskristališe do Vimbldona, pa da tamo imam nekog. Ako ne, onda posle tog grend slema. Nisam ni isti igrač ni osoba kao pre nego što sam postao otac. Sada porodica ide sa mnom na put, imam dosta obaveza, drugačiji ritam... Drugi trener mora da se uklapa u našu viziju tenisa i života. Savršeno bi bilo da to bude neki bivši igrač, sada trener, a pritom mlađi.

Tagovi: