24.10.2020.

17:09

Foto:

Srbija

(VIDEO) BILO JEDNOM U MAJDANPEKU: Nekada su imali sve, novine radio i TV, ali osta samo kuća pusta i uspomena puna usta!

Međutim, danas je situacija sasvim drugačija. Svoj prozor u svet, kako su nekada ovu Informativnu kuću meštani nazivali, izgubili su zbog neuspele privatizacije. Prva stranica u biografiji Radio Majdanpeka, koja je duga preko tri decenije ispisana je još davne 1972 . godine, tačnije 13 . marta kada je tadašnji prvi spiker, Mira Tatić izgovorila čuvenu rečenicu ,, Ovde Radio Majdanpek,,.

Tada se krenulo sa emitovanjem dvočasovnog programa na talasnoj dužini od 249 metara, a predajnik od 100 W pokrivao je samo područje grada. Za prvog urednika male redakcije imenovana je Desanka Stefanović, dok je o tehnici brinuo Jovan Pavlović. Mlada redakcija tada, koja istina nije bila previše iskusna, to je nadoknađivala velikim entuzijazmom i ljubavlju prema ovom poslu. Iz godine u godinu se kalila i iz nje su izlazila imena koja se i dan danas pominju po dobrim novinarskim ostvarenjima.

Informer

 

Uporedo sa Radio Majdanpekom dve godine kasnije 1974. godine pokrenuto je drugo glasilo ,,Majdanpečke novine,, čiji je prvi broj izašao 12. septembra baš na Dan Opštine Majdanpek , a nešto kasnije 1995. godine Majdanpečani dobijaju i svoju lokalnu Televiziju.

Radilo se punom parom, pratili svi događaji od važnosti za žitelje Opštine Majdanpek, sve do 2007 godine, kada je tadašnja vlast rešila da ovu Informativnu kuću privatizuje i za novinare u njoj krenuli su loši dani.

Informer

Na zadatku ekipa TV Majdanpek

- Tada je po Zakonu trebalo privatizovati sve medijske kuće koje su se finansirale iz budžeta Opštine. Međutim, mi nismo morali baš da budemo prvi u okrugu. Kao zaposleni smatrali smo da bi trebalo da se sačeka šta će uraditi Bor, kao što su se uvek usaglašavali Rudnik bakra Majdanpek i rudnik u Boru, tako smo se odnosili i mi novinari među sobom. Tu je još bio i Negotin, Kladovo, Zaječar i ostale veće medijske kuće koje su tada imale isti status i sudbinu kao i mi.

Međutim, tadašnji predsednik Opštine Majdanpek i demokratska vlast insistirali su da se mi privatizujemo među prvima i mogu reći slobodno da smo najlošije prošli. Privatizacija je dovela da smo ostali bez posla i na belom hlebu. Neki su se snašli, neki preorjentisali u druge delatnosti, a neko se ni dan danas nije snašao. Tada su privatizacije medijskih kuća dovele do toga da su postale vlasništvo ljudi koji u većini slučajeva nisu imali nikakvih dodirnih tačaka u radu sa ovim poslom, tako da je to bio i osnovni razlog i problem daljeg opstanka.

Informer

 

Trebalo je shvatiti novinarsku profesiju i sve što ona nosi za sobom, kaže dugogodišnji novinar i prvi odgovorni urednik Radio Televizije Majdanpek, Dragan Karamančić koji je nakon mnogo godina provedenih u novinarstvu i gubitka posla uspeo još pet godina do penzije da provede radeći u Majdanpečkoj gradskoj biblioteci.

Milorad Rašković, nekadašnji ton majstor u radio Majdanpeku važio je za jednog od najodgovornijih ljudi u to vreme. Među najposvećenijim ljudima u redakciji, često je ostajao na poslu i posle
radnog vremena a ne retko za miksetom i noćio. Danas je zamenio volanom i u rodnom Donjem Milanovcu postao taksista .

- Teško sam to podneo iako sam na posao svakodnevno putovao iz Donjeg Milanovca. Ali život ide dalje. U Radio televiziji Majdanpek sam proveo preko 20 godina. Dugo sam radio samo na Radiju kao tonac a vremenom sam pomalo morao i u Televiziji da snimam kamerom. Bilo je tu svega, ali ništa nam nije bilo teško. Pamtim samo lepe trenutke koji se nikada neće ponoviti.

Informer

 

Naše druženje, naš rad i preveliku ljubav i odricanje koje smo ulagali svi kako bi što kvalitetnije odradili posao i odgovorili na sve izazove na koje smo nailazili. Danas se bavim taksi prevozom i sve što sam stekao radeći sa ljudima u novinarskom poslu, sada koristim na najbolji način da spojim lepo i korisno.

Često puta vozeći turiste, pomalo preuzmem i ulogu turističkog vodiča , ističe najpoznatiji majdanpečki ton majstor Radio Majdanpeka Mića Rašković.

Čudni putevi i okolnosti odveli su i odvojili od televizijske kamere i snimatelja Srđana Mitrovića. Za kamerom je proveo 15 godina radeći sa kolegama novinarima uvek i bez radnog vremena. Danas je privatnik, ima svoju fotografsku radnju ali kamera je uvek tu kada naleti ponešto usput i da se snimi.

- Radnja mi se nalazi u blizini kuće u kojoj sam proveo radeći punih 15 godina. Svakodnevno prolazim pored nje i u početku sam okretao glavu. Teško sam podneo gašenje firme i odvajanje od posla koga najviše volim, od kolega, od dešavanja.

Informer

 

Jednostavno u početku nisam znao šta ću sam sa sobom. Onda je moralo prihvatiti realnost i krenuti dalje. Razmislio sam šta bih mogao da radim. Pored kamere odlično sam baratao fotoaparatom i tako u početku uz jedan stari aparat, računar i printer pokrenuo sam svoj biznis. Četiri godine sam već u ovom poslu, navikao sam se.

Malo me je korona kao i sve omela ali bože moj, biće bolje. Dosta se uložilo da bih danas imao sve ovo i ne žalim se. Ali fale mi moje kolege, teren i sve što za sobom nosi medijski zanat, završava priču snimatelj Kima koga u Majdanpeku sviznaju više po nadimku nego imenu.

Danas se rado seća i kroz smeh kaže da mu ni kažnjavanja šefa kada nešto ne snimi nije padalo teško već su ga zbog toga u šali kolege često nazivale "10 posto"

Ostala pusta zgrada TV Majdanpek

Danas je zgrada Radio Televizije Majdanpek pusta i poptuno prazna. Ostale su samo uspomene i što neko reče da može da govori memoare bi napisala. Zgrada je nekada pripadala Rudniku bakra Majdanpek, korstili su je novinari, a danas je vlasništvo Kineske kompanije ZiĐin i za sada niko nezna u koje će se svrhe upotrebiti.

Informer

 

Ono što Majdanpečane najviše čudi što su nekada imali sve a danas ništa. Ostali su u potpunom medijskom mraku bez svog Radija , bez Majdanpečkih novina bez svoje lokalne Televizije , njihovog prozora u svet. Uskraćeni za svakodnevne servisne informacije od značaja za normalno funkcionisanje života, koje su im nekada uvek bile dostupne, blagovremeno, tačno i na vreme.