02.12.2020.

15:42

Foto:

Srbija

(FOTO/VIDEO) SVETOG NIKOLU RADOVAN JE DEVET DANA SLAVIO: Ove godine teško mu je palo, pola veka dugu tradiciju MORAĆE DA PREKINE!

Izostaće tako predslava, slava, pojtarje, trojtare, frojtare, ždernica, doždernica i ispratnica, a odnedavno pridodat i deveti dan, pod nazivom: „Ako hoćeš Srbin biti, devet dana moraš piti“.

Nije lako Radovanu iz Kikinde. Teško su mu pale zaštitne mere, a teška je i epidemiološka situacija, pa će se, trezveno i odgovorno, ove godine za slavskom trpezom naći samo uži članovi porodice. Biće to presedan koji će se pamtiti u čitav vek dugoj tradiciji porodice Sivčev, naročito od kad je kormilo u vođenju domaćinstva preuzeo ovaj bekrija.

Informer

 

- Ove godine, prvi put za 50 godina od kad sam organizujem praznovanje za Svetog Nikolu, obeležićemo slavu u užem krugu porodice. Na trpezi će se naći samo slavski ručak, normalno i kolači, ali bez ikakve pompe, dugog zadržavanja i žive muzike. Biće onako kako je nekada praznovao moj otac Ivan, domaćinski, kako i treba. Moramo na ovaj način i nikako drugačije. Verujte, ako ja mogu tako, onda mogu svi-navodi Sivčev, svestan zaštitnih protivepidemijskih mera.  

Duža i od „Ivkove“, krsna slava ovog domaćina obeležava se porodično i propisno, u normalnim okolnostima, čak punih 9 dana. Iz doma veselog Banaćanina izlazi se tada samo da bi se prespavalo, pa opet „Jovo nanovo“, sve dok se ne pojede i ne iskapi sve što je pripremljeno u čast velikog sveca. Posustaju tom prilikom i najizdržljivije kikindske lole i bećari, ali je domaćin uvek spreman i odmoran da na nogama ugosti nove pridošlice.

Informer

 

- Uvod za slavlje je dan pred slavu, to je „predslava“, 18. decembra, a tek potom obeležavamo Svetog Nikolu. Orni na nogama dočekamo i prvi dan posle slave „pojutarje“ ili „pojtarje“, a onda, posle nekoliko sati odsustva, gosti se ponovo okupljaju na „trojtarje“, zatim narednog dana na „frojtarje“, sledi „ždernica“, sedmog dana je „doždernica“ , osmog „ispratnica“. Sve dok se ne pojede i ne popije spremljemo, i umorni klonemo-nabraja neumorni domaćin smešeći se i dodaje-Dodao smo i deveti dan, nazvan: „Ako hoćeš Srbin biti, osam dana moraš piti!“

Ne pada teško našem domaćinu da u sedmoj deceniji napravi veliku gozbu i veselje. U izobilju ića i pića, na „astalu“ vojvođanske ravnice nađu se posna i mrsna jela i kolači, za svačiji ukus nešto. Siti i zadovoljni, gosti ostaju do duboko u noć, kada se zajapurenih lica od blizine paorske peći, samo na kratko vraćaju svojim kućama.

Informer

 

Nije ove godine lako Radovanu, ali će, čini se, teže biti muzičarima. Ostaće bez lepe zarade, ali i nezaboravnog druženja i dogodovština koje se dugo prepričavaju nakon slave. Slavlje počinje  zdravicom domaćinu uz obaveznu pesmu „Šta je s tobom Radovane“. Ređaju se potom želje bez prestanka, sa dugačkog repertoara starih narodnih i izvornih pesama, do srpskih patriotskih „Marširala kralja Petra garda“, „Marš na Drinu“ i mnogih drugih.

Slavlja nema, al’ pečenja na pretek

Dok iz kao oganj vrele paorske peći gori čokanje, a miris pečenja golica nozdrve, Radovan veštim i uigranim pokretima vadi tek ispečeno prase .

- Meso se samo topi u ustima, milina ga je jesti-kaže iskustveno.

Od 27. oktobra i Svete Petke do 6. maja i Đurđevdana, našem sagovorniku samo pristižu porudžbine za pečenje. Donose ovom kikindskom povrtaru i prasad i jagnjetinu i ćuretinu. Važno je jedino da je ispečeno u paorskoj peći, jer se zna da je takvo meso najukusnije.

Informer

 

- Najudarnije je za Svetog Nikolu i Svetog Jovana, jer tada ima najviše svečara, kao i za Novu godinu. Dešava se da pečem po ceo dan. Donosi ko šta voli da jede, i ukus piletine je vrhunski, a tek roštilja, ma nema premca paorskoj peći-tvrdi ovaj domaćin koji za jednu slavu ima preko deset porudžbina. 

Bilo bi, kaže, i više, ali je vremenski nemoguće da se svako ispoštuje. Zbog toga Radovan pravi spiskove, da svakoj prijavljenoj mušteriji po redu preda njegovo pečenje, a da obećano i ispuni. Tada se iz dimnjaka njegove kuće samo puši dim od naložene usijane pećke, od jutra do mraka.

- Za pečenje se ubacuje isključivo čokanje. Jedno prase prosečne veličine peče se tri sata, dok je za nešto veće potrebno i tri i po sata. Potrošim u proseku 40 kilograma čokanja. Prvi put se založi malo više, a posle se upola manje zagreva-objašnjava Sivčev.