Srbija
OVE NEVEROVATNE LEPOTE SRBIJE SU POD UNESKOVOM ZAŠTITOM, za neke od njih sigurno niste znali /FOTO/
Na listi Svetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (Unesko) nalazi se dvanaest lokaliteta u Srbiji koji su, u okviru pet upisa, smešteni pod zaštitu ove organizacije kao mesta od izuzetnog značaja za svetsku kulturu, nauku i obrazovanje.
Prvi zaštićeni lokaliteti su srednjovekovni kompleks spomenika Stari Ras i manastir Sopoćani koji su pod zaštitu stavljeni 1979. godine. Nakon pristupanja Srbije Uneskovoj konvenciji, pod zaštitu su stavljena četiri manastira sa Kosova, ostaci palate Romunilijana i tri lokaliteta stećaka.
Utvrđenje, palata i memorijalni kompleks jedinstveno su svedočanstvo o rimskoj građevinskoj tradiciji koju prožima ideološki program druge tetrahije i sam Galerije kao njihov graditelj.
Srednjovekovna zdanja na Kosovu
Predstavljaju Uneskov subjekat na listi Svetske baštine koji se nalazi u Srbiji, na Kosovu i Metohiji. U njega su uključena četiri srednjovekovna manastira Srpske pravoslavne crkve - Visoki Dečani, Pećka patrijaršija, Bogorodica Ljeviška i Gračanica. Prvo su se 2004. godine na listi našli Visoki Dečani, a onda je Unesko dve godine kasnije uvrstio i ostala tri manastira. Četiri zdanja nalazišta odražavaju visoke tačke vizantijsko-romaničke crkvene kulture, sa svojim izrazitim stilom zidnog slikarstva, koje se razvilo na Balkanu između 13. i 17. veka.
Manastir Visoki Dečani izgrađen je sredinom 14. veka za srpskog kralja Stefana Dečanskog i ujedno je njegov mauzolej. Manastir Pećka patrijaršija je grupa od četiri kupolaste crkve sa nizom zidnih slika. Freske crkve Svetih apostola iz 13. veka slikane su u jedinstvenom, monumentalnom stilu. Freske s početka 14. veka predstavljaju izgled novog tzv. paleološkog renesansnog stila, kombinujući uticaje istočne pravoslavne vizantijske i zapadnoromaničke tradicije. Ovaj stil je kasnije imao presudnu ulogu u balkanskoj umetnosti.
Međutim, zbog poteškoća u upravljanju i očuvanju koja proističu iz političke nestabilnosti regiona, grupa srednjovekovnih srpskih manastira na Kosovu, stavljena je na listu ugrožene baštine.
Stari Ras i Sopoćani
Na periferiji Starog Rasa, prve prestonice nekadašnje Raške, nalazi se impresivna grupa srednjovekovnih spomenika koju čine tvrđave, crkve i manastiri. Osim toga, antički grad Ras crpeo je snagu iz svog položaja na raskrsnici puteva i obogaćivao se pod uticajem istoka i zapada. Brojni spomenici čine jedinstveni arhitektonski kompleks koji svedoči o periodu kada se glavni grad srpske države nalazio u Starom Rasu. Ove zgrade, podignute uglavnom između 9. i 11. veka izražavaju arhitektonski stil karakterističan za Rašku školu.
Sopoćani pak, podsećaju na kontakte između zapadne civilizacije i vizantijskog sveta. Manastir je poznat po izuzetnom kvalitetu svojih ukrasnih freski koje pružaju istorijske zapise o porodici osnivača ovog manastira. Kvalitet kompozicija, uglavnom nastalih u 13. veku svedoči o vitalnosti vizantijske umetnosti u vreme kada je Konstantinopolj bio u rukama krstaša.
S druge strane, Kompozicija freski koje krase manastir Svetog Đorđa u Starom Rasu originalna je u obradi figura u maniru ikona i inspiraciju crpi iz antičke umetnosti. Petrova crkva, sedište raškog episkopa, takođe je ukrašena freskama iz 13. veka.
Stari Ras i Sopoćani su uvršteni na listu Svetske baštine 1979. godine.
Stećci - srednjovekovni nadgrobni spomenici
Srednjovekovna nekropola stećaka, koja se nalazi u Perućku spada u najočuvanije nekropole ovog podneblja i na Uneskovu listu Svetske baštine upisana je 2016. godine. Čak 28 lokaliteta koji se nalaze u BiH, zapadnoj Srbiji, zapadnoj Crnoj Gori i centralnoj i južnoj Hrvatskoj, predstavljaju ta groblja i regionalno prepoznatljive srednjovekovne nadgrobne spomenike ili steće. Groblja, koja datiraju iz perioda od 12. do 16. veka, postavljena su u redove, kao što je to bio uobičajeni stil u Evropi u srednjem veku. Stećci su uglavnom isklesani od krečnjaka. Sadrže širok spektar ukrasnih motiva i natpisa koji predstavljaju ikonografske kontinuitete u srednjovekovnoj Evropi, kao i lokalno prepoznatljive tradicije.
Manastir Studenica
Manastir Studenica jedan je od najstarijih i najvećih srpskih srednjovekovnih manastira koji je na Uneskovu listu upisan 1986. godine. Osnovao ga je Stefan Nemanja, osnivač srednjovekovne srpske države, krajem 12. veka.
To je najveći i najbogatiji srpski pravoslavni manastir. Njegova dva glavna dela, Bogorodičina crkva i Kraljeva crkva su izgrađena od belog mermera i sadrže neprocenjive kolekcije vizantijskih fresaka iz 13. i 14. veka. Studenica je izuzetan i dobro očuvan primer manastira Srpske pravoslavne crkve.
Nominovani lokaliteti iz Srbije
Već 19 godina na listi nominovanih nalaze se Nacionalni park Đerdap, Specijalni prirodni rezervat Deliblatska peščara, Nacionalni park Šar-planina, Nacionalni park tara i Đavolja varoš.
Godine 2010. na listu nominovanih dodat je i manastir Manasija, Rajačke Pimnice, Smederevska tvrđava i Caričin grad. Bač se priključio listi nominovanih tek 2019. godine.
Osim Bača, iste godine za listu prirodnih baština drevnih i iskonskih bukovih prašuma Karpata i drugih regiona Evrope, nominovani su Nacionalni parkovi na Fruškoj Gori, Tari i Kopaoniku.
Prošle godine od strane Uneska prihvaćen je i predlog Srbije da se za listu svetske baštine nominuju i granice Rimskog carstva, tačnije Dunavski limes.