30.05.2023.

09:49

Foto: printscreen

Srbija

"TAJ DAN ME JE ZAGRLIO POSLEDNJI PUT!" 24 godine od bombardovanja mosta u Varvarinu - Svedočenja nastradalih SLAMAJU SRCA

Tog kobnog jutra bili su u porti Crkve Uspenja Presvete Bogorodice: slavila se Sveta Trojica.

U dobroj veri, razišli su se i krenuli svako svojim putem, neko do pijace, neko ka kući, a svi preko mosta na reci. Majka i sin, Ružica i Ratobor Simonović iz Donjeg Katuna stradali su u prvom gađanju mosta. Bili su u vozilu, već mrtvi, kada su potonuli u reku.

- Ružicu su našli odmah, bratanac je isplivao posle pet dana. Velika je to tuga, bolna su to sećanja. Na groblje redovno idem, do mosta ne mogu, ni posle toliko godina – svedoči Danica Obradović, Ratobovljeva tetka.

Živadinka je izgubila sina, Milana Savića.

- Siroti moj sin, našao se tamo da pomogne kome treba. Tako je stradao, dobar. Samo što je hteo da pomogne - rekla je Živadinka Savić.

Informer

Za sinom žali i Milanka Marinković. Zoran je poginuo samo nekoliko sati nakon što je video majku tog jutra.

- Sećam se da sam mu nudila slatko da proba.  Otišao je do pijace da obavi šta treba. Sreli smo se u gradu, rekao mi je da mu izgledam umorno i da idem da odmaram. Zagrlio me je. Poslednji put - rekla je Milanka. 

Sanja je bila najmlađa žrtva, odlična učenica Matematičke gimnazije. Došla je u rodni Katun. Svi su verovali da je u malom mestu sigurnije nego u Beogradu.

- Bila je sa drugaricama na obredu u crkvi, u 13 sati krenuli su kući preko mosta, baš na sredini prelaza su se našle kada je most gađan. Preživele su sve tri prvi udar. Neki trenutak kasnije, kada su ljudi već krenuli da pritrčavaju, ponovo su gađali most. Tako ranjena prebačena je do kruševačke bolnice, ali nije bilo nade... - rekao je Sanjin otac Zoran.

Informer

Svog oca, protu Milivoja Ćirića(66), ćerka Verica našla je u kapeli. Niko nije imao snage da joj kaže da je tu.

- Svuda sam ga tražila, od crkve, do Doma zdravlja i nazad, kod mosta, videla sam i da se našim autom prevoze ranjeni ljudi . Kad sam ga ugledala, ležao među drugim telima, kao da je kod kuće, kao da je živ... - priseća se Verica Ćirić, ćerka nesebičnog heroja u mantiji.

I porodice Apostola Apostolovića,Stojana Ristića, Dragoslava Terzića znaju svaki trenutak tog 30.maja, 1999. Znaju ih svi u Varvarinu. Varoš nikada nije zacelila posle stradanja njihovih prijatelja, komšija, rođaka. 30-oro ljudi je povređeno tog dana. U vreme vazdušnog napada na most, samo je kod crkve bilo više od 1.000 meštana.

Dan je bio vedar, bez ijednog oblaka. Blizu ubijenih i ranjenih nije bilo vojnih ciljeva.