14.04.2024.

17:00

Foto: S. S.

Srbija

Kristofere, Srbine! Došao je pre osam godina iz Lozane u Miloševo! I ne vraća se!

Srpski govori više nego solidno. I sebe smatra Srbinom.

- Srbija je raj, a Miloševo njegov najlepši deo. Morava dok teče… peva. Bog je ovde pokazao sav svoj umetnički talenat. Ljudi su dobri i na svoj način zeznuti, žene prelepe, rakija bliska savršenstvu - kaže Švajcarac koji na rubu pomoravskog sela Miloševo uspeva i da gaji konje.

- Konji su moja velika ljubav. S tim se čovek jednostavno rodi. Ovde smo na neki način skoro pa u divljini i živimo životom koji je naslonjen isključivo na prirodu i bezgranične resurse koja ona daje. Tek kada se čovek prepusti prirodi i kad udahne ovaj vazduh i posluša ovu tišinu, sazna kako su gradovi zapravo ne baš tako dobra mesta - priča. 

Kris prevodi na više jezika. To mu je izvor prihoda ali je objavio i par kriminalističkih romana. Trenutno mu je u poseti majka, vremešna dama iz Lozane koja se u početku nije slagala sa sinovljevom odlukom da ostane u Srbiji.

Danas, međutim, nema ništa protiv i rado dolazi, ali je bila umorna od puta i nije želela pred kamere. Četrdesetosmogodišnji zaljubljenik u Srbiju kaže i da je ovde upoznao Boga.

- Postao sam pravoslavac. Još se nisam zvanično krstio i nemam slavu ali ću u dogovoru sa sveštenikom narednih dana da obavim i taj posao. Pravoslavlje je moja vera, moj život i jedina istina. Lepota i dubina vere je upravo u tome. Čuješ, vidiš, osetiš… Lako se postaje Srbin. Danas mi se čini sasvim normalnim da čovek poželi da bude Srbin i pravoslavac - završava svoju priču Kris.

- Dođite dogodine, verovatno ću tada imati da vam poklonim po flašu rakije, kao pravi domaćin. Još nemam svoje šljive, ali radim na tome- govori i maše prekriven prašinom seoskog puta koju smo podigli točkovima.