20.10.2024.

17:27

Foto: I. M.

Srbija

Mile peče rakiju, al' je ne okuša! Evo šta kaže!

Mile Tica je proizvođač voćnih rakija, koji se ovim poslom bavio više od 20 godina. Ni danas, kao vlasnik jednog od vodećih brendova, nije se odrekao lampeka i prešao na destilerije, poput mnogih njegovih kolega.

Mile, koji domaće rakije pravi u rodnom selu Prislonica, podno Vujna kod Čačka, jedan je od retkih koji peče rakiju, ali je ne pije!

- Rakija je zaista piće koje daje snagu al' oduzima pamet! Eto, poslednjih godina sam se poptpuno posvetio kvalitetu i brendu koji je danas prepoznatljiv – objašnjava Mile koji voćne rakije već duže vreme "gradira" instrumentima.

Kazandžijskim poslom uslužno se već odavno ne bavi, ali kaže da tu može i te kako dobro da se zaradi, naročito jer je i lampeka, ali i majstora danas sve manje.  

Informer

Kazandžije širom Srbije mogu dobro da zarade

- Ako rade bez prestanka, za mesec mogu da zarade i do 5.000 evra za uslugu pečenja rakije. Kazandžije koje idu uz lampek uslugu pečenja naplaćuju po ceni od dva litra rakije za svaki ispečen kazan. Ako domaćin ima, recimo 50 kazana, lako je izračunati da on za posao od pet dana može da zaradi 100.000 dinara. Vlasnici lampeka često ne prihvataju ušur, odnosno da im se rad isplati u rakiji, već se pogode da im domaćin rad plati po tržišnoj ceni tog pića u trenutku pečenja - priča Mile koji je pre pokretanja porodičnog biznisa 25 godina uslužno pekao rakiju u selima pod Vujnom. 

- To je fizički, a i psihički veoma težak posao. Sezona počinje krajem leta, kada se završi vrenje voća koje prvo stiže na rod, obično je to kajsija i rane sorte šljive. Završava se pred samu zimu, a nekada ni tad, jer se rakija od nekih sorti jabuke a pogotovu dunje, peče u proleće, tačnije onda kada se završi fermentacija. Kada se lampek podloži obično se ne gasi dok sezona ne prođe, radni dan počinje u 4.30 a završava obično dva sata iza ponoći. Za to vreme sam pekao i po 13 kazana, malo se odspava, pa sledeći dan opet – priča naš sagovornik. 

Starinskih lampeka u čačanskim selima je ostalo vrlo malo, a tek poneki vlasnik "vesele mašine" se bavi ovim poslom. Gotovo sve sorte šljive su u čačanskom kraju dobro rodile pa zato kazandžije imaju pune ruke posla, zbog čega su prinuđeni da prave "liste čekanja".