12.12.2020.

08:34

Foto:

Vesti

(FOTO) KAKO JE PLAN GRADNJE HRAMA SVETOG SAVE PREŽIVEO NEMAČKU OKUPACIJU Neverovatna priča sa početka gradnje svetinje u Beogradu

Obi­­­­­šao je krug, od­me­­rio zidine, a potom se javio sveš­tenstvu Svetosavske cr­­­kve. Starešina, prota Bran­ko Tatarin dodelio mu je radni sto. Za tim malim astalom u skromnom parohijskom domu tokom narednih nekoliko godina Pešić će osmisliti i sprovesti jedan od najvećih gra­đe­vin­skih projekata u istoriji domaćeg inženjerstva.

Na sva zvona

U kabinetu patrijarha Ger­­mana čekao ga je projekat hrama, koji je posle nemačke okupacije Patrijaršiji pre­­­dao arhitekta Aleksandar Deroko. Ove planove, inače, Deroko je sačuvao tako što je me­talnu tubu sa projektom zakopao u zemljanom podu svo­je kuće.

Informer

Prvi Pešićev zadatak bio je da pozove zidare da razbiju zazide i oslobode prilaz unutrašnjosti.

- I dalje nismo mogli da verujemo da najzad počinjemo gradnju Hrama Svetog Save, da je komunistička vlast popustila i da je naš patri­­jarh German napokon uspeo da, posle ukupno 88 molbi, najzad privoli državu da izda dozvolu za izgradnju - napisao je arhitekta Pešić u svojim sećanjima, a u toku narednih nekoliko meseci završeni su veliki poslovi na pripremama za gradnju.
Sredinom aprila 1986, nakon gotovo pet decenija, opet su počeli radovi na iz­grad­nji hrama. Nakon kra­ćeg verskog obreda, kome je prisustvovalo oko 100.000 ljudi, protoneimar arhitekta Branko Pešić je prišao patrijarhu Germanu i rekao:

Informer

1989. podignuta kupola Hrama na visinu od 40 metara

- Vaša svetosti, patri­jar­hu srpski gospodine Ger­ma­ne, sve je spremno za nastavak izgradnje Hrama Svetog Save. Molim vas da blagoslovite početak radova.

Informer

1985. radovi su nastavljeni pod vođstvom arhitekte Branka Pešića i patrijarha Germana

Na to mu je patrijarh sprem­­­­­no odgovorio i napravio znak krsta u vazduhu.

- U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, molitvama Svetog oca našeg Save, neka radovi počnu.
Zavladalo je čudno uzbu­đe­nje. Protoneimar se naj­pre zaledio, a onda se okrenuo upravniku gradili­šta, koji je, stavivši šlem na glavu, otrčao prema radnicima, koji su netremice čekali znak. Za­bru­jao je veliki kran i korpa za beton se pokrenula. Začuo se zvuk slivanja prvih kubika materijala u novu oplatu. Sa male Svetosavske crkve od­jek­nu­la su zvona, a hor je spontano zapevao „Himnu Svetom Savi". Batom zvona i sti­ho­vi­­ma „Uskliknimo s ljubav­lju" svetu je objavljeno da srp­ski narod ponovo gradi hram zahvalnosti svom naj­ve­ćem svetitelju.

Informer

Sitne popravke

Od 1984. do 1992. godine. Hram je u potpunosti izgrađen, pokriven, a dobio je i impozantne kupole i krstove. Međutim, narednih osam godina zbog ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija rađene su samo sitne popravke na hramu i održavanje objekta.

Stil gradnje

Hram Svetog Save je oduvek bio čudo, od same zamisli, preko konkursa, početka izgradnje, prekida, nastavka i izmene. Ko god je u bilo kom periodu došao da radi na izgradnji hrama bio je u čudu, kaže Pavle Slijepčević, arhitekta.

Informer

Deroko

Kojim stilom graditi Hram Svetog Save, bilo je višedecenijsko otvoreno pitanje ne samo zbog njegovog značaja za srpski narod nego i zbog traganja za pravim i najboljim arhitektonskim rešenjem. Dvoumljenja nije bilo jedino oko toga da stil gradnje bude srpskovizantijski.

Informer

Nestorović

- Bogdan Nestorović i Aleksandar Deroko pobedili su na konkursu i bili su zamoljeni da u saradnji njih dvojica naprave rešenje. Problem je bio jer su njihove vizije bile u potpunosti različite. Kombinacijom ta dva rešenja dobili smo formu koju mi danas gledamo sagrađenu na platou. U to vreme propozicija je nalagala da crkva treba da bude u vizantijskom stilu i arhitekte su radile po svom osećanju, afinititetima i arhitektonskim stavovima. U vreme kada je rođena ta zamisao, krajem 19. veka, u Evropi se dešavao jedan pokret kojeg karakteriše obnova istorijskih srednjovekovnih stilova. Za srpsku arhitekturu to je to značilo traženje akademskog duha, a sa druge strane bilo je potrebno da Beograd izraste u jednu prestonicu sa palatom u traženju nacionalnog stila - priča Slijepčević.

Kad se 2000. kre­nu­­lo u nove radne pobede, tu je bilo puno posla na sanaciji konstrukcije, a najviše su propali krov i kripta:

- Godine 2004. urađena je fasada i započet je i rad na enterijeru, a rađeno je i na svim sferama arhitekture, kao i kanalizaciji i vodovodu. Od tada do danas ideje Deroka su se poštovale u enterijeru, a jedina izmena je promena materijala, pa je arhitektonska plastika zamenjena prirodnim kamenom koji je kle­san. U toku 2013. godine ura­đe­ni su pripremni radovi za mozaik i kasnije dolazi sedam godina kada su dovršavane instalacije, podno grejanje,  likovna rešenja i ikonostasi.