DARA IM JE BILA SRPSKA PROPAGANDA, A ŠTA JE ONDA FILM JASMILE ŽBANIĆ "QUO VADIS AIDA"?! Nula, prazan skup... I ovo hoće Oskar - STRAŠNO!

Uradak Jasmile Žbanić Quo vadis Aida analizirao je Goran Gavrić. Njegovu analizu prenosimo u celini!!!

Film Jasmile Žbanić Quo vadis Aida pretenduje da bude film o jednom istorijskom događaju tako da o njemu možemo suditi na bar tri plana:
· sa aspekta filma kao umjetnosti i zanatskog proizvoda
· sa aspekta istorijske tačnosti
· sa aspekta poruke koju šalje

U nekim dosadašnjim analizama filma iz Srpske naglašavane su neke činjenične neistine i sam ton filma koji za cilj ima dehumanizaciju Srba i Srpske.

Što se tiče činjenica, prigovori su uglavnom išli na scene strijeljanja i ubijanja, silovanja, otimanja krava… te jednostrani prikaz dešavanja oko Srebrenice i nepominjanje akcija muslimanske vojske.

Tu je i Hasan Nuhanović, po čijoj priči je krenula ideja za scenario, ali je Jasmila odlučila da batali Hasanovu priču i prebaci to na „ženskog prevodioca UN koji spašava porodicu" (nije bilo ženskih prevodilaca).

Kako je Jasmila napravila ovaj film? Odlučila je da priča kroz oči žene koja je izgubila svoje najbliže, pa tu imamo dijelove koje naglašavaju patrijarhalno (?) nepoštovanje prema ženama, srpski vojnici počnu da se smiju kad vide ženu vojnika holandskog bataljona, ženu pregovarača sa generalom Mladićem ponižavajuće pretresaju, „Mladić" stavlja neprilične komentare na njeno poznanstvo s kolegom prije rata, a pri povratku na njene opaske o pregovorima muž glavnog lika Aide joj kaže „što ne mogu glupih žena". Zanimljiv feministički angažman, a i Nuhanović je prigovarao da priča o takvom tretmanu žena nije istina, ali eto, što se Jasmili svidi Jasmila stavi.

Aida čitav film trči, što nas možda podsjeća na Trči, Lola trči, 1917, i slične filmove u kojima glavni lik skoro čitav film trči negdje i koji je zbog toga jako dinamičan.

EKSKLUZIVNO! OVAKO ŽIVI SRPSKA HEROINA BILJANA ČEKIĆ! "Dara iz Jasenovca" izbliza: Na snimanju sam se plašila sopstvenih snova!

Zanimljivo je kako Jasmila misli da treba predstaviti „zvijeri" i „zlikovce" - general Mladić ne govori svojim glasom, već nekom unjkavom ekavicom, rekreira se snimak njegovog ulaska u Srebrenicu ali se dodaje kako pri nekom pucnju zaliježe iza kamiona i psuje svoje vojnike, prost je i podmukao uvijek naravno, a prilikom izlaska iz džipa češe međunožje. Slično je urađeno i sa „Jokom", komandantom Vukova sa Drine (nose grb jedinice na rukavu) koji je kepec koji ulagivački skakuće oko Mladića. Kod Jasmile nema puno truda da se pogodi ko je loš u filmu, sve se to lijepo prikaže. Pored unjkavog Isakovićevog Mladića i Aida, koju glumi novosadska glumica Jasna Đuričić je „karikaturalna Bosanka" (đeš, šut, haj, ba… ), ali i to je Jasmilin izbor.

Informer

Što se tiče istorijske tačnosti - uvijek se može pozvati na neku slobodu. Tako imamo scene nekolio ubistava, pored finalnog strijeljanja zarobljenika, imamo scenu odvođenja djevojke sa impliciranom namjerom silovanja, imamo i scenu otimanja krave o kojoj je Simikić pisao. Ima svjedočenja i o pojedinačnim ubistvima i o silovanjima, tako da Sikimić griješi ili jednostavno ne može biti siguran da se to nije dešavalo.

Ono što je evidentno je „zvanična priča" o Srebrenici - zaštićena zona UN koju je napala VRS. Na početku filma predsjednik opštine Srebrenica (kasnije ga ubiju) pita predstavnike Holandskog bataljona zašto ne zaštite "Zaštićenu zonu UN", usput ga sočno psuje (Jasmila to smatra jako zanimljivim izgleda). E sad, tu Jasmila propušta da pomene da ta ZZ nikad nije bila demilitarizovana kako je trebalo da bude po odluci SB UN te da stoga nije mogla biti „zaštićena zona UN". Srebrenica je bila baza 28. divizije muslimanske vojske koja je brojala 5.000-6.000 vojnika, koja je koristila Srebrenicu kao bazu za napade na okolna srpska sela, položaje VRS i koja je u tim napadima počinila nezamislive zločine nad zarobljenicima, ženama, djecom i starcima.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina RS, ukupan broj srpskih žrtava u opštinama srednjeg Podrinja je oko 2600. Ta divizija je recimo napadala i sam GŠ VRS u okolini Han Pijeska po naredbama iz Sarajeva kako bi pomogli „deblokadu Sarajeva", a 1993. su zauzeli veliku površinu u istočnoj Bosni i ugrozili komunikaciju Sarajevo - Zvornik. Jasmilin film pominje neke „ljude koji su otišli preko šuma", ne precizirajući ko su ti ljudi. Zašto je odlučila da ignoriše muslimansku vojsku u Srebrenici, ne znam, odgovor je valjda umjetnička sloboda.

DARA IZ JASENOVCA IPAK U TRCI ZA OSKARA! Objavljena lista mogućih kandidata za najbolji film 2020!

Naravno, nikakve zločine nad Srbima Jasmila takođe ne pominje. E sad, zašto bi morala, pitamo se mi, ako je pravila film o događajima iz jula 95, a ne o događajima 92-95?

Prvo, ako praviš „istorijski" film, valjda je bitno ne izostavljati neke istorijske činjenice bar sa iste lokacije i iz istog vremena?

Ali čak i da nije tako, kroz čitav film se provlači jedna ideja - da su zločinci među nama. Film se odvija u tri trenutka u vremenu, jul 95, doček nove 92. godine u Srebrenici i Srebrenica 2012. kad se Aida vraća u grad da bude učiteljica.

Ista lica se ponavljaju u sva tri perioda - srpski vojnici odnosno zločinci, oni koji su odvajali, maltretirali i ubijali zarobljenike. Oni su na proslavi nove godine 92, oni su na dječijoj predstavi 2012. godine u Srebrenici u školi gdje je Aida učiteljica.

Šta nam to govori? Pa zločinci su tu oko nas, naše komšije, bili su prije s nama, i sad su tu, nisu uhapšeni kako bi trebalo, gajimo guju u njedrima.

Takođe tu je i scena prilikom strijeljanja zarobljenika u nekom domu kulture ili bioskopu - lokalni stanovnici Srbi piju kafu na balkonu mirno dok se sve to dešava.

Zločinci i oni koji ćutke posmatraju kako se zločini dešavaju - svuda su oko nas.

Srpski.

Ta poruka je ono što me zbunjuje - ajde da kažemo da je istorijski film ako prikažete samo dio onoga što se dešavalo, a ne i cjelokupnu sliku, ako prećutite monstruozne zločine i broj ubijenih Srba oko Srebrenice - ako je sve to umjetnička sloboda - šta ćemo sa zločincima oko nas?
Gdje su muslimanski zločinci slavili novu godinu, gdje su bili 95. i gdje im danas djeca idu u školu, a oni na školske priredbe? Kažnjeni nisu, u zatvorima nisu, znači gdje su? Ako Jasmila želi da nas upozori da su zločinci svuda oko nas, zašto samo neki, a ne svi?

I to je to što Jasmila ima da nam ponudi 30 godina posle kraja rata u BiH? Slikanje „njihovih" zločina i zločinaca, prećutkivanje „naših", ukazivanje na opasnost da su „njihovi svuda oko nas", „naše" ne spominjemo? Pa to smo draga Jasmila imali i 1992. u ratnoj propagandi svih strana u ratu u BiH. Ignorisanje činjenica i apsolutno ignorisanje „nepodobnih" žrtava? Nije ovo samo film o patnji jedne porodice, inače ne bi imao političke konotacije i poruke o zločincima svuda oko nas. A političke konotacije su takve da se pored obrade zločina kakvi se jesu desili od strane srpske vojske, protura ratna propaganda „svoje strane", da se laže i prećutkuje o bitnim činjenicama i istorijskim okolnostima. Da, bila je dužna da ih obradi - jer je počela da ih obrađuje. Nije napravila apolitičan aistoričan film već je iznijela i političke i istorijske tvrdnje. Kao i tvrdnje da su „srpski zločinci i danas svuda oko nas".

Informer

Ne možemo tvrditi da se nisu desila ubistva, silovanja, ubistva zarobljenika… u Srebrenici i okolini 1995. godine. Ali možemo tvrditi da se desilo još mnogo toga što je Jasmila odlučila da prećuti i ignoriše.

RUSIJA NA NOGAMA ZBOG DARE IZ JASENOVCA! Srbi su ponovo uz Ruse, sada u borbi protiv povampirenih neonacista koji bi da falsifikuju istoriju!

I to je najveći problem ovog filma, snimljenog trideset godina posle rata - ne ono što je rekla, već najviše ono što je prećutala. Zbog čega je ovo ipak propagandni politički film, bez obzira na kvalitet ili odsustvo istog.

I to što je još jedan pokazatelj bošnjačkog odbijanja da se suoče sa bilo kakvim negativnostima iz svoje prošlosti.

Mi žrtve, oni zločinci, godina 2020.

Nisi daleko otišla Jasmila.