Vesti
U ovom srpskom manastiru su nerotkinje rodile, a slepi progledali! Zbog Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice dolaze ljudi iz svih delova sveta! Foto
Između dva brega, tamo gde protiče Ljuti potok koji ističe iz bregovitih šuma i utiče u Dunav, u mestu Beočin na Fruškoj gori nalaze se manastir i crkva koji pripadaju Eparhiji sremskoj SPC i predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Čudotvorna ikona Presvete Bogorodice
Beočinski manastir je nadaleko čuven po ikoni čudotvorne Presvete Bogorodice. Ona se u ovom zdanju nalazi već 500 godina i oni koji su se pred njom molili doživeli su čuda - žene koje nisu imale poroda ostvarile su se kao majke, mnogi su progledali i prohodali.
Zbog čudotvorne ikne Presvete Bogorodice u Beočin dolaze ljudi iz svih delova sveta, i stari i mladi, i žene i muškarci. Ipak, najviše je žena koje dolaze kako bi se Beočinskoj majci pomolile za potomstvo.
Kako je igumanija rekla, pre nekoliko dana je žena koja se pred Čudotovornom ikonom molila i za koju su čitane molitve, na svet donela zdrave trojke.
Kako kažu u manastiru, Bogorodica je molitve za potomstvo uslišila više od 200 žena. Kako igumanija manastira kaže, mnogi se vraćaju sa decom kako bi se zahvalili.
- Žene dolaze da se pred ikonom Majke Božje mole za porod i Bogorodica je mnogima uslišila molitve. kasnije dolaze da nam se zahvale - kaže igumanija.
Žena koja je godinama bila slepa progledala je nakon što se čistog srca pomolila Presvetoj Bogorodici, još jedno je od mnogobronijih čuda.
Ikona Presvete Bogorodice ranije se nalazila u grobljanskoj kapeli. U ratu sa Turcima kapela je porušena i jedino je Čudotvorna ikona ostala čitava. Tada je preneta u crkvu i od tada se nalazi na sadašnjem mestu.
Istorija manastira
Nema pouzdanih podataka o tačnom vremenu osnivanja manastira, ali se u dokumentima manastir Beočin prvi put pominje između 1566. i1567. godine. U Austro-Turskim ratovima, manastir je oštećen i napušten.
Posle Velike seobe Srba, manastir su obnovili izbegli kaluđeri manastira Rače, između 1697-1699. godine. Isti monasi su sagradili i privremenu crkvu od drveta. Poznati su pod imenom Račani.
Po rušenju stare drvene bogomolje, sagrađena je današnja manastirska crkva sa trospratnim zvonikom. Manastirski konaci okružuju crkvu sa južne i zapadne strane. Manastirski kompleks je potpuno obnovljen 1893. godine, a manje izmene izvedene su 1921. godine.
Manastir nikada nije bio oslikavan.
U manastiru se nalaze mošti Svetog Vladike Varnave Nastića, najmlađeg srpskog svetitelja, koji je umro 12. novembra 1964. godine u manastiru.
Današnja igumanija u manastiru Beočin je Varvara Radosavljević.
Park
S južne strane manastira se nalazi veliki park koji su zasadili Francuzi.
Iz Pariza je u Beočin došla grupa baštovana koja je održavala Versajski park. U manastirskom vrtu su izgradili malu kopiju Versajskog parka sa fontanom u sredini.
Izgrađene su staze sa niskim zimzelenim rastinjem. Zasađeno je mnogo vrsta retkog cveća, ukrasnog šiblja i retkog drveća, čak su donete i neke vrste ptica koje postoje u Versajskom parku u Francuskoj kako bi replika bila što približnija pravom parku.