14.12.2021.

17:37

Foto: Kristijan Ilinčić

Vesti

BIO NA NIŠANU AL KAIDE, JEO OVČIJI PE*IS, GLEDAO DECU DOK PIJU KRAVLJI URIN! Neverovatna priča pustolova koji je uradio više od 50 PCR testova

Hrabro i bez oklevanja posetio je zemlje poput Avganistana i Jemena svestan da ide pravo u ruke Al Kaide, međutim ljubav prema avanturama i putešestvijama bila je jača od straha. Jedan je od rektih ljudi na svetu koji je otišao i u Severnu Koreju, a zbog svog avanturističkog duha bio je spreman čak da pojede i pesni od ovce, ali i da se druži sa plemenima koja piju kravlji urin. 
Samo za Informer, Kristijan je odlučio da podeli svoja iskustva i sve tajne sa putovanja.

Informer

Koja je zemlja u koju su te roditelji prvi put odveli kada si bio mali, a koje je prvo putovanje kog se sećaš? 

- Prvo putovanje je bilo u Mađarsku. Tada smo išli tamo u šoping. Bila je to stara dobra tradicija pre nego što su se kod nas pojavili veliki šoping centri i brendovi. Uvek smo išli u druge zemlje u kupovinu. Neki u Grac, mi u Mađarsku. Bilo mi je to uvek uzbudljivo. 

Kada si shvatio da je tvoja strast prema putešestvijama nezasita? 

- Odmah po povratku iz Turske, svog prvog "egzotičnog" putovanja na koje sam se spontano odlučio s bratom. Ostao sam u Istanbulu samo par dana, ali bilo mi je jasno da se dogodilo nešto veliko. Shvatio sam da postoji svet izvan našeg horizonta. Nije bilo šanse da ostanem samo na tome. 

Znaš li koliko si zemalja do sa da obišao? Hoćeš li se ikada skrasiti? 

- Morao bih zapravo da izbrojim, ali bilo ih je mnogo više od sto...Ako pod pojmom "skrasiti" mislite na to da više ne putujem, tj. da imam jednu adresu na kojo jživim, idem u istom mestu na posao, vraćam se kući, odgajam svoju decu, bavim se nekim hobijima u garaži... To se verovatno neće nikada dogoditi.  Uvek ću putovati, moguće je samo da se promene aranžmani. Ns primer da putujem sa svojom porodicom i da deci pokazujem svet. Svet je moj dom i u njemu sam se već skrasio. 

Da li ti korona mnogo otežava putovanja? Da li znaš koliko si PCR testova do sad uradio? 

- Kada su testovi u pitanju, morao bih da sednem i dobro da prebrojim koliko ih je do sad bilo, ali sigurno više od 50. Korona je jako zakomplikovala putovanja, što se mene lično tiče. Najviše mi smetaju upravo ti PCR testovi. Osim toga, svestan sam da nijednu destinaciju više ne mogu sigurno da planiram, Uvek moram da imam plan B ako se negde preko noći uvede lokdaun. Najbolji je primer putovanje u Središnju Ameriku kad sam hteo prvo sleteti u Panamu, pa se polako probijati na sever do Meksika, a nakraju je u Panami sve bilo zatvoreno, pa sam okrenuo rutu od Meksika prema jugu. Puno pretumbavanja, promena rute, otkazivanja karata, kupovanja novih... Užasne komplikacije, ali opet ne takve da bi me odvratile od bilo čega, jer jednom kad dođem na neku destinaciju stvari uvek budu ok. Trud se isplati. 

U Severnoj Koreji je sve iscenirano

Tvoji putopisi su zaista drugačiji i originalni. Jedan si od retkih koji je obišao i Severnu Koreju. Možeš li nam srušiti neke od predrasuda o toj zemlji? 

- Teško! U početku putovanja sam ima utisak da je sve okej, da nije ništa kontrolisano, opasno, da su ljudi naprosto opušteni i srdačni. Ali na sredini svog boravka tamo sam uvideo da je sve iscenirano. Ljudi na koje sam nailazio u parkovima, na plažama ili onako na nekim totalno nelogičnim mestima daleko od grada i video ih kako se druže, pevaju, plešu... Ili studenti na fakultetu tokom vikenda... Sve to je bilo iscenirano tačno na ruti kojom sam se kretao. To me je pomalo zateklo i rastužilo. Svuda je, ona nama sada već jako daleka komunistička propaganda, portreti velikog vođe, parole... Izvan glavnog grada sve je siromašnije, ali ne možete puno videti. Kad vam na granici govore o prebezima, pričaju neke dečje priče. I tako. Uveren sam da su ti ljudi dobri, da mnogi imaju i mozga da shvate kako stoje stvari, ali su naprosto zatvorenici svoga vođe i to će tako biti još neko vreme. 

Koja je najopasnija država koju si posetio? 

- Jemen. Bio sam baš u kopnenom delu, na jugu Jemena gde vlada Al Kaida. Neprekidno smo menjali mesta, brzo se kretali, stalno je postojala mogućnost da nas neko locira, moj vodič nije ispuštao kalašnjikov iz ruku. 

Da li si se nekada zaista uplašio za svoj život?

- Lagao bih kad bih rekao da se nisam na trenutke znao uplašiti kad je situacija bila napeta, kao recimo kad smo u Avganistanu prolazili talibanski ček point. No, nikad mi glavom nije prošla misao „Sad sam gotov" ili „Ovo je kraj". Možda sam se najviše uplašio u Hararu u Etiopiji. Bilo je to pre dosta godina kad sam bio puno mlađi i daleko manje iskusan, pa tome i pripisujem taj strah. U Hararu je bratu i meni usred noći vojska ušla u sobu gde smo odseli. Nešto su tražili po sobi onako s dugim cevima i ja nisam znao kako će se to završiti. Tada sam se baš smrznuo. Kasnije sam nekako više verovao u dobre ishode. 

Šokirao sam se kada sam video da piju kravlji urin

Upoznao si razna plemena i brojne kulture. Zbog toga imaš veliko razumevanje za različitost. Koji su običaji koji su te ipak najviše šokirali? 

- Ne šokiram se lako, no mnoge znaju da me rastuže, pogotovo kad su deca u pitanju. Obrezivanje žena, udaja devojčica koje još nisu ušle u pubertet, bičevanje kao disciplinske mere...Ali evo da ipak dam neki primer. Mogu reći, ne da sam se šokirao, nego sam ostao zatečen kad sam vidio da se plemena u Južnom Sudanu kupaju u kravljem urinu i da ga čak i piju. 


Kako tvoja devojka podnosi što ste toliko često razdvojeni? 
- Ovo bi možda trebalo da pitate nju. Nadam se da joj jednako nedostajem kao i ona meni kada smo razdvojeni. Ipak, Andrea je puna razumevanja za ovošto radim, zna koliko mi je to sve važno, totalna mi je podrška. Svakodnevno smo u kontaktu i zbog nas samih, ali i zbog posla koji radimo. Nemojte zaboraviti da smo mi digitalni nomadi i da vodimo svoju agenciju ma gde bili, radimo svaki dan zapravo. Retko se događa da se ne čujemo, a to je uglavnom kad sam u nekoj zabiti gde nema interneta. No uvek nađem način da se javim. Veliki deo godine putujemo zajedno. Najčešće kad putujem u neku opasnu zemlju Andrea ne putuje sa mnom, a razlog je taj što se u takvim okolnostima moram da se fokusiram na brzo kretanje, na to da ako se nešto dogodi brzo reagiram, a sve to je malo teže ako je s vama neko ko vam je toliko važan da se neprekidno brinete za tu osobu. Postoje, međutim, i situacije kad ne možemo biti zajedno na nekim destinacijama zbog posla jer ona ima i neke svoje stvari koje radi. Tu je naprimer cela priča s brandom sportske odee TwntyTwnty koju je digla od nule do prilično unosnog posla. Jako sam ponosan na nju! No, mislim da ne moram ovde ponavljati da je ona moj najdraži saputnik i da se najviše radujem našim zajedničkim putovanjima. Toliko me već znate. 

Informer

U VOJNOM KAMPU Kristijan i Andrea

Koja su najneobičnija jela koja si probao?
- Pa onako, visoko na prvom mestu je penis od ovce. Mogao sam to i slobodnije da kažem, onako kako mi to volimo da kažemo na ovim prostorima.