17.01.2022.

21:21

Foto: Pixabay

Vesti

EKSKLUZIVNO! Otkrivamo kako se rešavaju najteži zločini! Informer u poseti srpskim forenzičarima!

Ubistva, silovanja, razbojništva, podmetanje požara i razni drugi zločini dobiju epilog na sudu najčešće zahvaljujući predanom radu forenzičara Nacionalnog centra za kriminalističku forenziku MUP. Ovi stručnjaci obrađuju najznačajnije dokaze sa mesta zločina - tragove krvi, vlakana, otiske prstiju ili čestice od bombi, dok forenzičari Odeljenja za DNK veštačenja brinu i o registru, u kom se nalazi oko 30.000 DNK profila. U ovom registru su osuđeni za najteža krivična dela, kao i nepoznati DNK tragovi osumnjičenih, čiji identitet će se utvrditi naknadnim upoređivanjem.

Svi građani u bazi DNK?

Nama bi bilo mnogo lakše da u bazi imamo DNK svih građana, što bi pomoglo u rasvetljavanju zločina, ali to nije moguće
Jelena Stošić

Međunarodni standardi

Jelena Stošić, načelnik Odeljenja za DNK veštačenja i vođenje nacionalnog DNK registra, kaže da je njihov posao izuzetno složen.
- Analizom izuzetih bioloških tragova sa lica mesta ili nečijeg DNK profila naš posao tek počinje. Završava se na sudu, gde često branimo naš metod rada i rezultate i odgovaramo na pitanja sudije, tužilaca i advokata - priča Stošićeva.
Prema njenim rečima, nijedan DNK profil u ovoj forenzičkoj laboratoriji ne završi slučajno.
- Na primer, policija pronađe telo nepoznate osobe, čiji je nestanak u najvećem broju slučajeva već prijavljen. Po nalogu tužilaštva nama se dostavljaju biološki tragovi sa preminulog, kao i DNK nekog od njegovih srodnika. Na taj način identifikujemo to lice. Sa druge strane, imamo situaciju da nam tužilac kaže da imamo osumnjičenog za razbojništvo. Izdaje nam naredbu i mi od osumnjičenog uzmemo bris sa unutrašnje strane obraza, a zatim ga upoređujemo sa DNK profilima izuzetih sa lica mesta - objašnjava načelnica.


Ona ističe da je u celom istražnom postupku ključno da policajci dobro obezbede mesto zločina i izoluju ga kako bi se sačuvali biološki i ostali tragovi jer kiša, sunce, vlaga, vetar i sve druge vremenske nepogode mogu oštetiti ili uništiti dokaze.
- Zamislite da je neko likvidiran i da je tek nakon pet-šest dana nađeno njegovo telo. Postoji mogućnost da kiša spere neke tragove, vetar da ih raznese, a visoka temperatura da izazove truljenje tela i biološke tragove je teže izolovati - napominje Stošićeva i dodaje da je zato ključna brzina delovanja službi unutar MUP i tužilaštva:
- U slučaju silovanja apelujemo na žrtve da što pre odu na ginekološki pregled kako bi se izolovali DNK tragovi. U slučajevima kada se to odmah ne uradi, dolazimo u situaciju da DNK tragovi budu uništeni. Inače, forenzičari izuzimaju tragove i sa najrazličitijih predmeta, jer zapravo svaki predmet može biti predmet DNK veštačenja.


Na pitanje da li se forenzičari susreću sa optužbama da su biološki dokazi podmetnuti ili namerno kontaminirani, Stošićeva odgovara potvrdno, ali ističe da je to skoro nemoguće u praksi.
- Nemoguće je pomešati tragove sa lica mesta sa tragovima osumnjičenih jer se čuvanju i obradi tragova i dokaza posvećuje posebna pažnja. U okviru našeg odeljenja fizički je razdvojen rad sa tragovima izuzetih sa mesta zločina od tragova uzetih sa osumnjičenog. Zato je nemoguće da se ti tragovi pomešaju ili, još gore, podmetnu. Naglašavamo da se strogo vodi računa o svakom tragu i njegovoj klasifikaciji - izričita je sagovornica Informera.


Govoreći o nacionalnom DNK registru, Stošićeva objašnjava da je ta baza podataka veoma važna za rasvetljavanje krivičnih dela.
- Oko 30.000 DNK profila imamo u našem registru. Od toga najveći broj pripada osuđenima i osumnjičenima za teška krivična dela, i to je takozvana baza nespornih DNK uzoraka. Sa druge strane imamo bazu spornih DNK profila, koji su izuzeti sa lica mesta i još se ne zna kome pripadaju - rekla je Stošićeva, i pojasnila:
- Na primer, imamo podatak da se od deset krivičnih dela tek u dva slučaja odmah zna ko je osumnjičeni. Kada imamo osumnjičenog, naš posao je lakši. Ako ga nemamo, onda izolovani DNK unosimo u našu bazu i čuvamo taj podatak. Dešava se da, u slučaju ubistva, ubica bude uhapšen tek nakon nekoliko godina za neko drugo krivično delo, a onda pretragom naše baze podataka ustanovimo da posedujemo njegov DNK za ubistvo i tako rešimo taj zločin. Zbog toga je bitno da se ovaj registar čuva i vremenom proširuje.

Posebno osetljivi na slučajeve pedofilije

Načelnica Jelena Stošić priznaje da su ona i njene kolege biohemičari i molekularni biolozi sa Odeljenja za DNK veštačenja posebno osetljivi kada se susretnu sa slučajevima seksualnog zlostavljanja dece.
- Svi mi imamo porodice, pa takve situacije lično doživljavamo i činimo sve što je u našoj moći da što efikasnije završimo posao. Sećam se slučaja koji nas je posebno potresao, kada je silovano petogodišnje dete. Uspeli smo da pronađemo DNK trag koji je policiju doveo do osumnjičenog i on je uhapšen. Učinili smo sve da pravda bude zadovoljena i da taj nasilnik nikada više ne počini takav monstruozan zločin i povredi neko dete - kazala je Stošićeva.

Dostižna pravda

Upravo zahvaljujući DNK registru, velika je verovatnoća da će i neki stari slučajevi ubistava i drugih teških krivičnih dela kad-tad biti rasvetljeni.
- Ne bih da govorim o konkretnim slučajevima, ali bilo je zločina koji su rasvetljeni posle više od decenije. Pojavi se poklapanje DNK i - slučaj je rešen - zaključuje načelnica.
 

Veštačili i knder jaje zbog droge

Posao forenzičara je izuzetno ozbiljan, ali se ponekad susreću i sa neočekivanim ili komičnim situacijama.