26.03.2022.

07:23

Foto: privatna arhiva

Vesti

IŠLA SAM NA PSIHO TERAPIJU ZBOG ĆERKE! Ponovo UČIM da otvaram flašicu... i ŠTA JOŠ saznajte od Marije

Marija je dijagnozu dobila 2019.godine. Tada je počela da se sapliće, kada je kupila nove cipele. To je pravdala, upravo obućom koja se još nije razgazila. Radila je u trgovini na Terazijama. Potom je počela da gubi ravnotežu.

-Imala sam neku blagu mučninu kada se okrenem na stepeniku. Takođe, pojavljivali su mi se i blagi grčevi u listovima. Sledeći simptom je bio trnjenje leve šake i potom cele ruke, a onda sam počela da gubim i motoriku. Nemam osećaj u sredini desnog stopala zbog čega se i saplićem - priča Marija.

Pošto je radila u prodavnici dečje obuće, nije mogla da zaveže pertlice. Osim toga, tada je počela i da zaboravlja, a do tada je pamtila i brojeve pošto je radila u trgovini.

Informer

-Sada upoznajem neku drugu sebe - veli naša sagovornica.

Dodaje da pamti likove i glasove, ali zaboravlja imena ljudi. 

-Kod mene je bilo neprihvatanje bolesti, jer ja sve hoću sad i odmah, evo recimo da otvorim ovu flašicu levom rukom. Ali, neki veći strah od bilo čega drugog  nemam - naglašava Marija za portal Informer.rs

Neki ljudi, pak drugačije reaguju, dodaje Marija.I navodi primer neke pacijenktinje u bolnici, koja nije htela da ustane iz kreveta, stalno je plakala  imala je depresiju.

Naslov

Marija je inovativni lek počela da prima krajem prošle godine. Početkom 2020.godine otišla je u penziju, saznala je da je njena bolest primarno progresivna (nema relapse i remisije), a naredne godine je dobila lek

Informer

Marija stanuje na petom spratu u zgradi bez lifta i do gore se kako kaže penje bez problema, jedino ne može da nosi teret. Ali, zato sve potrpam u ranac, obuje patike i sasvim je ok. 

-Ne mogu da sedim kod kuće, jer u mirovanju osećam trnjenje ruke. Zato se i u stanu rekreiram na sobnom biciklu - navodi Marija.

Kaže da je zahvaljujući Udruženju pacijenata obolelih od multiple skleroze imala psiho terapiju pre mediko terapije, koja joj je mnogo pomogla. Tako je upoznala sebe sa bolešću, kao i svoje bližnje (majku, brata i ćerku).

Jer, penzionisala se u vreme pandemije i zbog sedenja u kući, te nemogućnosti da ode kod majke u Zemun, za nju je život postao jednoličan. I bilo joj je dosadno. 

-Posebno me je tištilo što je moja ćerka (21) suočena sa činjenicom da joj je majka tako rano otišla u penziju - iskreno će Marija. 

Psiholog natera da čovek spozna sebe kakav jeste. Kada se dobije dijagnoza, menjaju se navike. I više ništa nije isto. Kad mi dođu gosti, ja ne nosim šoljice kao pre, nego svako uzme za sebe. Psiholog nam objasni da nas takvih ima puno, ali da smo u društvu svi isti, kao i da imamo jednaka prava. Na psihoterapiju sam išla jedanput nedeljno tokom šest meseci, kaže Marija za portal Informer.rs

Informer

-Niz stepenice silazim sporije zato što imam problem sa centrom za ravnotežu, tako da silazim držeći se gelender kao da je ''mokro stepenište'', ali kada se penjem na gore nemam nikakav problem - priča naša sagovornica.

Saznajemo i da često sa njenim maltezerom ode na Adu Huju. Ali, ulazak u gradski prevoz je za nju dosta komplikovan, jer je prelazak između štapa, trotoara i vrata za nju katastrofalan.

-Ja tek sada primećujem na ulici ljude sa štapom, u kolicima  ili sa hodalicom. Kada vas nešto u životu snađe, onda vam to postane sfera interesovanja - iskreno će Marija. 

Vreme ispunjava radošću. A jednu predstavlja i pomaganje njenoj sestrii od ujaka koja je dobila blizance.

-Tetka sam tri dečaka (najstariji ima četiri godine, a blizanci sedam meseci).Tako da sa Karaburme odem do Zvezdare da čuvam ta tri zlatna dečaka - veselo će Marija. 

Raduje je i što inovativnom terapijom može da se zaustavi tok bolesti u trenutku dobijanja leka. Fizički je aktivna, radi na sebi, nema strahove, psihoterapijom je spoznala sebe kakva je sada i to nije ništa lošije.

I dalje zasmejava okolinu i  puna je života. Puna je nade i mira, jer zna da se ne živi kraće. I, naravno, jedva čeka svoje unučiće.

Ipak, da li je nekada setna?

-Moj tata se upokojio 2017.godine. Svakome je gubitak roditelja veliki šok. Volela bih kada bih mogla da promenila da je on tu... ali, ovako barem ne zna za moju dijagnozu - reče Marija.  

Bonus video: