07.11.2023.

07:20

Foto: Privatna arhiva

Vesti

Srce sam dobio od imenjaka, umro je mlad od moždanog udara! Igor već 10 godina živi sa presađenim organom: Nisam verovao, ali...

Srce sam dobio u poslednji čas, toliko je bilo slabo da je radilo sa samo devet odsto snage. Nisam verovao da ću dočekati taj poziv, ali čuda su moguća! Samo jedan dan sam bio na listi čekanja kada se pojavio donor. Igor, moj imenjak. Zahvaljujući njegovoj majci Dragici i njenoj odluci, ja sam danas živ. I moje srce sigurno kuca već deset godina.

Ovako za Informer priča Igor Janković (48) iz Banatskog Karlovca, koji najduže u Srbiji živi s presađenim srcem, kao sav normalan svet.

Životna borba

Deceniju takvog života, otkriva ovaj Vojvođanin, obeležiće 13. novembra. To je dan koji slavi kao drugi rođendan.

- Mogu samo da se zahvalim roditeljima donora i kompletnoj ekipi Univerzitetskog kliničkog centra Srbije! Bez njih ne bi bilo ništa od toga. Pre svega dr Emiliji Nestorović i prof. dr Miljku Ristiću, a onda i kompletnom timu lekara i tehničara. Transplantacija je bila jedini spas. Kada sam se javio kod lekara, srce radilo je sa 25 odsto snage, a pred samu operaciju sa svega devet odsto kapaciteta. Ali za razliku od mnogih koji čekaju organ ja sam imao sreće, jer sam na listi bio samo jedan dan - priča Igor.

Informer

 

Na pitanje šta je bio uzrok stradanja srca i potrebe za presađivanjem organa, odgovara:

- Imao sam koksaki virus koji mi je bukvalno uništio srce! Nisam mogao ništa više sam, ni da jedem, ni da se okupam. Trebalo mi je petnaest minuta da pojedem mali zalogaj hrane. Dijagnoza je bila kardiomiopatija i tri godine su me pomoću lekova održavali u životu. Zamarao sam se pri najmanjem naporu. I onda je usledio poziv koji život znači, tog 13. novembra.

Pojavio se davalac, zakazana je operacija koja je trajala deset sati, a Igor se probudio s novim srcem u grudima. Čvrsto rešen da živi.

- Moj organizam je prihvatio tuđe srce i počeo sam da živim novi život. Sada slavim dva rođendana i život! Donor je bio dvadesetšestogodišnji mladić koji je preminuo od moždanog udara. Znam da se zvao Igor. Svestan sam šta je njegova porodica učinila za mene jer je transplantacija bila moja jedina šansa da preživim. Čujem se s njegovom majkom Dragicom kad god mogu - priseća se Igor i dodaje da je porodica tog 26-godišnjeg mladića pored srca donirala i dva bubrega, koje su dobili jedan Pančevac i jedan Nišlija.

Transplantacije u 2023. u brojkama:

15 moždanih smrti je nastupilo
7 pristanaka je dobijeno od porodica preminulih za donorstvo organa
15 presađivanja organa je obavljeno
2.000 pacijenata čeka na rožnjaču, srce, bubreg ili jetru
30 dece čeka na organe

Ničeg se ne odričem

Igor na kraju kaže da je umerenost u svemu njegov recept za srećan i zdrav život.

- Ne priznajem stroge dijete ni odricanje od domaće hrane. Gotovo 90 odsto hrane koju koristi moja porodica sam proizvedem. Tu su prirodni sokovi od zove i maline, domaći pilići, ali i domaće kobasice, slanina i čvarci. Ničeg se ne odričem, ali gledam da u svemu nađem meru. Uz neizostavnu čašu crnog vina posle ručka - iskren je naš sagovornik.

Onima koji imaju zdravstvenih tegoba sa srcem a odlažu odlazak kod lekara ovaj heroj savetuje da se ne igraju zdravljem, pogotovo ne kada je srce u pitanju!

- Što više odlažu, mislim da su u sve težem problemu. Što duže odlažu, sve je gore po njih, stići će ih i druge bolesti uz to loše srce, a kada vas zadesi takva sudbina, onda shvatate koliko je prevencija važna, ali i da zdravlje nema cenu - poručuje naš sagovornik.

S novim srcem živi još jedan rekorder, Dragan

Dragan Drajić (48) iz Sremske Mitrovice sledeće godine u martu obeležiće devet godina s novim srcem. On je organ dobio 2015. godine, a 14 meseci pre toga težak period morao je da premosti srčanom pumpom.

- Sa pumpom ne možeš ništa. Nisi u stanju sam da vodiš računa o higijeni. Bukvalno živiš na baterije. S transplantiranim srcem je i mnogo lakši oporavak, a i život nego s veštačkom pumpom. Sada mogu bukvalno sve da radim sem fizičkih poslova - iskren je Dragan.

Na pitanje da li zna porodicu donora, odgovora:

- Ne znam ih, ali sam im neizmerno zahvalan što sam spasen u godinama u kojima je trebalo da imam punu snagu, a ne da idem na operacioni sto. Što sam danas sa svojom porodicom i što sam dočekao da postanem deda! Zato bih apelovao na ljude da se ne razmišljaju već da doniraju i podrže donorstvo organa!