21.03.2024.

16:47

Foto: Pixabay

Vesti

Čija je marža na hrani veća, proizvođača ili trgovaca: RZS sve razjasnio brojkama

Egzaktne brojke nacionalne kancelarije za statistiku pokazuju da je stopa bruto marže koju trgovci na malo ostvaruju na prehrambenim proizvodima iznosila 14,9% prošle godine.

Stopa koju su ostvarili proizvođači bila je 3,6 puta veća i iznosila je 54,1%.

Stopa bruto marže trgovine na malo dobija se tako što se najpre prihod od prodaje proizvoda umanji za nabavnu vrednost te robe. Potom se dobijeni rezultat podeli sa nabavnom vrednošću (u računici se ne uzima u obzir PDV).

Kod proizvođača se od prihoda od prodaje gotovog proizvoda oduzmu direktni materijalni troškovi proizvodnje (troškovi za sirovinu, pomoćni materijal i gorivo i energija). Potom se dobijeni rezultat podeli sa direktnim materijalnim troškovima.

- Ovako dobijene rezultate potkrepljuju i podaci završnih računa za 2022. godinu - navodi RZS, a potom ilustruje kolika je bila stopa dobitka proizvođača i trgovaca hranom pre oporezivanja.

Bruto profitna stopa kod trgovaca prehrambenim proizvodima iznosila je 3,6%, dok je kod proizvođača bila 8,6% odnosno 2,4 puta veća.

Bruto profitna stopa dobija se deljenjem dobiti pre oporezivanja sa prihodima od prodaje.

I dodatno objašnjenje ovih brojki krije se, kao i u mnogo čemu, u sitnim slovima odnosno fusnoti.

- Bruto profitna stopa na nivou preduzeća (mera uspešnosti poslovanja) pokazuje da li preduzeće obavljanjem svoje osnovne delatnosti posluje profitabilno. Preduzeće može povećati svoju bruto profitnu stopu tako što će povećati prodajne cene, smanjiti poslovne rashode, izmeniti prodajni asortiman, osvajati nova tržišta i sl. Preduzeća koja posluju u nestabilnim tržišnim uslovima najčešće se odlučuju da povećaju prodajne cene i time preliju rizik na sledeću fazu u lancu snabdevanja tj. na svoje kupce - navodi se u istraživanju.

Da li je to RZS potvrdio crno na belo šta se dogodilo s cenama hrane za krajnjeg potrošača i ko je u tom lancu manje ili više „kriv“? Jesu li naše kompanije toliko efikasne ili su svoj uspeh bazirale na prebacivanju tereta na leđa kupaca jer na kraju dana – moraju da jedu?

Informer

 

Kako posluju proizvođači

Zavod za statistiku dao je i pregled bruto marže i profitne stope proizvođača u ključnim granama proizvodnje hrane. Podaci pokazuju da su proizvođači pekarskih proizvoda i testenine u prošloj godini imali stopu bruto marže od čak 98,8%. Slede proizvođači ulja i masti – 93,5%, a treći su prerađivači voća i povrća – 67,09%.

RZS objašnjava da je uočeno da oni proizvođači koji imaju visok udeo indirektnih troškova (troškovi plata, proizvodnih usluga i ostalih troškova) beleže visoke stope bruto marže.

Inače, stopa bruto marže proizvođača povećana je u odnosu na 2022. kada je iznosila 51,29%.

Ono što je takođe indikativno jeste struktura troškova proizvođača hrane.

Informer

 

Kako posluju trgovci

Republički zavod za statistiku dao je i presek prosečne stope bruto marže za najznačajnije prehrambene proizvode.

Najviša stopa bruto marže zabeležena je kod prodaje maslaca – 33,6%, a iza njega je svinjska mast – 30,3%. U top 5 su i domaći sir – 28,3%, margarin za mazanje – 27% i kiselo mleko – 25,4%.

S druge strane, na prasetini se gubi novac, a najniže stope su na piletini – 0,5%, šaranu, šećeru i svinjskom mesu.

RZS je razdvojio i stopu bruto marže kod najvećih trgovaca i kod ostalih.

Informer

 

Zaključak

U zaključku istraživanja navodi se da su „inflatorni pritisci snažniji u proizvodnji prehrambenih proizvoda nego u trgovini na malo“. Kako se navodi, u najvećoj meri potiču od visokih troškova proizvodnje primarnih poljoprivrednih proizvoda, a koji su osnovna sirovina. Visoki troškovi tako su se prelili na više nabavne cene u trgovini.

Iako RZS ukazuje da je na smanjenje doprinosa cene hrane ukupnoj inflaciji uticao pad troškovnih pritisaka u proizvodnji i transportu, kao i uvoz jeftinijih sirovina, ova institucija ukazuje na potrebu otklanjanja sistemskih problema u poljoprivredi i agroindustriji.

Kada je reč o poljoprivredi, RZS navodi da se sistemska pitanja ostaju ne samo nerešena nego se i produbljuju, posebno u stočarstvu.

S druge strane, ocenjuje RZS, prehrambenu industriju karakteriše pad produktivnosti odnosno niska efikasnost i nedovoljna iskorišćenost kapaciteta, kao i „nedovoljan obim stranih direktnih investicija koje su u prethodnom periodu u najvećoj meri bile usmerene na osvajanje domaćeg tržišta umesto na podizanje novih kapaciteta i podsticanje izvoza proizvoda više dodate vrednosti“. RZS dodaje da je time cenovna konkurentnost prehrambenih proizvoda na međunarodnom tržištu umanjena.

U prevodu, smanjena mogućnost prodaje u inostranstvu znači da je potrebno prodati proizvedenu hranu na domaćem tržištu, a istovremeno ostvariti zacrtane poslovne ciljeve.

RZS na kraju zaključka istraživanja ukazuje na potrebu postojanja efikasnog i predvidivog regulatornog i institucionalnog okvira u delu poljoprivrede kako bi se obezbedile kvalitetne sirovine, što bi na kraju smanjilo ulazne troškove proizvođača