DOSTA ZLOČINA, KOLUMNA DRAGANA J. VUČIĆEVIĆA: Nisu svi Hrvati ustaše, ali skoro SVI HRVATI JESU USTAŠE!

Nisu svi Hrvati ustaše. Ali ogromna većina njih to jeste. Svaki Srbin koji kaže drugačije ili je glup ili ima nekog debelog interesa da se pravi glup.

Ideja o normalnom (su) životu sa Hrvatima jeste čista utopija, to je dakle apsolutno nemoguća stvar. Lider radikala Vojislav Šešelj u mnogim stvarima greši, ali u jednom je u pravu - smisao postojanja aktuelne hrvatske države i ideja vodilja oko koje se okuplja ono što se danas naziva hrvatska nacija jeste mržnja, patološka mržnja prema Srbima!

Hrvati su odmalena učeni da mrze sve što je srpsko, u njihovoj kolektivnoj svesti duboko je usađena misao da je ubistvo Srbina nešto sasvim normalno, čak bogougodno. Uostalom, da nije tako, Jasenovac, Pag, Jadovno, Prebilovci, pa i "Oluja" ne bi bili mogući.

Da nije tako, da ogromna većina Hrvata nisu ustaše, ne bi bilo moguće u NDH od 1941. do 1945. poklati više od 600.000 Srba, baš kao što ne bi bilo moguće onako zverski efikasno proterati 250.000 Srba i pobiti više od 2.000 nevinih ljudi u samo nekoliko dana avgusta 1995. godine.

O odnosu Hrvata prema Srbima možda najbolje govori iskaz Marice Obajdin Josipove, Hrvatice iz Slunja koja je 30. januara 1947. godine pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača doslovce izjavila:

U ljeto 1941. bila sam kuharica u Slunju i spremala hranu ustašama. Vidjela sam kako dovode Srbe i stavljaju ih u zatvor, te preko noći vode na ubijanje, a prethodno ih opljačkaju. Jedno jutro uzela sam motiku i otišla da kopam krumpir. Kada sam došla do Lalića gaja, vidjela sam tamo jednu ženu koja je sjedila i bila sva izbodena nožem i krvava, a pored nje nalazila se jama u kojoj su ustaše potrpale ubijene Srbe. Ta ženska govorila je nešto, ali je nisam mogla razumjeti. Prišla sam njoj, udarila je dva puta motikom po glavi i ona se skljokala na zemlju i više nije pokazivala znaka života. Poznala sam je, to je bila Milka Zec iz Zečeve Varoši. Poslije sam motikom nakopala krumpir, povratila se u ustašku zgradu i pričala im kako sam motikom ubila Srpkinju. Dok sam to pričala, ustaše su se smijale i rekle neka sam je ubila. Poslije je ta žena zakopana u dolini Milke Čavrak…"

(VIDEO) DRAGAN J. VUČIĆEVIĆ NA TV PINK: Ne postoji problem između Srba i Hrvata, nego IZMEĐU SRBA I USTAŠA, a nažalost danas su većina Hrvata - ustaše!

Ovo je, dakle, iskaz jedne obične Hrvatice, seljanke koja je te 1941. godine imala nepunih pedeset godina. Iz njenog iskaza se jasno vidi da ona Srbe doživljava kao niža bića, kao stoku, kao gamad koju je dozvoljeno ubijati.

Ona ne pokazuje ni trunke saosećanja prema nedoklanoj Srpkinji koju je i lično poznavala. Umesto da joj pomogne, Marica Obajdin od oca Josipa motikom, istom onom kojom će ustašama odmah potom nakopati krompira, hladnokrvno i bez ikakvog premišljanja ubija Milku Zec! I onda se još hvali time?!

Možete li, dakle, da zamislite da isto ovo uradi neka Srpkinja? Ili bilo koja druga žena, seljanka od pedesetak godina? Znate li za bilo koji sličan primer iz duge evropske istorije krvavih ratova?!

O tome, da li se razumemo, pričam. O patološkoj, nepojamnoj mržnji običnih Hrvata prema Srbima. O Hrvatima koji su, na primer, tokom strašnog pokolja Srba 29. jula 1941. u crkvi u Glini ustašama prijavljivali Srbe koji su se sakrili u zvoniku da bi ih ovi posle žive ispekli! O seljacima Hrvatima na Pagu koji su se 1941. dobrovoljno javljali da pomognu ustašama u klanju nevinih Srba!

O Hrvatima koji su 1995. kod Siska na autoputu sačekivali izbegličke kolone da bi ih kamenovali, tukli i pljačkali. O Hrvatima koji ove 2016. masovno i složno podržavaju dizanje spomenika ustaškom ubici Miru Barešiću, o Hrvatima koji se kao svecu mole krvavom satanskom vikaru Alojziju Stepincu. O Hrvatima koji se ponose svojim zločinima i kao svoj državni praznik slave masovno klanje Srba.

I zato, braćo Srbi, nemojte više da se lažemo. Ogromna većina Hrvata danas jesu ustaše. Klali su nas i opet će. Ako im dozvolimo.