23.06.2019.

20:31

Foto:

Vesti

DOSTA ZLOČINA! Najnovija kolumna Dragana J. Vučićevića - MILO I ĐED BLAŽO!


Ulazili smo svako sa svojim foto-reporterom jedan po jedan u kancelariju kod Mila, a prvo što sam ga ja pitao bilo je da li je istina ono što tvrde Momirovi ljudi - da je protiv zajedničke države sa Srbijom i da je proleća iste te 1997. u Vašingtonu zavrbovan od CIA i da je preuzeo zadatak da rasturi SR Jugoslaviju?

Kako me je Milo Đukanović 1997. u nikad objavljenom intervjuu ubedio da je veliki Srbin

Milo je, evo kao da ga sada gledam, značajno podigao glavu gore udesno izdužujući vrat, činilo mi se, do same granice pucanja, napravio je uvređeni izraz lica i gledajući me pravo u oči, posle dramske pauze od desetak sekundi, rekao:

- Gospodine... kako ono biješe... Vučićeviću?! Pa i vi ste rodom iz ove naše Crne Gore, mora biti da jeste...

Odgovorio sam da nisam, da sam iz Ivanjice i da baš nikakve veze sa Crnom Gorom nemam. Milo se onda značajno nakašljao i rekao:

- Ja sam, gospodine Vučićeviću, Srbin. Upamtite to. Crnogorac sam, ali i Srbin ponosan na svoje porijeklo... Pa znate li vi kako se zove moj sin?!

Nisam znao, odmahnuo sam glavom.

- Zove se Blažo, dogodine puni deset godina. A znate li po kome nosi ime?

- Ne, stvarno ne znam...

- Po mom đedu-stricu Blažu Đukanoviću, četničkom komandantu koga su 1943. ubili dok je branio Ostrog od komunista. I zato, nemojte vi sumnjati u moje srpstvo! I ne vjerujte, molim vas, nikome ko vas laže da sam protiv zajedničke države sa Srbijom. Crna Gora, dajem vam riječ, nikada neće ići protiv Srbije. Nikada. Ili barem dok se ja u Crnoj Gori za to pitam. Slobodno sve tako objavite!

Informer

Ja sam, gospodine Vučićeviću, Srbin. Upamtite to. Crnogorac sam, ali i Srbin ponosan na svoje porijeklo... Pa znate li vi kako se zove moj sin?!

Milo me je tada, onako zelenog i naivnog, moram priznati ubedio. Bilo me je čak nekako i sramota što sam mu postavio to jedno neprijatno pitanje.

Čim sam izašao iz te kancelarije, pozvao sam urednika u Beograd i oduševljeno mu rekao da imam super priču, da mi je Đukanović u diktafon rekao da je veliki Srbin i da nikada neće raditi protiv zajedničke države. Očekivao sam, siguran sam bio, objaviće neku od Milovih rečenica kao glavnu najavu na naslovnoj strani. Ali kad sam sutradan sleteo u Beograd, video sam da nema ništa od naslovne i da je od celog razgovora izašla tek malo veća vest na dvostupcu sa strane. Ni reči o 'srpskoj zakletvi', sinu Blažu, ni slovo o đedu četniku, samo neki suvoparni citat iz četvrtog ili petog, poprilično nebitnog pitanja...

Besan, pozvao sam urednika i pitao ga zašto je sakrio tako važnu priču. Hladno mi je odgovorio:

- Zato što laže! Sve laže! Pa znaš li ti, bre, da je taj četnički komandant Blažo Đukanović bio italijanski kolaboracionista?! I znaš li ti da on nije nikakav rod Milu Đukanoviću?!

Ćutao sam.

Ništa mi nije bilo jasno.

Danas mi je baš sve jasno.

A vama?

Tagovi: