KOLUMNA DRAGUTIN MATANOVIĆA: "Oluja" - hrvatski zločin etničkog čišćenja u prisustvu međunarodne zajednice

Hitler je Anti Paveliću u septembru 1944. rekao: „Vi ćete biti uvek upućeni prema Nemačkoj, kakav god režim u njoj vladao". Pola veka kasnije Tuđmanova Hrvatska pevala je "Danke Dojčland", i pre i posle zločinačke operacije „Oluja". Prema popisu iz 1991, u Hrvatskoj je živelo 12,16 procenata Srba, a 2021. svega 3,2 posto. Danas, 29 godina kasnije, Hrvatska je etnički najčistija država u Evropi, sa 93 odsto Hrvata.

Put ka "Oluji" bio je predvidiv. Tuđmanov HDZ je 29. novembra 1989. zahtevao Hrvatsku u „prirodnim i povijesnim granicama". Sabor je 21. decembra 1989. usvojio novi Ustav i precrtao Srbe kao konstitutivni narod, a prava su im zvanično oduzeta 1990. na Vidovdan. Hrvatska paravojska se naoružala iz inostranstva i 1991. imala 100.000 pušaka. Sećajući se genocida u NDH, Srbi su odgovorili proglašenjem SAO Krajine, kasnije Republike Srpske Krajine. Počeli su napadi na Srbe u Pakracu, na Plitvicama, u Borovu selu… U hrvatskim gradovima zavladao je teror MUP-a i naoružanih civila. „Kristalna noć" u Zadru, ubistva 125 Srba u Gospiću, zverska likvidacija porodice Zec u Zagrebu, primeri su najstrašnijeg nasilja. Po izveštaju "Helsinki voča", hrvatske vlasti su srušile 10.000 srpskih kuća, dok je u Zagrebu do 1993. proterano dve trećine Srba.

Proglašene su "zaštićene zone" Istočna Slavonija, Zapadna Slavonija i Krajina. UNPROFOR nije sprečio hrvatske zločine 1992. na Miljevačkom platou, kada su Srbe pobacali u jame. Ni napad na Ravne Kotare januara 1993, kada je ubijeno 348 i proterano 10.000 srpskih civila. U septembru u Medačkom džepu, po izveštaju UNPROFOR-a, osim 46 vojnika i šest milicionera, hrvatske snage su izmasakrirale 36 civila, uključujući 17 žena.

Vojsci RSK je nedostajalo oružja, municije, tehnike i ljudi, a Srbija je bila pod sankcijama i pritiskom spolja. U jesen 1994, združene snage HVO, Hrvatske vojske i ARBiH osvajaju Kupres. Operacija „Bljesak" trajala je 1. i 2. maja 1995, kada je očišćena Zapadna Slavonija od Srba. Tom prilikom ubijeno je više od 250 srpskih vojnika i civila, preko 1.200 ranjeno, a proterano je sa svojih ognjišta oko 15.000 Srba. Zločinačka operacija "Oluja" je počela u zoru 4. avgusta 1995, a kraj je proglašen 7. avgusta. Ubijanje je nastavljeno do 14. avgusta. Hrvatska vojska, HVO i armija Alije Izetbegovića, naspram Srpske vojske Krajine, Narodne odbrane Zapadne Bosne i dela Vojske Republike Srpske. Hrvati i Bošnjaci imali su 150.000, a Srbi 30.000 vojnika. Knin je pao već 5. avgusta. Preko 250.000 civila bežalo je u najvećem etničkom čišćenju u Evropi nakon Drugog svetskog rata. Kolonu na traktorima je na Petrovačkoj cesti bombardovala hrvatska avijacija i ubila 10 civila, uključujući trudnicu i četvoro dece - malog Jovicu, Nevenku, Žarka i Darka.

Centar „Veritas" navodi imena 2.313 poginulih i nestalih Srba u "Oluji": 1.205 civila, među njima 522 žene i 12 dece. Spaljeno je 20.000 srpskih kuća. Bivši premijer Švedske Karl Bilt optužio je Hrvatsku „za najsistematičnije etničko čišćenje u celoj Jugoslaviji". Međunarodni sud pravde je 2015. „Oluju" nazvao etničkim čišćenjem.

Brionski transkripti od 31. jula 1995. pokazuju da je Tuđman rekao „da nanesemo takve udare da Srbi praktično nestanu", dodajući: „Imamo i naklonost SAD, ali do određene granice".

Na kraju 20. veka svoje domove, svoju prošlost i grobove predaka napustile su nepregledne kolone Srba. Očajni, stavljali su decu u traktorske prikolice i bežali ne znajući gde, tražeći svoje očeve, decu, majke, braću, sestre. Nisu imali vremena ni sveću da zapale za pretke, ni molitvu da izgovore. A poglavnik Tuđman je poentirao da "završetak 'Oluje' možemo nazvati i Danom završetka hrvatskog povijesnog križa". To znači - danom ispunjenja ciljeva koje su postavili poglavnik Pavelić i NDH. I danas Hrvati sladostrasno slave "Oluju", opijeni zločinom veličaju nacističke i ustaške pozdrave i prete preostalim Srbima.

Na ceremoniji Dana sećanja na stradale i prognane Srbe u "Oluji", 2022. u Novom Sadu, Vučić je rekao: "Dva su razloga zbog kojih smo danas ovde. Prvi je tuga, zbog ubijene dece, žena, staraca, 250.000 prognanih. Drugi je da bi se ta svedočenja čula. Godinama u Srbiji kao da nije bilo svedoka i nikoga ko bi ispričao kako su obični ljudi, civili ubijani, kako su im kuće pljačkane i paljene. Kako su ih, dok su u traktorskim kolonama napuštali Hrvatsku, napuštali svoja ognjišta, pljuvali i udarali, kamenovali... Nikoga da kaže da su bombardovali te kolone, ubijajući decu i starce, malenu braću i sestre. Time smo ih pravdali i ponavljali zločin, time smo ravnodušnost proglasili za vladajuću ideologiju".

P.S. Aleksandar Vučić: „Život i srpski narod, bez obzira kroz šta su prošli, pobedili su i pobeđivaće u budućnosti".