26.01.2021.

13:46

Foto:

Vesti

FUNKCIONER SPS POSLE SAOBRAĆAJKE PREŽIVLJAVA GOLGOTU! Imao sam sedam teških operacija! I još nije gotovo!

Imao sam za dve godine čak sedam teških i komplikovanih operacija i još nije gotovo, i dalje se oporavljam od saobraćajne nesreće...

Ovim rečima započinjemo razgovor sa Đorđem Milićevićem, šefom poslaničkog kluba SPS koji je 2. novembra 2018. godine doživeo tešku saobraćajnu nesreću u selu Bajevac, na regionalnom putu Ub

- Slovac. Milićevićev vozač Dejan Jakovljević, vozeći 'škodu oktaviju', sleteo je tada sa puta i udario u zid. Đorđe je tom prilikom zadobio teške telesne povrede, a vozaču su bile slomljene obe noge.

Ogroman šok

Naš sagovornik kaže da u prvom trenutku uopšte nije bio svestan koliko su povrede bile ozbiljne i da je odmah izašao iz kola.

Informer

Automobil posle nesreće

- U onom šoku uspeo sam da nogama razbijem staklo i izađem u kola. Izvukao sam napolje i vozača, kojem su bile noge polomljene. Sačekali smo policiju i Hitnu pomoć. Onda sam se onesvestio... - priseća se Milićević, dodajući da su naredni meseci bili pravi pakao, pošto ga je pojas u kolima bezmalo presekao napola, potpuno mu pokidao desni trbušni mišić i povredio tanko i debelo crevo, slezinu...

LJUDI, JA SAM BIO PRESEČEN NA POLA, ŽIVOT MI JE BUKVALNO VISIO O KONCU! Poslanik SPS ĐORĐE MILIĆEVIĆ progovorio o teškoj saobraćajki!

- Bukvalno mi je samo jedan tanki deo kože držao sve unutrašnje organe... Prošao sam sedam operacija i pobedio u utakmici života. Ostala je još jedna, finalna, osma operacija. Ali doktori su mi rekli da će ona biti odrađena tek za godinu i po dana. Oporavak za sada teče dobro - priča Milićević.

U parlamentu uvek mora bolje

Đorđe Milićević ističe da od poslanika u parlamentu očekuje maksimum, čak i više od toga.

- Niko nema pravo da kaže da je najbolji. Uvek može bolje! Ponosan sam što sam jedan od 250 parlamentaraca. Nadam se da ćemo usvojiti Kodeks o etičkom ponašanju, a postavio sam i pitanje zašto ne bismo razgovarali o izveštaju Evropske komisije. To dosad nije bila praksa, ali bi Skupština trebalo da iznese svoj stav o tome i tako pruži podršku i predsedniku Vučiću i Vladi Srbije - naglašava Milićević.

Naš sagovornik kaže da su se mnoge stvari u njegovom životu promenile posle teške saobraćajke, ali i dalje ne odustaje od stvari koje voli.

- Moj doktor u Valjevu rekao mi je da zbog ozbiljnih povreda nikada više neću moći da se bavim sportom i da igram fudbal. Strastveni sam sportista i odgovorio sam mu da ću kad-tad opet odigrati jedan meč. Čak smo se i kladili! - priča Milićević, koji ne krije da je presrećan jer je, kako kaže, dobio novu šansu.

Informer

Nema demokratije u Srbiji bez izbora

Milićević ocenjuje da se demokratija u Srbiji ostvaruje na izborima i nikako drugačije.

- Nije naš problem to što neki nisu imali snage i hrabrosti da izađu na izbore. Prvo su tražili vanredne izbore, a kad su shvatili da ne mogu biti alternativa vlasti već da je pitanje da li će politički preživeti izbore, pokrenuli su priču o bojkotu. Poslednji izbori bili su politički cunami, imamo SNS kao najjaču stranku, dok su neke partije posle 20 godina nestale. Opstale su odgovorne stranke i to je rezultat ozbiljnog rada... - zaključuje Milićević.

- Sve vreme sam sebi ponavljao da sam srećan čovek. Dobio sam nov život. Najveće blago je to što imam podršku porodice i prijatelja. Naravno, mnogo se toga se promenilo, od svakodnevnih navika do običnijih sitnica... Recimo, pre nesreće sam se plašio lekara i igala. A onda sam se jedno jutro probudio okružen i lekarima i iglama. Ironija života. Izvukao sam i neke pouke. Usporio sam, ne forsiram se kao nekad. Ako ostanem do kasno u Skupštini u Beogradu, tamo i prenoćim, ne vraćam se u Valjevo noću kao ranije... Budući da trenutno ne mogu da se bavim sportom, svaki slobodan trenutak posvećujem ćerki, porodici, prijateljima. Kad je reč o poslu, tu sam ostao posvećen, možda i više nego ranije. Porodica me malo kritikuje zbog toga, ali šta ću kad sam takav... - iskren je Milićević.

Napisaću knjigu

Prema njegovim rečima, zbog svega što je preživeo u prethodne dve godine, planira da napiše dnevnik u kome će detaljno opisati kroz šta je sve prošao.

- To neću uraditi zbog lične promocije, već zato što želim da pomognem nekome da iz svega toga izvuče pouke. Na taj način hoću i da se zahvalim lekarima, porodici i prijateljima koji su bili tu uz mene. Nisam siguran da bih uspeo bez njih - naglašava Milićević.