Foto: youtube.com/printskrin
Zabava
BIO NA HEROINU, ZAVRŠIO U LUDNICI I NA KRAJU UBIO NJEGA! Glumac Feđa Štukan pojavio se u srpskoj seriji, pa šokirao priznanjem!
Feđa Štukan, bosanski glumac kog je publika upoznala u seriji "Nečista krv" šokirao je detaljima iz svog života. On je otkrio da je bio na suparničkoj strani tokom rata u Bosni i Hercegovini, da se nakon toga odao narkoticima, a potom i alkoholizmu.
Informer
- Sa osamnaest sam otišao u vojsku jer je počeo rat [u Bosni i Hercegovini], a onda sam se napravio lud kako bih pobegao iz vojske, pa sam bio u ludnici, posle sam imao bend, otputovali smo u Njemačku i snimili album, onda sam otišao u narkomaniju, a kada sam se skinuo sa droge postao sam alkoholičar- počinje priču koja bi mogla da se rasporedi i na devet života.
Okrenuo je potom novi list.
- Magistrirao sam glumu, postao pilot, padobranac i motociklista, oženio sam se i dobio ćerku - to vam je život moj- kaže četrdesetosmogodišnjak za BBC na srpskom.
Pojedine epizode iz života opisao je u autobiografskoj knjizi „Blank", na kojoj je radio devet godina.
Živi u Sarajevu, odakle ga je glumačka karijera nekoliko puta odvela u Holivud. Domaćoj publici poznat je po ulogama u filmu Nečista krv i seriji Klan, a stalni je glumac ansambla Kamernog teatra u Sarajevu. Štukan dolazi iz mešovite porodice i za sebe kaže da je „mješavina sva tri" konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.Ističe da ljude zato „ne može" da deli na Bošnjake, Hrvate i Srbe. Međutim, nije oduvek tako razmišljao.Kada je na proleće 1992. počeo rat u Bosni, Štukanovo rodno Sarajevo se našlo pod opsadom, a on se priključio Armiji BiH.
- Voleo bih da sam bio pametniji i da sam uspeo da izbjegnem etničko grupisanje na samom početku- kaže sa distance od trideset godina. Poleteo sam zdušno, patriotski, iz čiste gluposti- dodaje.
Danas ljude na Balkanu deli na muslimane, katolike i pravoslavce. A ne oseća se kao da pripada nekoj od tih grupa.
- Vera me jednostavno ne zanima, ja ne znam da li bog postoji- navodi. Kaže da po tome deli stavove sa pokojnim dedom Milanom Inđićem, pukovnikom nekadašnje Jugoslovenske narodne armije i profesorom vojne strategije u Sarajevu, koji je imao „veliki uticaj" na glumčev život.
- Odrastao sam sa njim, deda je bio veseljak strašan, cirkao je svaki dan po malo- kaže.
Kada se zaratilo, Štukan je tek napunio 18 godina - otišao je na vojnu obuku, naučio da puca iz snajpera.
- Već sam bio probao heroin, ali ga nisam uzimao redovno- kaže.
Informer
Njegov deda, koji je je bio u penziji, „uključio se kao savetnik Armije BiH". Kao mali je od dede slušao „razne priče o Drugom svetskom ratu", ali kaže da „nije bilo vremena za dubinske razgovore" kada je Sarajevo opkoljeno.
- Bili smo izbezumljeni- nerado se priseća.
Kaže da su i on i deda „osećali nepravdu, jer smo bili opkoljeni od mnogo naoružanijeg neprijatelja". Njegov deda je teško podneo ulogu koju je JNA zauzela u ratnim sukobima devedesetih.
- Nije mogao da podnese što je učestvovala u zločinima, jer je u njegovim očima JNA bila nešto najveće ikada napravljeno.
Štukan kaže da je deda „pao u depresiju, dobio terapiju i kasnije se objesio". Za to vreme, budući glumac „puzio je po rovovima, podmetao mine, osmatrao, pucao, pio i duvao". Seća se da su oko 1993. godine religiozna osećanja u Armiji BiH porasla.
- Kada je selam alejkum postao maltene zvanični pozdrav, ja sam shvatio da to više nije moja stvar- kaže.
Selam alejkum je verski pozdrav među muslimanima, a u prevodu znači „Mir i spas Božji vam želim". Posle više od godinu dana na frontu, odlučio je da se „napravi lud" kako bi izašao iz vojske.
- Tvrdio sam da čujem glasove i da imam želju ubiti saborce- kaže i dodaje da je sve to bila gluma.
Štukan kaže da je odluku da napusti vojsku doneo „postepeno", a na to su ga podstakla „tri važna trenutka". Liniju fronta na kojoj se borio često je prelazio jedan pas, skitnica.
- Međusobno smo se mrzeli, ali smo njega svi voljeli. Mi smo ga zvali Žuća, a s one strane linije verovatno Srboljub ili tako nešto- dodaje.
Jednog dana, Štukan je postavio minu u neprijateljski rov, a pas ju je aktivirao i uginuo. Ovu smrt je „teško podneo". Drugi put je iz snajpera pucao na čoveka koji je stajao na brdu. Promašio je, ali je bio preneražen.
Informer
- Shvatio sam da imam želju da ubijem, koju nikada ranije nisam imao zato što sam čitav život odgajan kao pacifista- priseća se.
A zatim je jednog dana čuo saborce kako se došaptavaju da mu ne veruju jer „nema muslimansko ime". Doneo je odluku i čekao trenutak da odglumi prvu ulogu. Usledilo je jedanaest meseci koje je proveo u psihijatrijskoj ustanovi u Kliničkom centru u naselju Koševo u Sarajevu. Kaže da je prva tri meseca uglavnom ležao, vezanih ruku i nogu i primao je lekove koji su mu „potpuno promenili ponašanje".
- Nepodnošljivo je šta se u glavi dešava, nemaš čistu svijest, ne možeš normalno ni da hodaš, ni da jedeš- kaže. Tvrdi da mu je terapija ukinuta na njegovu molbu, vikendima je odlazio kući. Na nagovor prijateljice, spremio je prijemni i upisao glumu, pa je počeo da odlazi na predavanja.Boravak u psihijatrijskoj ustanovi postajao je ugodniji.
- Nisam više bio na liniji, nisam morao da razmišljam da li će me neka granata ubiti dok hodam ulicom- kaže.
Ali, rat se i tu uvukao, a Štukan je smrt izbegao pukom srećom - u ustanovu je jednog dana „upala granata i ubila dvoje". Ipak, rat nije jedino iskustvo u Štukanovom životu koje nemaju sreću da prežive svi koji kroz njih prođu, da bi kasnije mogli da pričaju o tome. Po izlasku iz ustanove, postao je član benda Almanah, sa kojim je maja 1995. otputovao u Nemačku da snimi album na poziv Katoličke crkve. Kaže da je tamo počeo „intenzivno da se drogira", što se nastavilo kada je 1996. vratio u Sarajevo. To je potrajalo narednih pet godina, a kada je ostavio heroin počeo je „intenzivno da pije" i tako još pet godina. Dobio je i hepatitis, ali se izlečio „bez većih posledica".
- U oktobru se navršava 20 godina od kako sam se skinuo sa heroina- kaže, dok mu na licu titra ponos.
Umesto drogi i alkoholu, posvetio se poslu, hobijima i porodici. Štukan primećuje da se „loša osobina odavanja porocima" pretočila u „potpunu predanost onome što radim".
- Ne stidim se prošlosti i onoga što sam radio, važno je da su promene moguće- kaže.
Štukan kaže da je u životu ima nekoliko velikih ljubavi - jednaestogodišnju ćerku Aju, suprugu Amru, glumu, letenje i padobranstvo. Pojavio se u nekoliko holivudskih filmova - Kursk - poslednja misija (2018), Savršen dan (2016) i Dete 44 (2015). Ipak, kaže da je najponosniji na ulogu koju je ostvario u Srbiji, u seriji „Nečista krv", za koju je morao da savlada „kako da govori srpski sa albanskim naglaskom". Letenje i padobranstvo doživljava kao hobi, a sa porodicom se trudi da provede „što više vremena".
Informer
- Slavim svaki novi dan- kaže. Međutim, neretko razmišlja i o smrti. Bavi se ekstremnim sportovima, a kao iskusan pilot i padobranac svestan je da „nije sve u njegovim rukama". Čovek koji je smrt izbegao nekoliko puta, sada preduzima mere predostrožnosti. Jednu od njih je tetovaža koje ima na rukama je uradio „iz čisto pragmatičnih razloga" - na desnoj nadlanici ispisao je krvnu grupu.
- Ako mi se nešto desi, ta informacija mi može uštedeti nekoliko sekundi, što je u ekstremnim sportovima mnogo- kaže.
Druga je pisanje autobiografske knjige, koju je posvetio je ćerki i namenio joj da pročita kada još malo poraste.
- Nisam želeo da se desi da ja poginem, a da se ona sutra pita ko joj je bio otac.
- Hteo sam da zna da sam bio loš, da izvuče neku pouku iz te priče ako može- dodaje.
Ispisao je dvestotinak stranica, ali primeđuje da je „život ipak mnogo više nego što može da stane u jednu knjigu".
- Nisam se štedeo, ali jednostavno nije moguće ispričati sve- kaže.
U aprilsko popodne dok šeta Beogradom, Štukan mnogo puta iz džepa vadi mobilni telefon da uslika nešto što je video.
Sa svakim klikom na telefonu, jedan trenutak spasen je od zaborava.