(VIDEO) DŽONI ŠTULIĆ ODBRUSIO: Ja nemam nijedno hrvatsko krvno zrnce!

- Ja sam Azra! Jedini plaćam članarinu i nemam nijedno hrvatsko krvno zrnce, niti sam dete iz hrvatsko-srpskog braka. Dakle, Azra nije hrvatski bend, kao što ni "levis" farmerke nisu iz Varaždina, mada su ih proizvodili osamdesetih – izjavio je Štulić za portal tris.com.hr.

On naglašava da njemu ne treba objašnjavati razliku između pitanja vlasništva nad fonogramima i autorskog prava.

- Crorec krije autorske ugovore (i podmeće neke od izvođačkih), a u Hrvatskoj se do suda ne može. Suđenje je načelno moguće kad su u pitanju članovi istog kluba (kao MOL i INA), međutim, u ovom slučaju to nije tako. Jer ako posle 5 godina ističu izvođačka prava, zašto Laineru i Hrnjaku opet plaćaju. Meni nikad ništa nije bilo plaćeno, dapače, sve sam ja svojim sredstvima plaćao (Škarica nije zrno soli iz svoje kuće ikom dao, da ga je i imao, a kamoli Jugoton). A taj mesec dana u hotelu je bio ‘90. pred rat, snimao sam "Balegare" (album "Balegari ne vjeruju sreći", prim. aut), pa nisam imao gde da spavam. Ostalo laže čim zine, što se vrlo lako može ustanoviti ako se otvore papiri i stave Jugotonovo i Crorec poslovanje pod lupu – navodi Štulić i napominje da “Jugoton” krije autorske ugovore:

DŽONI ŠTULIĆ SE ŽALIO USTAVNOM SUDU SRBIJE! Dokle da me kradu, ima li pravde za mene?!

– U papirima, koje sam ja potpisivao na šest meseci, nigde nema da su masteri Jugotonovo vlasništvo, niti je Jugoton ikad išta kupio od mene, oni su plaćali sami sebi da bi imali pravo eksploatacije na šest meseci (u to su vreme oni bili društveno vlasništvo – dakako, prethodno nacionalizivano, znači drugome oteto, stoga za drugačije poslovanje i ne znaju – dok su zakoni, u skladu s tim, nagonili na zajedništvo), a pravo na iskorišćavanje nije vlasničko pravo (koje je moje, jer im i potpisujem tipske papire na šest meseci, zato ne pokazuju, to jest kriju autorske ugovore iz kojih je to vidljivo i koji su ustav i srž ovog slučaja). 

Džoni  naglašava i da nikada nije priznao da "Jugoton", odnosno "Croatia Records" oseduju prava na “Azrine” pesme.

- Ponavljam, ako iz Croreca kažu da su imali ugovor sa mnom (prošlo vreme), koji potvrđuje da su oni vlasnici izvornog snimka, to samo znači da ga nemaju, jer bi ga inače pokazali (nepotrebno je reći da je to čista laž). Što se tiče mog tobožnjeg prećutnog priznavanja vlasništva Croreca, kao pravnog naslednika Jugotona, nad izvornim snimcima (kako Babogredac izjavljuje), devedesete je (kad sam se poslužio svojim snimcima i vlasništvom) još postojao Jugoton (ja nikad nisam radio sa Crorecom, niti ću); prećutno (tacit) vredi jedino uz drugu polovinu značenja: Rim daje, Rim uzima. Jer iako ništa nemam sa Crorecom, niti smo prijatelji, ja i danas moram, prećutno ili ne, da imam posla s njima, čemu i sami svedočite. Kakav se pravovaljani zaključak može iz toga izvući? – zaključio je Džoni Štulić.

SVI LJUBITELJI YU MUZIKE ZNAJU ZA NJIH! Otkrivamo kako su najpoznatiji muzički bendovi dobili ime