• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA

Autor: Vl. Tomković

12.01.2019

13:01

ČUVAR PARTIZANOVE ISTORIJE! Aleksandar Pavlović na svom blogu otkrio mnoge tajne iz prošlosti kluba iz Humske!

Partizan

ČUVAR PARTIZANOVE ISTORIJE! Aleksandar Pavlović na svom blogu otkrio mnoge tajne iz prošlosti kluba iz Humske!

Podeli vest

Nabavili smo 10.000 fotografija, ispravili mnoge greške iz zvanične klupske istoriografije, otkrili nepoznate sudbine bivših igrača, a sve samo iz ljubavi prema klubu, priča za Informer autor bloga "Crno-bela nostalgija" Aleksandar Pavlović

Njegov blog je postao omiljeno štivo Partizanovih navijača, pogotovo što Pavlović uz pomoć prijatelja otkriva mnoge nepoznanice i otkriva upečatljive detalje iz istorije jednog od dva naša najveća kluba.

Kako ste uopšte došli na ideju o pokretanju ovakvog bloga?

- Počeo sam iz čiste dokolice 2011. Napravio sam blog. Video sam da na raznim sajtovima, od zvaničnog klupskog do raznih foruma, da se mnogo piše o istoriji kluba, ali nigde nije sistematizovana građa. Prvobitna ideja je bila da napravim profile svih igrača koji su igrali takmičarske utakmice, i to sa slikom, to mi je bilo najvažnije. Da ljudi mogu da se podsete ili da vide nekog igrača iz prošlosti, da tu stoji kad je rođen i gde, kad je došao u Partizan i do kad je igrao, koliko ima nastupa za naš klub i šta je osvojio. Želja mi je bila da se podsetimo i onih antiheroja, generacija iz dekade od 1965. do 1975. koje ništa nisu osvojile, a imale su sjajne igrače poput Paunovića, Budišića, Bore Đorđevića...

Prate nas iz celog sveta
 

Koja je priča izazvala najveću pažnju?

- Priča o Lauri, devojci iz Portugala, koja je zavolela Partizan. Nije ona jedina, mnogo je stranca zaljubljenih u naš klub. Velšanina Risa Hatlija redovno srećemo na utakmicama po Srbiji, od Šapca do Surdulice. Nemac Moris, koji nema blage veze sa Srbijom, takođe obožava Partizan i dolazio je da gleda utakmice. To je ozbiljna tema koju bi trebalo obraditi jer ima ima mnogo stranaca koji nemaju nikakve veze sa Srbijom, ni rodbinske, ni porodične, baš nikakve, a navijaju za Partizan, onako, do daske.

Radite li sami ili imate prijatelje koji vam pomažu?

- Prva povratna reakcija bila je kad sam dobio fotografije iz 1960. i neke, a poslao mi ih je čovek iz Splita. Torcidaš. Potom me kontaktirao Igor Todorović Zgro, koji ravnopravano sa mnom radi na blogu. On je živa mašina. Čovek koji prati Partizan, engleski fudbal i pank muziku i nema toga što ne zna iz te tri oblasti. On je skenirao, neću vas slagati, oko 10.000 fotografija koje su u vezi s Partizanom. Uspeli smo 95 odsto tih fotki da odgonetnemo sa koje su utakmice ili koji je igrač u pitanju. A svim drugarima sam rekao da je blog svih nas, da svi ravnopravno učestvujemo. Fejsbuk stranicu uređuje Sale iz Zrenjanina, zatim Pera iz Požarevca, Mileta iz Crne Gore, Nemanja iz Beograda... S nama sarađuju Dušan Mihajlović, Nikola Radulović, Goran Jovanović i Dejan Šunjika.

Prvi put ste pažnju šire javnosti skrenuli s pričom o Živku Lukiću. Nazivali su ga fantomom, prevarantom, ali vi ste razbili sve dileme i otkrili da je ovaj bivši igrač Partizana bio prvi stranac u istoriji PSŽ. Koliko je to bilo komplikovano?

Šereš prvi strelac
 

Otkrili ste i da se u svim klupskim analima potkrala greška o prvom strelcu u istoriji kluba.
- Prvi strelac u istoriji Partizana nije Florijan Matekalo, nego Silvester Šereš. Matekalo je dao prvi gol u takmičarskoj utakmici protiv Pobede iz Skoplja, za pobedu 1:0. To nije sporno. Ali u čuvenoj utakmici Partizan protiv Reprezentacije Zemuna, prvoj u istoriji našeg kluba, prva dva gola dao je Silvester Šereš. Našli smo izveštaj iz novina, vrlo precizan, sa stavovima oba tima i objašnjenjima kako je Šereš dao golove. Šerešovog sina smo našli u Temerinu i on nam je sve potvrdio.

- To je stvarno fantastična priča. Pozvao me Francuz Mišel Kolar, koji vodi istorijski sajt PSŽ, nešto poput našeg bloga, i pitao da li znam bilo šta o Živku Lukiću, koji je bio prvi stranac u istoriji "svetaca", a navodno je pre toga igrao za Partizan. Odigrao je jednu takmičarsku utakmicu za PSŽ, očigledno nije zadovoljio i više nije igrao, a po odlasku iz Pariza gubi mu se svaki trag. Proverio sam i on jeste na spisku od 1.300 i kusur igrača koji su igrali bar na prijateljskom meču za Partizan i taj spisak postoji na klupskom sajtu. Međutim, niko ništa o njemu nije znao. Čak sam stupio u kontakt s pokojnim Vladicom Kovačevićem, koji je važio za nekog ko sve pamti, ali ni on nije mogao da se seti Lukića. Tako sam i javio Francuzu, na blogu sam objavio tih par informacija i tu se potraga obustavila.

Tu, ipak, nije bio kraj. Šta se dalje dešavalo?

- Posle godinu dana anonimni čitalac nam je javio da je Živko Lukić radio kao zubar u Beogradu i da je nedavno preminuo. Shvatili smo u međuvremenu da među onih 10.000 fotografija, koje sam pomenuo, imamo fotografiju Lukića za kojeg smo mislili da je neko drugi. Tad smo se opet zagrejali da otkrijemo nešto više o njemu. Tražio sam zubarsku ordinaciju preko APR-a i došao na kraju do njegovog sina i tu se priča raspetljala. Saznali smo da je igrao i za Rijeku. Onda je vaš kolega iz Informera Bojan Babić pomenuo svojoj majci celu tu priču, o Lukiću zubaru i fudbaleru, i žena se seti Živka sa studija u Osijeku. Neverovatna priča. Bitno je da čovek nije prevarant, kao što su mislili i pričali.

Foto: partizan

Javnost je zahvaljujući vama saznala za Antuna Hercega, koji je zaboravljen uprkos tome što se istakao u Partizanu.

Raritet iz Koblenca, haos u Beču

Materijal su vam davali i iz inostranstva?

- Nemac iz Koblenca poslao nam je fotografije izvanredne rezolucije sa prijateljske utakmice Koblenc - Partizan odigrane 1955. na kojoj se vidi Miloš Milutinović. To je pravi raritet! Onda su se javljali ljudi iz Češke, Meksika, iz čitave bivše Jugoslavije. Došli smo do podatka da je Partizan igrao prijateljski meč 1981. protiv Rapida u Beču i da se srušio deo tribine. Srećom mije bilo žrtava, ali je bilo 11 teže povređenih.

- To je najveći igrač Partizana čija je sudbina bila nepoznata. Bio je reprezentativac Jugoslavije, odigrao 12 utakmica i dao dva gola, osvojio tri kupa s Partizanom, dao dva gola u rekordnoj pobedi nad Zvezdom 7:1. Čovek koji je bio neko i nešto, a nije se znalo o njemu baš ništa! Onda smo u nekom starom Partizanovom vesniku pronašli članak Mileta Kosa u kojem pominje da Herceg živi u Štutgartu. U nemačkom telefonskom onlajn imeniku našao sam Antuna Hercega, na adresi u mestu nadomak Štutgarta i svi podaci su se slagali. Potom mi je, ni danas ne znam kako, iskočio sajt nekog groblja u nemačkom mestu Baknang, blizu Štutgarta, odnosno fotografija nadgrobnog spomenika sa imenom Antun Herceg i datum rođenja i smrti. Pozvao sam čoveka iz lokalnog fudbalskog kluba Baknang, koji mi je otkrio da je Toni Herceg igrao za njih, da je promenio istoriju kluba i kao trener odveo ga čak do druge lige Nemačke. Rekao mi je da je preminuo 2013, ali da je nažalost pre njega umro i njegov sin, što sam video na fotografiji nadgrobne ploče.

Došli ste i do zanimljivih otkrića o crno-belim dresovima kluba iz Humske?

- Za početak smo otkrili tačan datum kad je Partizan prvi put nosio crno-belo. To je bio 8. mart 1959, utakmica Partizan - Borac Titograd u Kupu Jugoslavije (1:0). Sedam dana kasnije prvi put smo u prvenstvu igrali u crno-belom i pobedili Vojvodinu 2:0. To je jedan od tri najvažnija događaja u istoriji kluba, posle osnivanja i plasmana u finale Kupa evropskih šampiona 1966. Tad je Partizan izgradio vizuelni identitet i sad kad kažeš crno-beli prva je asocijacija Partizan.

Jesu li crno-beli dresovi dobijeni od Juventusa?

Mance obožavao da igra šah


Ima li nekih pikanterija koje se saznali o igračima?

- Zvonko Živković, član šampionske generacije '82/83. ispričao mi je anegdotu pred čuveni meč u Zagrebu protiv Dinama kad smo pobedili 4:3. Dragan Mance i tadašnji trener Miloš Milutinović su se toliko zaigrali šaha da je zbog njih kasnio polazak autobusa na utakmicu, jer nisu želeli da prekidaju partiju. Nisu bili arogantni, niti su nipodaštavali rivala, ali su bili pasionirani šahisti i bili su toliko uvereni u pobedu. Takođe imali su običaj da pred derbi mečeve sa Zvezdom, Hajdukom i Dinamom organizuju internu kladionicu i da pogađaju tačan rezultat. Samo pred čuveni revanš s Kvins Park Rendžersom nije bilo svrhe, jer su svi tipovali da će biti 4:0 ili 5:0 za Partizan. Svi su bili uvereni da idemo dalje.

- Juventus jeste bio uzor. Međutim, nema dokaza da li su dresovi kupljeni ili je garnitura dobijena od torinskog kluba. Činjenica je da je Partizan počeo da nosi crno-belo posle turnira u italijanskom gradu Vijaređu. Pokojni Artur Takač je 1995. rekao da je to bila ideja Stjepana Bobeka, Bobe Mihajlovića i njega. Želeli su da se Partizan razlikuje od ostalih timova. Takač je rekao:"Hajduk je beli, Dinamo je plavi, Zvezda crveno-bela, a mi smo igrali u svim tim bojama. Želeli smo svoj identitet i da se razlikujemo."

Na mnogim fotografijama koje se pronašli ili dobili pojavljivale su se i neke malo poznate garniture dresova. Šta ste o tome saznali?

- Na fotografijama iz pedesetih pojavljuje se dres s prugom ukoso. Prvo smo mislili da je to plava pruga, mislili smo da je to po uzoru na MTK, uticaj mađarskog fudbala ili možda legendarnog Ilješa Špica... Onda smo u časopisu „Fudbal" pronašli da je Partizan bio u Argentini na turneji i da je nabavio nove dresove s crvenom prugom. Po uzoru na River platu. Tako se i na fotografijama generacije kojoj pripada Herceg vide dresovi sa borbo telom i plavim rukavima. To su doneli iz Englske kad su bili na turneji 1950. godine. Očigedno je to dres koji je tamo proziveden za Vest Hem ili Aston Vilu, pa su naši kupili garnituru.

Dakle, reč je o blogu, ne o sajtu ili portalu, odnosno nemate nikakvu materijalnu korist od svega što radite. Da li je barem bilo poziva iz kluba da se ujedinite?

- Ne, ne zarađujemo, nemamo nikakve koristi. Ne radimo ovo radi naše sujete ili da budemo poznati, nego zato što nam pričinjava ogromno zadovoljstvo. Poziva iz kluba nije bilo. Verovatno zbog celokupne situacije u srpskom fudbalu to je poslednja briga u svakom klubu, ne samo u Partizanu. Kad sam treba neka informacija, kontakt fotografija, maksimalno su korektni i izlaze u susret.


Tagovi:

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

komentari
toplica

pre 5 godina

Veliki pozdrav i pohvala za ono sto rade ovi ljudi. Moj cale je bio veliki grobar i za sobom je ostavio jednu staru ukoricenu knjigu o Partizanu sa mnogo starih slika sa tekstom. Ako moze da se nesto iskoristi vrlo rado cu izaci u susret.

kondor

pre 5 godina

zasto ovaj covek nije zaposlen u klubu i da mu to bude jedini posao u zivotu!? necemo valjda kao oni tamo da zaboravljaju svoju istoriju, da pripisujemo neke nepostojece titule i da nam se ceo svet smeje?! o ovome uvek treba misliti i ovog pavlovica zaposliti u FK Partizan

Izbori 2024

Vesti

TV

JOŠ TV VESTI

Hronika

Planeta

Zabava

JOŠ Zabava VESTI

Magazin

Džet set

Srbija