• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA

Izvor: M. Tonić Stojić

Autor: Informer

11.06.2022

10:00

PROGNOZE LEKARA BILE SU DA MU JE OSTALO JOŠ DVA MESECA ŽIVOTA! 14. oktobra usledio je poziv koji je promenio sve!

printscreen

Live TV

PROGNOZE LEKARA BILE SU DA MU JE OSTALO JOŠ DVA MESECA ŽIVOTA! 14. oktobra usledio je poziv koji je promenio sve!

Podeli vest

Život Mladena Todića iz Požarevca promenio se onog trenutka kada mu je rečeno da leka za njegovu bolest nema i da je transplantacija jetre jedino rešenje

 

Iako je već u dvadestim godinama znao da mu jetra ne funkcioniše kako treba, do konačne dijanoze lekari su došli deceniju kasnije. 

- Ja sam sasvim slučajno saznao za dijagnozu. To je primarni sklerozirajući holangitis, autoimuni proces koji se dešava u jetri. Retko ljudi znaju da jetra ne boli, da ona ne daje generalno neke simptome. Više su to neki opšti simptomi poput malaksalosti i netipičnog umora. Ja sam otkrio da sa mojom jetrom nešto nije u redu na nekim redovnim kontrolama krvi. Lekari u Kliničkom centru Srbije su mi nakon detaljnijih pretraga utvrdili tačnu dijagnozu - govori  Mladen.

Šok i neverica bile su prve reakcije za mladog čoveka od samo 32 godine koji je tek započeo bračni život. Iako mu je bilo jasno da se bori na nepredvidim neprojateljem, zbog dobrog opšteg stanja i terapije koju je pio, nije se preterano obazirao na činjenicu da će mu u jednom trenutku transplantacija biti neophodna i da će biti pitanje života ili smrti hoće li organ dobiti na vreme. 

- Nisam odmah stavljen na listu zato što sam bio u jako dobrom stanju, ali moja jetra nije. U jednom trenutku je moralo da krene na gore. 2014. godine u martu lekari su mi rekli da, zbog činjenice da Srbija ima mali broj donora, iako se dobro osećam, potrebno je da me stave na nacionalnu listu čekanja na transplantaciju organa. Onda sam ja shvatio koliko je to ozbiljno. Ništa nisam znao o transplantaciji. Moje prvo pitanje bilo je koliko to košta, gde treba da idem. Saznao sam da se to obavlja u Srbiji - u Kliničkom centru Srbije i Kliničkom centru Vojvodine i da to ništa ne košta, da se obavlja o trošku države - ističe Todić.

Mladen je novu jetru čekao dve i po godine i taj period bio je najteži za njega i njegovu porodicu. 

- Vi bukvalno svakog dana gledate kako život ističe iz vas. Jednostavno kopnite u svakom smislu i psihički i fizički i jednostavno bolest uzima maha. Vi kada znate da vaš život zavisi od nečije saglasnosti, od nečije dovoljne svesti koliko je human taj čin. Vi svakog dana gledate, ne svakoga dana nego svakog sata, da li vas je zvao neko iz tima za transplantaciju. To je u trenutku dok čekate organ najželjeniji poziv - navodi Mladen i dodaje da je 2014. godine u martu, kada je stavljen na listu, posle četiri meseca postao otac devojčice Nine.

- Bilo je jako teško naročito u peridu njenog prohodavanja. Ja sam imao nekih pedesetak kilograma telesne težine i nisam bio u stanju da se brinem o njoj na način na koji bi svaki zdrav otac mogao da se brine o svom detetu. To je bio jedan jako težak period za celu moju porodicu - i za moju suprugu i za Ninu i za mene - kaže Todić.

Četiri puta pozivan je na moguću transplantaciju i vraćan kući, a njegovo fizičko stanje bivalo je sve lošije. Sreća mu se osmehnula peti put i tada je on bio najadekvatniji primalac. Operacija je protekla u najboljem redu, a već 13. dan vratio se kući kao zdrav čovek. 

- Kada se osvrnemo, kad vidimo danas šta imamo, kad sam ja danas dočekao da ispratim ćerku prvi dan u školu, takve stvari ne mogu da se iskažu rečima. Zahvalnost porodici donora, koja je donirala organ svog najmilijeg i time sačuvala moju porodicu na okupu je neizreciva. Dovoljno je da pogledaju moju porodicu i vide šta smo uradili - kaže ovaj mladi tata. 

Ne prođe dan ne pomislim na svog donora i njegovu porodicu - ističe Mladen koji je osnovao udruženja „Zajedno za novi život“. Cilj udruženja je da pruži pomoć pacijentima koji su na listama čekanja, onima koji su prošli ili prolaze kroz transplantaciju, ali i podigne svest svih nas o značaju doniranja organa.


- Jednostavno, ovo mi je ostalo u nasleđe od mog donora, od njegove porodice. Ja osećam da sam u obavezi da govorim o tome šta sam doživeo , šta sam proživeo o šta proživljavaju oni koji čekaju organ i šta je značila operacija za nas transplantirane - objašnjava Todić. 
 


Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

sledeća vest

Izbori 2024

Vesti

Hronika

Sport

Planeta

Zabava

JOŠ Zabava VESTI

Magazin

Džet set

Srbija