• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA

Autor: Nebojša Bakarec

17.03.2022

11:32

Nebojša Bakarec: Martovski pogrom - Da li nas KiM zanima manje od Ukrajine?

nebojša bakarec

Politika

Nebojša Bakarec: Martovski pogrom - Da li nas KiM zanima manje od Ukrajine?

Podeli vest

Napad albanske fašističke falange zvane „ROSU“ na Srbe u opštini Štrpce, koji je izveden 16. marta 2022., izazvao je neveliko interesovanje srpskih medija, pogotovo ako se uporedi sa izveštavanjem o sukobu u Ukrajini. Đilasovski, Šolakovi i opozicioni mediji gotovo da uopšte nisu izvestili o napadu albanske falange na Štrpce!

 

Da li je moguće da oružani napad albanskih specijalnih jedinica na srpsku enklavu Štrpce na Kosovu i Metohiji, srpsku javnost zanima sto puta manje od sukoba u Ukrajini? Da li je moguće da nas više zanima tuđi rat, od napada albanskih oružanih falangi na Štrpce? Ovaj napad albanskih specijalnih jedinica je utoliko gori, zbog činjenice da je namerno izveden dan, dva pre dana kada su Albanci izvršili pogrom nad Srbima na KiM, 17.3.2004. Jednako tako, đilasovski i Šolakovi mediji sramno ćute o godišnjici pogroma. Izuzetak je jedino sajt TV N1, koji je objavio jednu vest agencije „Beta“ - manji prilog bez fotografija ili video snimka. Prilog o 17.03. je postavljen na drugorazredno mesto na sajtu N1. Za razliku od opozicionih đilasovskih medija, svi ostali mediji posvetili su značajan prostor godišnjici pogroma na KiM. Naravno, rat u Ukrajini i sve što je vezano za njega, i u ovim medijima izaziva neprilično veće interesovanje.

Naši zvaničnici na čelu sa predsednikom Vučičem i direktorom kancelarije za KiM, Petrom Petkovićem, su adekvatno reagovali, ali sveukupna javnost, a pogotovo mediji nisu. Komentarišući  napad jedinica ROSU u Štrpce, predsednik Vučić je rekao da se radi o pritisku na Srbe, da ne bi mogli da opstanu na Kosovu i Metohiji. Predsednik je rekao da je Srbija davno prevazišla stepen naivnosti da će bilo ko sa zapada reći nešto protiv maltretiranja Srba na Kosovu i Metohiji. Podsetio je na to da je sutra 18 godina od početka martovskog pogroma. Objasnio je da treba videti ko je sve odgovarao zbog toga, a ko nije i kako je tadašnja vlast u Beogradu ćutala. „To nam je za nauk da ne dozvolimo da se to ponovi“, rekao je predsednik Vučić.

Foto: nebojša bakarec

Gradonačelnik opštine Štrpce, Dalibor Jevtić o maltretiranju Srba uoči godišnjice pogroma, je rekao: „Pod izgovorom borbe protiv korupcije policija tzv. Kosova sprovodi akcije koje imaju za cilj uznemirenje Srba“. Jevtića je posebno opomenuo da je akcija sprovedena uoči dana kada Srbi na Kim obeležavaju martovski pogrom. U napadu ROSU na Štrpce uhapšeno je dvoje Srba i određen im je pritvor od 48 sati. Izgovor za napad ROSU je navodna nelegalna gradnja na Brezovici. Specijalne jedinice ROSU su upale i zaposele zgradu opštine Štrpce, gde su držali zatočene radnike lokalne samouprave. Pre toga su do zuba naoružani i maskirani pripadnici ROSU, u zoru upali  u više srpskih kuća u Štrpcu, Sevcu i Brezovici, kada su dugim cevima uperenim u starce i žene, pretresali srpske kuće, uznemiravali meštane, blokirali rad opštine i vozilima ometali funkcionisanje normalnog života. Ekstremista Kurti kao nalogodavac napada, šalje jasnu poruku Srbiji i srpskom narodu da priželjkuje novi 17. martu 2004. Da sme Kurti bi organizovao još gori pogrom!

Sramna Kurtijeva albanska propaganda, je 16.03.2022. namerno dan uoči osamnaestogodišnjice pogroma Albanaca nad Srbima, lansirala sramni rasistički propagandni spot u kome se zagovara bojkot srpskih proizvoda i širi mržnja prema Srbima i Srbiji. U primitivnom albanskom spotu, devojčica obučena u boje albanske zastave, crveno i crno, upozorava oca da ne kupuje srpske proizvode i kaže: "Da li znaš da su ubijali naš narod. Ubili su i porodicu Jašari, a možda hoće i nas da truju". Sa druge strane, Kurti krije da kupuje srpsko žito, ulje itd.

Foto: nebojša bakarec

Setimo se kako je ekstremista Aljbin Kurti, krajem septembra 2021. pred lokalne izbore na KiM, veštački izazvao krizu i skandal, sprečavajući slobodno kretanje robe i ljudi na administrativnim prelazima. Setimo se kako je ekstremista Kurti 13.10.2021. naložio i organizovao nasilje nad Srbima u Kosovskoj Mitrovici i Zvečanu, a to je bezumno je obrazložio borbom protiv nelegalne trgovine, krijumčarenja i šverca. Tada su Kurtijevi fašisti ubili gasom, već bolesnu penzionerku Vericu Đelić (71) iz Zvečana, čije su dvorište i kuća bili usred zločinačke akcije kosovskih specijalaca, koji su upravo tu ispalili veliku količinu suzavca i šok bombi. Otrovni gas je prodro u kuću Đelića u velikoj količini, i ugušio Vericu Veru Đelić. Jedva je preživeo njen suprug. Albanski fašisti su 13.10.2021. teško ranili Srećka Sofronijevića, koga su pogodili u leđa iz automata. On je bio operisan i nalazio se u intezivnoj nezi. Povređene su desetine Srba gumenim mecima, suzavcem, šok-bombama, kundacima, kako je već gazila fašistička čizma. Predsednik Vučić je tada hitno došao u Rašku, gde je obišao jedinice Vojske Srbije i Žandarmerije, i održao je sastanak sa Srbima sa KiM, koji su izneli potresna svedočenja.

Martovski pogrom- činjenice!

Martovski pogrom (17.-19. mart 2004.). U tim danima Albanci su počinili organizovani pogrom nad srpskim i romskim civilnim stanovništvom na Kosovu i Metohiji. Izgovor za pogrom je bilo objavljivanje lažne vesti o davljenju trojice albanskih dečaka u reci Ibar, za čiju su smrt albanski mediji lažno okrivili Srbe. Od 17. do 19. marta 2004. godine, ubijen je i proteran je veliki broj Srba, spaljene su njihove kuće i oskrnavljeni su srpski kulturno-istorijski spomenici. U pogromu je na 33 lokacije učestvovalo više od 60.000 Albanaca. Procenjuje se da je poginulo 27 ljudi (15 Albanaca i 12 Srba), a da je oko 1000 ljudi povređeno, Procenjuje se da je više od 4.000 ljudi izgnano iz svojih kuća. Oko 935 srpskih i romskih kuća je spaljeno i uništeno. Od Srba je etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Uništeno je 19 spomenika kulture prve kategorije (crkve i manastiri SPC) i 16 pravoslavnih crkava koje nisu kategorisane. Ukupan broj uništenih crkvenih zgrada bio je blizu stotinu. Uništeno je oko 10.000 vrednih fresaka, ikona, putira i mnogih drugih crkvenih relikvija, kao i knjige krštenih, venčanih i umrlih, koje svedoče o vekovnom trajanju Srba na Kosovu i Metohiji. Svim događajima je prisustvovala Međunarodna misija na Kosovu i Metohiji, koja se sastojala od 20.000 pripadnika Kfora, 3.000 pripadnika UNMIK-a, 6.000 pripadnika kosovske policije i njihovih čelnika. Misija je pokazala da nije želela da osujeti ili spreči napade. EU i  SAD su na mlak način osudili pogrom. Glavni organizatori su ostali nekažnjeni, uzroci nedovoljno istraženi, žrtve i posledice se ignorišu. Ubijeno je 12 Srba u Martovskom pogromu: Spasojević Borivoje (1941), Jana Tačev (1968), Nenad Vesić (1950), Dobrivoje Stolić (1954), Borko Stolić (1982), Slobodan Perić (1952), Zlatibor Trajković (1951), Dragan Nedeljković (55) (spisak nije potpun).

Foto: nebojša bakarec

Lično iskustvo od 17.03.2004.

Sedamnaesti mart 2004. će uvek ostati duboko urezan u moje sećanje. Osim užasa i besne nemoći, zbog zločina Albanaca počinjenih nad Srbima, za taj dan me veže i lično učešće u događajima u Beogradu tog nesrećnog dana. Učestvovao sam u događajima od 17. marta 2004. u Beogradu, u pokušaju da sprečim uništenje beogradske džamije. Tada je par hiljada pijanih i revoltiranih navijača, kao reakciju na pogrom Albanaca nad Srbima, odlučilo da je najbolje da ruše i pale svoj grad. Napali su jedinu beogradsku džamiju u Jevremovoj ulici. U to doba sam bio predsednik Izvršnog odbora opštine Stari grad, i stanovao sam u Jevremovoj. Moja dužnost je bila da odem na lice mesta i da se suprotstavim paljenju spomenika kulture i dela ulice u kojoj stanujem, u opštini čiji sam bio predsednik „vlade“. Prvo sam otišao do odreda policije, gde su mnogi bili povređeni (komandiru Miliću je napukla cevanica od udarca kamene kocke). Malobrojna i neadekvatno opremljena policija nije mogla da spreči divljanje navijača. Potom sam kroz masu izgrednika otišao do džamije. Srećom, ubrzo sam naišao na Mitropolita Amfilohija, koji je bio u pratnji dvadesatak ljudi. Svi zajedno smo očajnički pokušali da sprečimo uništavanje džamije. Vikali smo da ne pale, da ne uništavaju svoj grad, da budu ljudi, da ne dozvole da takve slike odu u svet. Okružilo nas je stotinak protestanata, koji su u svom slepilu i pijanstvu urlali – „ubij hodžu“,  misleći da je Mitropolit, koji je bio u monaškoj odeći sa kamilavkom, muslimanski hodža. Primirili su se tek kada je nas dvadeset povikalo da je u pitanju Mitropolit Amfilohije. Posle razgovora, ubeđivanja i ponovljenog apela da ne uništavaju džamiju, udaljili smo se zajedno sa Mitropolitom. Ispostavilo se da smo ipak sprečili da beogradska džamija ne doživi sudbinu one u Nišu, koja je potpuno uništena. Paljenjem medrese i džamije, poslata je pogrešena slika u svet. Strani mediji su pogrom na Kosovu i Metohiji izjednačili sa događajima u Beogradu i Nišu. U svakom slučaju Beogradska džamija je spašena. Sutradan sam sazvao Izvršni odbor opštine i odmah smo dodelili pomoć za obnovu medrese i džamije, ali i pomoć SPC-u za obnovu hramova na Kosovu i Metohiji.

Foto: nebojša bakarec

Njegova Svetost Patrijarh srpski, gospodin Pavle je 18. marta 2004. godine, služio Moleban za postradali narod na Kosovu i Metohiji, u Sabornoj crkvi u Beogradu. Posle Molebana Patrijarh srpski je rekao: „Bogu se pomolismo za naš narod na Kosovu i Metohiji, za potomke onih svetih predaka naših koji su znali i na kocu i na konopcu da izdišu, ali da se vere svoje ne odreknu, niti da za bilo kakav interes ovoga sveta, da učine ono što je nedostojno i neljudsko. Čuvati se treba u ovom vremenu ikakve besmislene odmazde, kao što nerazumni počeše da čine u Beogradu i Nišu. Imati u vidu da se branimo od zla i od zločinaca, ali ne na neljudski način, ne na način na koji to zločinci čine. Gospode pomozi svima, pa i nama i neprijateljima našim. Potreban je njima mir, sloboda, pravda kao i nama. Gospode Tebi slava i hvala“.

O događajima ispred beogradske džamije, i o mom učešću u odbrani džamije izvestili su i mediji. Sačuvao sam izveštaje „Glasa javnosti“, hrvatskog „Index“-a, i „IWPR“ (Institute for War & Peace Reporting).

List „Glas javnosti“ od 19.3.2004. je u tekstu pod naslovom „Huligani ne znaju ni boga ni alaha“ , između ostalog, izvestio: „Prema rečima Nebojše Bakareca, predsednika Izvršnog odbora SO Stari grad, policija OUP-a ove opštine je reagovala adekvatno, učinila sve što je u njenoj moći, ali nije imala dovoljno ljudstva. U ime opštine Stari grad, primite moje izvinjenje. Mi ćemo uputiti materijalnu pomoć za obnovu oštećenog. Zna se tačno ko su huligani koji su pravili nered i oni će odgovarati za to. Bio sam ovde sa mitropolitom Amfilohijem i sat vremena je trajalo ubeđivanje i molba da se prestane, ali nije pomoglo. Kad su počele psovke i uvrede i na račun mitropolita, udaljili smo se - rekao je Bakarec“.

Foto: nebojša bakarec

Hrvatski „Index“ je 18.3.2004. u tekstu pod naslovom „Beogradski muftija traži zaštitu za islamske vjernike u Srbiji“, između ostalog, izvestio: „U četvrtak poslijepodne će se, inače, održati izvanredna sjednica Skupštine općine Stari grad, na koju su pozvani i predstavnici Islamske vjerske zajednice, SPC i policije Stari grad, a predsjednik Izvršnog odbora te beogradske općine Nebojša Bakarec, koji je prošle noći bio s muftijom Jusufspahićem ispred džamije, kazao je da će općinske vlasti učiniti sve da pomognu članovima islamske zajednice, kao i da se utvrde krivci za nerede prošle noći“.

Foto: nebojša bakarec

„IWPR“ je u tekstu „Beogradska dzamija u plamenu“ koji je napisala Dragana Nikolic-Solomon, između ostalog, izvestio: „Mada je episkop Amfilohije, poglavar Srpske pravoslavne crkve, SPC, u Crnoj Gori, došao na lice mesta u pokušaju da spreci pljačku zatrazivši od demonstranata da prestanu, to nije pomoglo. Nebojša Bakarec, član Demokratske stranke Srbije, DSS, aktuelnog premijera Vojislava Koštunice, takodje se pojavio i činilo se da ga je potresao prizor razorene džamije. Užasnulo ga je razaranje takvog istorijskog spomenika, a novinaru IWPR-a se požalio na nedovoljan broj policajaca. „Ko su ovi ljudi i odakle su dosli?“, pitao je on. „Da li su ovde samo da bi se dobro zabavili?““.

Događaje od 17. marta 2004. u Beogradu i Nišu, retko ko pominje. Svi se nerado sećaju paljenja džamija. Tadašnje sukobljene vlasti DSS i DS nisu podsticale pisanje medija o ovim događajima u Beogradu i Nišu, svesne svoje odgovornosti i nesposobnosti. Obraz su nam osvetlali Mitropolit Amfilohije i Patrijarh Pavle. Mitropolit Amfilohije je svojim delanjem sprečio uništenje beogradske džamije. Patrijarh Pavle je 18.3.2004. služio moleban za srpske žtve na KiM, u kome je osudio napade na džamije.

Istorijat stradanja

Ne zaboravimo da su Albanci 13. avgusta 2003. godine napali srpsku decu i omladinu u Goraždevcu. Srpska deca ubijena su iz automatskog oružja, rafalom, dok su se kupala u seoskoj reci Bistrici. Na licu mesta, 2003. godine ubijen je Ivan Jovović (19). Pantelija Dakić (12) je povredama podlegao u Pećkoj bolnici. Bogdan Bukumirić (14), Đorđe Ugrenović (20), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13) teško su ranjeni. Ubice nisu pronađene, a istraga je obustavljena 2010. godine.

Kako idemo unazad u prošlost, ne možemo da se ne setimo da su Albanci, posle vekova asimilacije, zločina i ubistava, prisvajanja i otimanja srpskog nasleđa, konačno 1999., 2000. a verovatno i početkom 2001. godine, pronašli nove metode nečovečnosti – prisvajanje i otimanje srpskih organa i života. Ključne tvrdnje o trgovini ljudskim organima, iznela je u javnost Karla del Ponte koja je pružila podatke da je veliki broj Srba i drugih nealbanaca bio otet i transportovan u Albaniju, gde su im vađeni organi i gde su ubijeni. Parlamentarna skupština Saveta Evrope usvojila je 25. januara 2011., Izveštaj specijalnog izvestioca Dika Martija i Rezoluciju o trgovini ljudskim organima na KiM i u Albaniji. Prema Izveštaju, glavni organizator otimanja ljudi i trgovine ljudskim organima bila je Drenička grupa OVK, na čelu sa Hašimom Tačijem, Džavitom Halitijem, Kadri Veseljijem, Azemom Suljom i Fatmirom Ljimajem. Broj Srba i Albanaca koje je OVK ubila uzimajući im organe, iznosi približno 1000 (od toga je 900 Srba i 100 Albanaca). U Martijevom , tj. Izveštaju Saveta Evrope, stoji da je OVK čineći navedeni zločin, sarađivala sa državom Albanijom, gde se veći deo zločina i dogodio, da je sarađivala sa albanskom mafijijom, bez čije pomoći ceo zločin ne bi uspeo. U Izveštaju se jasno kaže da je i sama OVK delovala kao kosovska mafija, zbog toga što se osim borbenim akcijama, bavila ikriminalom kojim se bavi i albanska mafija. Za ovaj zločin nije osuđen niko, ni dan danas, jedanaest godina posle usvajanja Martijevog izveštaja.

Ne zaboravimo da je oko 200.000 Srba i drugog nealbanskog stanovništva, pod pretnjom smrti i pogroma, moralo da pobegne sa KiM, sredinom 1999. godine. Evropska unija, SAD i NATO nisu ni prstom mrdnuli da omoguće opstanak tih 200.000 građana na KiM, dok danas, fantastično licemerno u vezi rata u Ukrajini, rade sasvim suprotno. Danas EU, SAD i NATO osuđuju napad Rusije na Ukrajinu, dok su 1999. na sva usta hvalili napad NATO na SRJ. Grozotni dvostruki aršini. Danas EU, SAD i NATO, opominju Rusiju da ne koristi kasetne bombe. Ukrajina koristi kasetne bombe, ali nju ne opominju. Jednako tako licemerno, NATO je 1999. kada je vršio ratne zločine u Srbiji, masovno koristio zabranjene kasetne bombe i bombe sa osiromašenim uranijumom. Najviše na KiM. Prema zvaničnim podacima od posledica NATO bombardovanja poginulo je oko 3500 ljudi. Procenjena materijalna šteta tokom NATO bombardovanja iznosi najmanje 100 milijardi američkih dolara. U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 km puteva i 595 km pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno. Treba posebno napomenuti uništenje dve rafinerije nafte (u Pančevu i Novom Sadu), rušenje Avalskog tornja, zgrade Radio-televizije Srbije, petrohemije u Pančevu, bombardovanje mostova u Novom Sadu, fabrike automobila Zastava iz Kragujevca, Duvanske industrije u Nišu, ambasade Narodne Republike Kine. Sve to što je NATO radio 1999. i što je zapad hvalio (EU i SAD), oni sada osuđuju u slučaju napada Rusije na Ukrajinu. Tokom NATO (EU i SAD) zločina na Srbiju je bačeno oko 15 tona osiromašenog uranijuma. Najviše na KiM.

Albanci su u oba svetska rata bili na strani sila zla. Prvo na strani Austrougarske i Nemačke, a potom na strani fašizma i nacizma. Današnji albanski politički pokreti počivaju na albanskim i NATO zločinima iz 1999. Još dublje gledano, današnji albanski politički pokreti počivaju na tradiciji i idejama fašističke „Velike Albanije“ (1941-1945), prizrenskih liga i balističkog pokreta albanskih fašista - Bali Kombetar (alb. Balli Kombëtar).

Kada odemo još dalje u prošlost, istorijska nauka nam dokazuje da su Albanci počinili genocid u Staroj Srbiji, u 18. i 19 veku. Naučnici – istoričari se slažu da su u 18. i 19. veku turski i albanski pogromi nad Srbima poprimili karakter genocida. O tome piše veliki istoričar i naučnik, pokojni akademik Dimitrije Bogdanović u svom kapitalnom delu „Knjiga o Kosovu“. Na primer u „Uvodu“, strana 12., Bogdanović kaže: „Isto tako, poriču se neki stvarni istorijski događaji – kao što su velike seobe srpskog naroda, ili se jednim potezom pera briše mučna, zaista krajnje surova istorija tursko-albanskog genocida nad srpskim narodom u toku poslednjih stotinu do dvesta godina“ (knjiga je objavljena 1984. i Bogdanović govori o genocidu nad Srbima od početka 18. do kraja 19. veka). Da se radi o genocidu potvrđuje i to što je akademik Bogdanović Poglavlje 2. naslovio „Anarhija i genocid u Staroj Srbiji 1878-1912“. Na sličan način pišu i drugi naučnici, poput Jovana Cvijića.

Do genocida nad srpskim narodom u 18. i 19. veku dovela je turska vladavina u trajanju od pola milenijuma. Toliko dugačak period neslobode i zločina ostavio je nesagledive posledice. Na prostorima Stare Srbije bilo je još gore jer su Turci tu imali i saradnike, Albance, tada malobrojni narod, koji se pokazao spremnim da služi Turcima i da radi svojih interesa tlači srpski narod. Albanci su, za razliku od Srba, bili kompatibilni s Turcima. Ne samo da su bili znatno spremniji da prihvate islam i povinuju se zakonu jačeg nego su bili i dovoljno pametni da shvate da je bolje da se pritisak Turaka prenese na Srbe. Da bi u tome uspeli, verno su služili Turcima. Povremeno su i Albanci dizali ustanke, ali bi posle tih perioda opet nalazili zajednički jezik sa Osmanlijama. Srbi su masovno arnaućeni i to pod pogromom. Međutim, važno je reći, da je veliki deo arnaućenja i islamizacije Srba bio nasilan i sprovođen pod pogromima nad Srbima. O tome svedoče podaci o demografskim kretanjima na KiM tokom vekova:  1455. godine, Srba na KiM je bilo 98%, Albanaca 1 odsto. Po procenama iz 2019. godine, na KiM Srba ima 8 odsto, a Albanaca 89 odsto. Tako je od ubedljive većine u 15. veku (98%) za 556 godina, srpski narod sveden na ubedljivu manjinu (8%), a Albanci su od jedan odsto stanovništva skočili na gotovo 90 odsto. Podaci potiču iz turskog deftera – popisa iz 1455., koji je obavljen na teritoriji Brankovića, koja je obuhvatala teritoriju današnjeg KiM. Kopije tog turskog deftera – opšteg katastarskog poreskog popisa, čuvaju se u arhivima Orijentalnog instituta u Sarajevu, a originali u Turskoj.

Ko u Srbiji podržava Kurtijevu politiku?

Da pojednostavim stvar, Kurtijevu politiku u Srbiji podržavaju dve političke grupacije, sada okupljene u Đilasovu koaliciju (SSP,NS,DS,PSG) i u koaliciju „Moramo“ (NDBG, ZZS). Кurtija podržavaju i hvale autošovinisti poput Đilasa i Jeremića. Đilas i Jeremić su obilato hvalili zlikovca Кurtija. Kurtijev promoter Dragan Đilas je 23.4.2019. rekao koga od Albanaca vidi kao partnera za pomirenje: „Pa od svih njih kao najprincipijelnijeg volim ovog gospodina Кurtija, koji se godinama zalaže za svoje stavove o samoopredeljenju Кosova, zbog čega je bio u zatvoru jako puno godina…“. Jedan od očeva lažne države Кosovo, Vuk Jeremić je 10.12.2019. hvalio Кurtija i rekao: „Ne može se osporiti da je Aljbin Кurti jedan intelektualac, patriota i prilično stabilan čovek. Dakle sve suprotno od Aleksandra Vučića“. Sramni tvorac lažne države Кosovo, Jeremija Vuk Branković, hvali zlikovca Кurtija, a satanizuje predsednika Srbije, Državnika Vučića. Psihopatu Кurtija proglašava stabilnim čovekom!!! Besčasnik Jeremić! To ne treba da nas čudi, zbog toga što je Jeremić lobista Albanaca, od 2007. godine do 2012. koliko je bio ministar spoljnih poslova. Jeremić je u tom periodu više bio albanski, kosovski ministar inostranih poslova, nego srpski. Jeremija Vuk Branković je 11.12.2020. opet hvalio zlikovca Кurtija, i rekao: „Nova vlada u Prištini će imati novi legitimitet i jači mandat (…) neke stvari sa Кurtijem mogu postati lakše…“. Rekao je Jeremić da će nova Кurtijeva vlada biti olakšanje za Srbiju. Samo u 2021. godini, od kada vlada nova Кurtijeva vlada, udesetostručen je broj napada na Srbe na КiM. Toliko o Jeremićevim predviđanjima da će stvari sa Кurtijem postati lakše. Zbog toga sam na zasedanju Skupštine Srbije 23.9.2021. postavio poslaničko pitanje o štetnom uticaju saradnika lažne države Кosovo, zastupnika stranog interesa.

Činjenice o KiM, u svetlu 10 godina vlasti SNS

Događaji od 17.03.2004. su pokazali koje posledice nastupaju kada je država Srbija slaba, kao što je tada bila. Srbiju su opterećivali sukobi vlasti DSS i DS. Albanci su to prepoznali i iskoristili. Konkretan dokaz za to što navodim je činjenica da je lanac komandovanja policijom 17.03. bio pokidan zbog  sukoba DSS i DS. Posledica je bila neadekvatna i zakasnela reakcija policije u prva 4 sata napada na beogradsku džamiju. U to sam se lično uverio na licu mesta. Tokom ovih deset godina vlasti SNS, takvi i slični nesrećni događaji, poput sukoba u Beogradu 21.02.2008. ili 10.10.2010., jednostavno nisu mogući. Aleksandar Vučić je učinio Srbiju jakom i jedinstvenom.

Foto: nebojša bakarec

U poslednjih deset godina Srbi na KiM, žive bolje nego ikada, kada se posmatraju tri decenije, od 1981. do 2012. Niko u poslednjih 100 godina, do 2012., nije učinio ovoliko za Srbe na KiM, kao predsednik Vučić i SNS. I u pogledu sigurnosti života, i u pogledu životnog standarda. I te podatke smo čuli od predsednika Republike, prošle godine kada je podnosio Izveštaj o KiM 22. juna 2021., npr. – više od 750 miliona evra pomoći je dato 2020. godine našem narodu na KiM. Za razliku od vlasti do 2012., koje su ili vodile autističnu gubitničku politiku, ili su maksimalno izlazile u susret zahtevima EU i SAD, vlast SNS i predsednika Vučića čini sve što je neophodno da bi se očuvao opstanak Srba na KiM, i da bi se sprečili novi pogromi nad Srbima od strane Albanaca. Zahvaljujući politici predsednika Vučića, Srbi na KiM, žive znatno bolje nego do 2012. godine. Takođe, predsednik Vučić, istrajava u dijalogu, pregovorima i kompromisu, pomirljiv je i miroljubiv, i nudi ruku pomirenja Albancima.

Srbija je danas jaka. Predsednik Vučić nam je vratio dostojanstvo. Predsednik Vučić i SNS isporučuju građanima očekivanu dobrobit, kao niko u istoriji Srbije. Predsednik Vučić je bio političar. Danas je Državnik. On je otac jedne nove, bolje Srbije koju je izgradio zajedno sa nama. Predsednik Vučić, uzdiže Srbiju, gradi Srbiju, leči Srbiju, vakciniše Srbiju. Državnik Vučić leči prošlost u sadašnjosti, radi budućnosti.

Na kraju setimo se pesme „Gračanica“,  Desanke Maksimović: „Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena, kad bi se mogla na nebesa vazneti (…) Ili tvoja zvona da bar ne tuku, kao srca predaka, Gračanice, Da bar nisi toliko duboko ukopana u tu zemlju i nas same, da se nismo privikli u tebe kleti. (…) Gračanice, da si nam bar jabuka, da te možemo staviti u nedra i zagrejati tako studenu od starosti, da nam bar poljima oko tebe nisu predaka divnih rasejane kosti.(…) Gračanice, kad bar ne bi bila od kamena, kad bi se mogla na nebesa vazneti“. Kosovo je Srbija! Zajedno možemo sve! Živela Srbija!

Autor je poslanik i član predsedništva SNS


Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

sledeća vest

Izbori 2024

Jovanov: Izmenama zakona se omogućavaju izbori u Beogradu i na lokalu 2. juna!
Izbori 2024

Jovanov: Izmenama zakona se omogućavaju izbori u Beogradu i na lokalu 2. juna!

Šef poslaničke grupe "Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane" Milenko Jovanov obrazložio je danas predlog izmena Zakona o lokalnim izborima koje su, kako je rekao, podržale poslaničke grupe većine, ali i deo opozicije, i kojima se omogućuje da se beogradski i lokalni izbori, koji nisu održani u decembru, održe istog dana - 2. juna.

22.04.2024

11:58

TV

Dok predsednik Vučić navodi realne argumente, Vjosa Osmani odgovara lažima i nebulozama! Velika bitka za Srbiju u Njujorku! (VIDEO)
Live TV

Dok predsednik Vučić navodi realne argumente, Vjosa Osmani odgovara lažima i nebulozama! Velika bitka za Srbiju u Njujorku! (VIDEO)

Na sednici Saveta bezbednosti UN Vjosa Osmani dala je repliku na reči predsednika Aleksandra Vučića. Gosti "Info dana" bili su analitičar Dejan Miletić, advokat Pavle Staničić, politikolog Marko Šćepanović i pukovnik Veselin Šljivančanin komentarisali su govor Vjose Osmani u Njujorku. Uživo u studio javio se i Lazar Stević, dopisnik Informera sa Kosova i Metohije.

22.04.2024

18:09

JOŠ TV VESTI

Hronika

Sport

Planeta

Zabava

JOŠ Zabava VESTI

Magazin

Džet set

Srbija

Osmanlije učile srpski! Ovo su srbizmi koji se i dan danas koriste u turskom jeziku
Srbija

Osmanlije učile srpski! Ovo su srbizmi koji se i dan danas koriste u turskom jeziku

Kada se povede razgovor o srpskom jeziku često se govori o turcizmima, odnosno rečima koje su iz turskog ušle u naš jezik i tu se "odomaćile" tokom viševekovne otomanske prisutnosti u Srbiji. Međutim, malo se zna da su i naša kultura i jezik imali značajan uticaj na turski. Jedan od pokazatelja istorijskog značaja srpskog jezika jeste, između ostalih, i njegov status u Osmanskom carstvu.

22.04.2024

07:20