SRBIJO, STRPI SE JOŠ MALO I ALBANCI SU UKAPIRALI KAKO BRUTALNO SU IH AMERI NASAMARILI! Masovno odlaze sa Kosova i niko se više ne vraća - I jezik zaboravljaju...
Podeli vest
Ne verujem da je negde u svetu došlo do tako nagle transformacije u ponašanju, menjanju načina života, običaja, same svesti ljudi, kao kod Albanaca na KiM. Nema više određivanja koji sin ide u inostranstvo, a koji ostaje da čuva kuću - svi odlaze, a kuća se zaključava. Njihova deca odrasla u inostranstvu sve manje dolaze, a generacije rođene na Zapadu posle 1999. albanski slabo znaju, ili ga uopšte ne govore
U dokumentu koji je potpisao takozvani ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Prištini Filip Kosnet, a koji je dospeo u javnost, popisani su problemi sa kojima se suočavaju zaposleni u „američkoj ambasadi" u Prištini.
Zamenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Metju Palmer istakao je u zajedničkom intervju za Desk na KTV sa specijalnim posrednikom EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom da za pregovaračkim stolom nema rešenja bez kompromisa, što je reč koja izaziva strah u javnosti jer se često pogrešno razume
03.03.2021
11:21
Ne bih pominjala celu sadržinu pomenutog dokumenta, ali je zanimljiva anketa koju su albanski mediji povodom toga sproveli u Prištini pitajući građane šta misle o tome. Svako ko je pristao da govori ni jednom jedinom rečju nije komentarisao napisano u depeši već su, otprilike, govorili: „Nemam posao, šta me pitaš za to".
Drugu godinu zaredom Albanci godišnjicu proglašenja takozvane nezavisnosti obeležavaju bez američkih zastava. Prizren jedva da je i bio okićen za „Dan nezavisnosti". Mogle su se videti samo crvene i crne trake vezane oko bandera i drveća.
Nema više ni zastava Nemačke, Velike Britanije, ali to što nema zastava njihovih prekookeanskih gospodara posebno upada u oči. Svih ovih godina krov na kući nisu podizali a da nemaju američku zastavu. Isto je i kada su svadbe i ostala veselja u pitanju, dok je o proslavi „nezavisnosti" suvišno govoriti. Sada se američke zastave mogu videti kod pojedinih uličnih prodavaca suvenira. To prosto ne može a da se ne primeti, pogotovo jer je Bajden proglašen pobednikom američkih izbora, a znamo da su demokrate njihovi tvorci i glavnokomandujući.
Epidemija odlaska
Albanci, ogromna većina njih, mislili su da su oni izabrani narod od starne Amerike. (Namerno pišem u prošlom vremenu.) Verovali su da će samo da zamišljaju želje, a oni da im ih ispunjavaju - reč je o takvoj zaslepljenosti. Evo jednog konkretnog primera, priče koju sam čula od porodice Antić iz Gnjilana.
Krajem leta 1999. godine Srba je još uvek bilo u gradu. Antići pričaju da su jednog popodneva u parku ispred zgrade sa terase gledali dve sestre Albanke, prve komšinice, kao sede u krilu američkim vojnicima i nepristojno se ponašaju idući tako od jednog do drugog. Sve je sa susedne terase posmatrala njihova majka koja je, prkoseći Antićima, rekla da je ona ćerke rodila za to - za Amerikance. Antići su bili zaprepašćeni jer tako nešto ni u snu nisu mogli da zamisle kada su mlade Albanke u pitanju, još manje da to rade uz dozvolu roditelja.
Nastranu sve što se oko Kosova i Metohije dešava kada je visoka politika u pitanju, na terenu je primetno nešto drugo što svakako privlači pažnju. Promenu raspoloženja Albanaca, običnog naroda koji jedva sastavlja kraj sa krajem, u vezi Amerike, „države koju im je stvorila", pripadnika bivše „OVK", primećujemo, slušamo od njih samih, već godinama.
U mešovitom selu Rabovce u opštini Lipljan, Srbi su pretrpeli velika stradanja. O njihovim kidnapovanim meštanima se ni danas ništa ne zna a kako su u selu opstali 1999. i posle martovskog pogroma, znaju oni i Gospod. Mnogi od njih su dva puta odlazili i vraćali se u razrušene i opljačkane kuće, izgradili iznova život i nastavili da trpe.
Setite se samo vesti o napadima na seosku školu „Braća Aksić" koju su kamenovali na mesečnom nivou, nekada i češće. Pošto je i albanaska škola bila u istoj zgradi, samo sa odvojenim ulazom, opština Lipljan - po „kosovskom" sistemu - odlučila je da sagradi novu i veliku školu za albanske đake na ulazu u selo.
- Prazna im škola, nema đaka. To sami pričaju, žale se. Odemo mi do njihove prodavnice da kupimo šta nam treba, jer nemamo svoju, a oni ne prestaju da kukaju. Deca im odoše u inostranstvo, nema ko da ide u novu školu. To i sami primećujemo, pusto selo.
Vlada epidemija odlaska Albanaca. Još malo i mi ćemo da budemo u većini, ako već i nismo. Šalimo se sa njima i kažemo im kada je situacija takva da vam deca odlaze i da sami ostajete, trebalo je umesto škole starački dom da tražite da vam naprave", ispričali su mi Srbi iz Rabovca. U samom gradu Lipljanu, Srbi već godinama govore kako je broj albanskih đaka svake godine sve manji.
Vrhunac njihovog separatističkog delovanja dostignut je 17. februara 2008. godine kada su jednostrano proglasili nezavisnost. Sve posle toga vodi u razočaranje i za većinu njih, posebno mladih, život se sveo samo na jedan cilj, a to je da odavde odu.
Ne verujem da je negde u svetu došlo do tako nagle transformacije u ponašanju, menjanju načina života, običaja, same svesti ljudi, kao kod Albanaca na Kosovu i Metohiji. Za samo 20 godina izgubili su ono najvrednije što su imali, što ih je i dovelo do delimičnog ostvarenja sna o „državi Kosovo", a to su autoritet i strogo patrijahalno društvo koje je znalo da pokaže takvo lice da smo često govorili da tri veka kaskaju za ostatkom sveta.
Nema više određivanja koji sin ide u inostranstvo, a koji ostaje da čuva kuću - svi odlaze, a kuća se zaključava. U njoj borave samo mesec dana godišnje. Njihova deca odrasla u inostranstvu sve manje dolaze, a generacije rođene na Zapadu posle 1999. albanski slabo znaju, ili ga uopšte ne govore.
Natalitet je u naglom opadanju i retkost je videti porodice sa troje dece. Mi koji smo rasli sa njima i koji ih dobro poznajemo, čudimo se onome što gledamo na ulicama. Često kažem, oprostićete mi na izrazu - komentarišući ženski deo populacije - da su iz dimija prešle u tange i kao da su sa lanca puštene. Kako i neće kada im je Zapad nametnuo norme ponašanja kroz Ritu Oru i Duu Lipu, pa njih kopiraju i doživljavaju kao uzore. U tom potpuno narušenom sistemu vrednosti sve manje slušaju starije... ma ne slušaju nikoga.
Dolaze generacije koje se života pre 1999. godine gotovo i ne sećaju i koje nemaju cilj stvaranja nekakve države jer to već, fiktivno, imaju. Znaju samo da žive siromašno i da im je vizna liberalizacija prilično daleko. To ih frustrira. Sada se polako osvešćuju i sve im je jasnije da je san o „državi Kosovo" propao, i da Amerikanci ipak igraju za svoje, a ne njihove interese.
Željni promena glasali su za Aljbina Kurtija na izborima. Ponovo u prvi plan izbija politika Adema Demaćija i njegova ideja o velikoalbanskom nacionalizmu. Kurti je iz tog miljea i uvodi ih u novu-staru priču o takozvanoj Velikoj Albaniji i boljem životu kada se svi ujedine. To je san njegove mladosti i tu ideju neće lako napustiti.
„Na ivici pucanja"
Nama je, sa druge strane, potpuno neverovatno da Albanci sa Kosova - običan narod - toliko želi ujedinjenje kao njihovi politički lideri. Pominju referendum, a ja ruku dajem da će većina, ako do toga dođe, izaći da glasa i već sutra, samo ako može, otići odavde bez ikakvih emocija - toliko im je stalo.
Ono što pamtim jeste omalovažavanje svega, od strane ovdašnjih Albanaca, što dolazi iz Albanije. Moj komšija Muamet, advokat po struci, čije je troje dece već napustilo Kosovo i čiji unučići ne govore albanski, u našoj kući je govorio kako su odrastali u zatvorenom i slepo poslušnom društvu, kako su takvi bili podložni manipulaciji i komandovanju sa strane i kako nisu imali na koga da se ugledaju. „Vi ste imali Beograd, a mi Tiranu. Šta ja da naučim iz Tirane, molim te?", rekao mi je jednom prilikom i dodao da podržava svoju decu i njihovu želju da žive u Nemačkoj.
Sa druge strane, u Albaniji postoji netrpeljivost i bes jer im ovdašnji bogataši pokupovaše ne samo primorje, već sve što je malo bolje i što u budućnosti može doneti profit. Opet je to krug istih ljudi koji se sada i zvanično širi - Kosovo im je postalo tesno.
Svesni su da iza tih vođa stoji neko ko njihove prljave poslove toleriše zarad svojih viših ciljeva. Putevi ka luci Drač skoro su završeni. Crno more će se auto-putem spojiti sa pomenutom lukom. Nisu to putevi Albanaca, već NATO putevi.
Osvešćeni i opijeni svime što dolazi sa Zapada, kada je moderan život u pitanju, sve manje vide sebe u toj priči i zato čine sve da sa Kosova odu. Niko od njih ne odlazi u Albaniju da živi, već na potpuno suprotnu stranu sveta i to nešto govori o njihovom raspoloženju kada je ujedinjenje u pitanju. Nedeljama su čekali u redu da podignu „Vučićevih" 100 evra. Tu se videlo koliko njih ima važeća srpska dokumenta. Sada se bez problema vakcinišu, a verujem da će se prijavljivati i za najavljenu pomoć samo ako se ona bude odnosila na sve građane KiM.
Sve što sam napisala, naravno, ne utiče mnogo na zvaničnu politiku koja se oko ovog okupiranog dela Srbije vodi. Viši su ciljevi u pitanju i oni koji njima teže ne vode računa o tome šta žele Srbi ili Albanci. Ne znači ni da je raspoloženje dela Albanaca prema Srbima promenjeno, posebno kada smo mi južno od Ibra u pitanju. Napada i pritisaka ima i oni neće prestati. To je taj deo njihove, pa i politike njihovih mentora, da bi sve lakše bilo kada bi Srbi sa Kosova i Metohije otišli - o tome svedoči pogrom 2004. godine. Nama opuštanja nema. Naše trpljenje se nastavlja.
Pomenula sam ove činjenice - ne verujem da ih političari ne znaju - u kontekstu toga da država Srbija mora ovo da ima na umu kada sa njima pregovora. Treba da zna i narod u ostatku zemlje, da ne podleže propagandi o velikom natalitetu, ratobornim Albancima, nekakvom fanatizmu, njihovoj brojnosti i slično.
Daleko od toga da su prestali da budu sve ono što su bili, ali definitivno nisu na nivou od pre 1999. godine - to je prošlost. Za „državu" koju imaju, za život koji u njoj vode, sa vođama koje očima ne mogu da gledaju, koji su izgubili svaki kredibilitet enormno se bogateći i ne mareći za druge, sa prilično narušenim autoritetom, teško da mogu na nekadašnjem nivou da ih organizuju njihovi višedecenijski komandanti.
Ako su Amerikanci u svojoj depeši napisali da su „na ivici pucanja" i da se nalaze „u paklu", kako su mediji preneli, onda nisu samo opisali svoje stanje, već stanje celog kosovskog društva koje su sami skrojili. Srbe bih izuzela iz toga jer mi smo ta stanja davno prešli - mi čekamo u svojoj dimenziji sa očima uprtim u zvanični Beograd i njegove postupke.
NA parkingu iza zgrade Sunce 3 u severnom delu Kosovske Mitrovice grupa Šiptara je prekjuče napala, pretukla i opljačkala dvadesetogodišnjeg Petra Kostića iz Severne Mitrovice.
25.04.2024
13:29
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Zamenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Metju Palmer istakao je u zajedničkom intervju za Desk na KTV sa specijalnim posrednikom EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom da za pregovaračkim stolom nema rešenja bez kompromisa, što je reč koja izaziva strah u javnosti jer se često pogrešno razume
Lista Dragan Marković Palma - Jedinstvena Srbija - Ivica Dačić - Socijalistička partija Srbije "Za domaćinsku Jagodinu" koja će se na lokalnim izborima u Jagodini 2. juna naći pod rednim brojem 1, započela je danas svoju predizbornu kampanju obilaskom sela Belica, Šantarovac i Bunar.
"Očekujem da će biti teška kampanja. Očekujem da odnesemo pobedu, ali za to je potrebno mnogo da radimo, zato što maj neće biti nimalo lak. Mi nemamo mnogo vremena za kampanju, zato što se bavimo ozbiljnim pitanjima od nacionalnog interesa", rekla je predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić za "Blic" TV.
Koalicija okupljena oko Srpske napredne stranke na listi "Aleksandar Vučić – Niš sutra" predala je noćas izbornu listu za predstojeće lokalne izbore u Nišu.
Srpska napredna stranka danas prikuplja potpise u Novom Sadu u Master centru Novosadskog sajma kao i u mesnim zajednicama u Futogu i Kaću, a velike gužve na lokaciji gde se glasovi prikupljaju govore da je izlaznost velika.
Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić potpisao je podršku izbornoj listi SNS "Aleksandar Vučić - Vračar sutra" za izbore za Skupštinu gradske opštine Vračar.
Tomislav Bokan, predsednik pokreta Dinara-Drina-Dunav i Tomo Lovrenković, novinar i politički aktivista gostovali su u emisiji "Info jutro" na Informer TV i diskutovali o srpskoj opoziciji.
Tomo Kovač, bivši ministar policije Republike Srpske i ekspert za bezbednost Dževad Galijašević analizirali su sramnu Rezoluciju o Srebrenici za Informer TV u emisiji "Info jutro".
Bratislav Jugović, član Glavnog odbora Srpske napredne stranke i Zoran Spasić iz Centra za bezbednosnu i međunarodnu politiku gostovali su u "Info jutru" Informer TV. Oni su govorili o opoziciji u Srbiji, a posebno o njenom delu okupljenom oko Dragana Đilasa.
Andrijana Arnautović iz Srpske radikalne stranke i potpredsednik Centra za nacionalnu politiku Ljubomir Đurić komentarisali su odnose Srbije i Kine tokom gostovanja u "Info jutru" Informer TV.
Od kontroverznog crnogorskog biznismena Branislava Brana Mićunovića (71), koji je preminuo u petak 19. aprila, oprostio se i bivši komadant Armije Bosne i Hercegovine, Naser Orić, koji je bio optužen za zločin nad ratnim zarobljenicima na području Srebrenice i Bratunca.
Ovlašćena službena lica Ministarstva unutrašnjih poslova Direkcije policije Policijske uprave za grad Beograd Uprave saobraćajne policije SPI za uviđaje saobraćajnih nezgoda, su po nalogu Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, 27. aprila ove godine odredila zadržavanje u trajanju od 48 sati Č.L. (21) zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja.
Srđan Đoković, otac najboljeg tenisera sveta Novaka Đokovića, danas je primljen u Urgentni centar! Informaciju je preneo Kurir, a prema saznanjima Informera, otac prvog reketa sveta povredio je rame i zato je hospitalizovan!
Košarkaši Denver Nagetsa jutros su poraženi od Los Anđeles Lejkersa u gostima sa 119:108, a pre utakmice viđena je nesvakidašnja situacija, koja je može se reći itekako uticala da aktuelni prvak izgubi meč u "Kripto Areni".
Crvena zvezda planira da vrati golmana Milana Borjana (36) i kupi mladog Veljka Ilića (20) iz TSC-a, ukoliko proda Omrija Glazera (28), saznaje Informer.
Košarkaš Majamija Džimi Batler (34) zbog povrede nije bio u stroju na meču gde je njegova ekipa deklasirana od košarkaša Bostona (104:84) u trećem duelu plej-ofa, ali bez obzira na to Amerikanac se potrudio da bude u centru pažnje.
Rusija mora da podrži trenutnu dinamiku u zoni Specijalne vojne operacije, kada raste panika u neprijateljskim redovima, izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
Ruska vojska preuzela je kontrolu nad selom Novobahmutovka u samoproglašenoj Donjeckoj Narodnoj Republici, koje je bilo ključna tačka u borbi proteklih dana, saopštilo je danas rusko Ministarstvo odbrane.
Velika Britanija planira da do kraja ove decenije opremi oružane snage te zemlje hipersoničnom krstarećom raketom domaće proizvodnje, saznaje Dejli telegraf.
Miljko Živojinović kaže da je dozvolu za premeštanje očevog tela dobio još pre četiri godine, ali da je zbog pandemije koronavirusa sve bilo stopirano.
Porodica Marka Utržana (20) iz Kikinde, svirepo mučenog i ubijenog vojnika JNA 1991. godine u hrvatskom logoru Rakitje u Zagrebu, nije dobila pravdu koju je čekala 33 godine.
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.