Foto: Shutterstock/Arhiva
Hronika
Opasni Dorćolci sa gospodskim manirima: Iso Lera, Dača Mutavi i Mali Mare - kriminalci sa "kodeksom"!
Pored brojnih klanova, koji su se kasnije zapatili i ušli u anale po svireposti, u ovom kraju su čak i kriminalci imali izvesnu dozu kodeksa i manira.
Đžejev brat od tetke, čuveni Iso Lero Džamba, važio je u to vreme za nekrunisanog "kralja Dorćola". Omalen rastom, ali čovek najhrabrijeg srca, obeležio je jedno vreme u Beogradu i po dobru i po zlu.
Mada je bio deo kriminalnog sveta i zbog svojih nedela završavao u zatvorima u raznih državama, voleli su ga i opaki momci, ali i običan svet, jer je njegov duh bio neverovatan. Na sebe i svoje principe nikad nije dao.
Rođeni buntovnik
Lero je bio jedan od retkih Roma koji je uspeo da ostane upamćen kao simbol jednog vremena i hrabrosti o kojoj su govorili najjači ljudi poput Ljube, Giške, čika Ćire... Od malih nogu je počeo da se bavi kriminalom.
Informer
Već 1976. završio je u Centralnom zatvoru zbog otimanja tašni i tuče na Beogradskoj autobuskoj stanici. Međutim, ni tamo nije imao mira, te je naučio ceo Krivični zakonik i potom pružao pravne savete drugim zatvorenicima.
Nisu mu bile strane ni batine od čuvara zbog njegove buntovne i tvrdoglave prirode, a često je bio nasilan prema silovateljima. Kasnije je, kao i većina kriminalaca sa prostora Jugoslavije, činio prestupništva u Italiji, Nemačkoj i Francuskoj, ali ne i u SFRJ.
Bio je u sukobu sa Giškom, da bi se potom sprijateljili dok su bili u zatvoru u Italiji. Džambu se svaki trag izgubio nakon što je u septembru 1992. poslednji put viđen ispred kockarnice u "Beograđanci"...
Jedini poznati detalj je da ga je pretuklo nekoliko pripadnika "Tigrova" Željka Ražnatovića Arkana, koji su bili obezbeđenje, ali je njegova sudbina do danas nepoznata. Spekulacije o tome šta se desilo su brojne, posebno se izdvojila ona da je njegovo telo zaliveno betonom u temelje jedne pumpe!
Takođe, i da se zamerio Arkanu, što je bilo neoprostivo. Džambo je, navodno, svojevremeno pretukao Arkana u zatvoru "Zabela" i ostavio mu ožiljak na licu, jer je sumnjao da su mu on i Jusa Bulić preoteli kockarnicu.
Informer
U istom periodu izdvojio se još jedan Dorćolac "od reputacije", Milutin Dačević Dača, zvani Mutavi ili Tavolino. Bio je poznat kao drug Ljube Zemunca i po tome što je otvorio vrata Italije žestokim momcima iz Jugoslavije koji su pljačkali banke.
Smatra se jednim od rodonačelnika organizovane jugoslovenske mafije koja i danas živi, samo što sada pljačkaju zlatare i zovu se "Pink Panteri".
O svojim prijateljima sa one strane zakona, za života je govorio: "Šta god zarade u akcijama van zemlje, to donesu ovde, za razliku od privredne i političke elite koja novac odavde nosi u inostranstvo."
Dača se devedesetih povukao i otvorio piceriju "Tavolino". Stariji za njega kažu da je bio prava legenda, oni nešto mlađi su ga prvi put videli u "Biserima" Vanje Bulića, a najmlađi u "Dosijeu" Mašana Lekića, gde je naširoko i živopisno pričao o istoriji beogradskog asfalta, koristeći obilato sleng, grimase i gestikulacije.
Dača "violinista"
Tako su za Daču dijamanti bili "smol glas", novi regrut je bio "gušter", lopov sa veštim rukama je bio "violinista". Osoba zadužena da ometa obezbeđenje je bila "zavodnik", a onaj zadužen za silu je bio "magare".
Osoba zadužena za organizaciju logistike je bila "jatak", izraz koji se nekada koristio za Srbe koji su pružali zaštitu pobunjenicima u doba Otomanskog carstva. Prevrtljivi zlatar, koji je kupovao ukradeno "kamenje", bio je "sisa"... Umro je u martu 2017. od posledica moždanog udara.
A da li se sećate lika Malog iz filma "Do koske", koga je glumio Nikola Đuričko? Veruje se da je rađen po liku najmlađe dorćolske legende Marka Boraka, zvanog Mali Mare i Robin Hud. Borakov zaštitni znak bio je pucanje u noge, a tako je i sam završio.
Informer
Kako se priča i danas, Maretu se svet srušio pred očima početkom devedesetih kada je kao tinejdžer gledao kako pošten svet propada, a ološ se bogati. Uzeo je pravdu u svoje ruke i počeo da maltretira novu elitu.
Bacao im je bombe u lokale, postavljao eksploziv pod automobile, pravio im sačekuše, pucao im u noge i otimao novac koji je posle delio siromašnim komšijama. Zbog toga su ga zvali Robin Hud sa Dorćola.
Pričalo se da je svojevremeno presreo jednog opasnog Dorćolca i oteo mu džip. Pitao ga je da li da mu puca u ruku ili u nogu. Žrtva je rekla: "U noge". Legenda kaže da mu je Mali Mare na to odgovorio: "Da si rekao u nogu, pucao bih ti samo u jednu" i ispalio mu po hitac u obe.
Robinhudovski inat
Mali Mare je bio jedva punoletan kada je kidnapovan, mučen, izranjavan i sedam puta upucan u noge, 3. maja 1995. Pričalo se kako se otmičarima smejao u lice dok su ga mučili, govoreći im da se ne plaši smrti.
Izbacili su ga u ulici Svetozara Markovića, gde je ostavljen da iskrvari do smrti. Samo stotinak metara dalje nalazila se zdravstvena ustanova u kojoj je navodno radila njegova majka. Sutradan je u novinama izašla čitulja sa rečima njegove bake: "Rekla sam ti, nisi hteo da slušaš." Ubice nikada nisu otkrivene.
O njegovoj popularnosti, koju je stekao za jako kratko vreme, govori i podatak da je grupa "Tripl Pipl" posvetila pesmu "Marko Borak imao je muda" upravo njemu u čast.
Na zidu, na uglu ulica Tadeuša Košćuška i Gospodar Jovanove, bio je ispisan grafit: "Vi koji dolazite, pazite se Malog Mareta." Natpis je stajao i godinama posle Borakove smrti. Ipak, 20 godina kasnije grafit je izbledeo.
Jedan od retkih žestokih momaka sa Dorćola, koji je i danas živ, je Milovan Vujisić Vuja. Za njega se pročulo kada je zajedno sa Draganom Popovićem Dadiljom, uz pomoć Borisa Petkova i Bojana Petrovića, organizovao prvu sačekušu na ovim prostorima 1984. kada je ubijen zloglasni Ranko Rubežić Rubeoli, poznat i kao Dač Šulc.
Redak srećnik
Iako su Vuja i Dadilja bili bliski Rankovi saradnici, on ih je često maltretirao zbog čega su mu na kraju presudili i za to odrobijali. Rubežić je ubijen dok je izlazio iz stana prijatelja Branislava Šaranovića.
Informer
Kada je Petkov došao u Beograd '91. na Giškinu sahranu, Šaranović ga je ranio, ali je tada preživeo i umro kasnije od srčanog udara. Petrović je ubijen u sačekuši, Dadilja takođe.
Vuja je jedno vreme tokom devedesetih bio u vezi sa Marijom, ćerkom predsednika Slobodana Miloševića. Pričalo se da je zajedno sa svojom ekipom u jednom kafiću pretukao neke Italijane koji su vređali Slobu.
Posle toga za Vuju se dugo nije čulo, sve do skoro. Neki su pričali da je često u Rusiji, drugi da je u Milanu. Pre nekoliko godina viđen je i uslikan u društvu sa pevačicom Gogom Sekulić u jednom restoranu u Beogradu.