KONAČNO PRIZNALI! Najstariji sačuvani hrvatski dokument pisan je ĆIRILICOM?!

Povaljska listina je najstariji sačuvani dokument pisan hrvatskom ćirilicom, što predstavlja konkretan jezički spomenik pisan davne 1250. godine. Ovaj dokument je značajan jer svedoči o živom prisustvu ćirilice kao jednog od hrvatskih istorijskih pisama.

Povaljska listina je zvanično najstariji sačuvani dokument pisan hrvatskom ćirilicom, naveo je hrvatski Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Ovaj dokument nastao je 1. decembra 1250. godine, kada je – na osnovu starijih dokumenata – hvarski notar napisao kanonik Ivan.

Povaljska listina danas se čuva u Župnoj kancelariji na Braču. Predstavlja jednu od najstarijih hrvatskih jezičkih i kulturno-istorijskih spomenika, svojim sadržajem direktno pruža osvrt na različite životne aspekte prostora i vremena, takođe je nezaobilazan izvor za proučavanje različitih humanističkih nauka.

Konkretno, u uvodnom delu, dokument sadrži uvid u 1184. godinu, kada su manastiru Povalje vraćeni neki od njegovih nekadašnjih poseda. U Povaljskoj listini zabeležen je i proces sticanja manastirskih zemljišta, do detalja, uz navođenje svedoka, kao i izjave zakletog hvarskog činovnika Ivana da je ono što je video verno zapisao "u staroj knjizi", sa navedenim datumom i zvaničnim potpisom pisara.

Informer

Većina istraživača ovaj dokument smatra kartularom, što znači posedovnom knjigom, koja je u početku morala da nosi naziv "Dokument kneza Brečkog" iz 1184. godine. 

Grafika ovog dokumenta ukazuje na poznavanje različitih ćiriličkih "škola" tog vremena s jedne strane i uticaja latiničnog pisma na drugoj.  Povaljska listina pokazuje i mešovitu upotreba grafema u grafičkom nizu.

U tekstu Povelje uočljiva su tri jezička sloja. Kao pravni dokument, Povelja je morala da ispuni kriterijum opšte razumljivosti i kriterijum postojanosti u prostoru i vremenu. 

KAKO IZGLEDA ORIGINALNI DOKUMENT POGLEDAJTE NA OVOM LINKU

Povaljska listina stoji u počecima razvoja hrvatskog književnog jezika u prošlosti, koji se temelji na nacionalnoj osnovi i crkvenoslovenskoj jezičkoj nadgradnji i koji je poznatiji iz nešto mlađih hrvatskih glagoljskih neliturgijskih spomenika.

Na sajtu Instituta, zaključeno je da je jezik Povaljske listine rezultat je tri sile: narodnog, tačnije čakavskog jezika tog kraja i vremena u kojem je nastao, klerikalne tradicije u okviru koje je ostvaren kao pisani tekst - ćirilica hrvatsko crkvenoslovenski i romano-latinska tradicija prisutna na prostoru porekla.