21.02.2022.

12:35

Foto: Privatna arhiva

Vesti

PREDLAGALI SU TATI DA ME ISKLJUČI SA APARATA! Milica je imala samo 10 godina kada je dobila leukemiju, a OVO je njena borba!

- Kao i svaka desetogodišnja devojčica i ja sam se igrala, družila, išla u školu... Imala sam bezbrižno detinjstvo sve to četvrtog razreda osnovne škole. Nakon dolaska iz škole, roditelji su primetili promenu u mom ponašanju koja ih je zabrinula, kao i to da imam problem sa desnom rukom - započela je Milica svoju ispovest za Informer.rs i dodala - Nisam mogla da pomerim ruku, osećala sam jak bol u predelu ramena. Nakon odlaska kod lekara i snimanja ruke utvrđeno je napuknuće ramena gde mi je stavljen gips koji sam nosila narednih mesec dana. Kada je gips skinut delovalo je sve super, ruka je zarasla. Nažalost to je tek bio početak nečega što nisam mogla ni sanjati... 

Zbog promene u njenom ponašanju i nezainteresovanosti za bilo kakvu aktivnost, roditelji su Milicu počeli da vode, kako kaže, od lekara do lekara na razna ispitivanja kako bi utvrdili šta se to dešava sa njom. Nakon obavljenih pregleda i analiza uvek su dobijali isti odgovor, “da je anemična sa niskim gvožđem, ali da to nije ništa strašno”

Informer

Tekst potpisa

Međutim, jednom prilikom je doktorka posumnjala na “nešto”, te je porodicu Sinđić poslala u dečju bolnicu u Novo Sadu na još jedno ispitivanje, gde je Milici bolnim zahvatom izvađena koštana srž iz kuka, a kao rezultat tog nalaza dobila je dijagnozu ALL (akutna limfoblasna leukemija)

- Meni, kao desetogodišnjoj devojčici, sama dijagnoza nije značila ništa. Započeto je hematološko lečenje koje je trajalo godinu dana, a nakon njega sledilo još godinu dana održavanja lekovima. Nadala sam se da je tu kraj, ali nažalost, to su bili samo snovi. Kontrolni nalaz koštane srži je pokazao da se bolest vratila i da moram nazad u bolnicu - objašnjava Milica. 

Zbog povratka bolesti, jedino rešenje bila je transplatacija koštane srži. Kako niko od članova njene porodice nije bio kompaktibilan, stavljena je na listu čekanja i započeta je potraga za njenin donorom, objašnjava za naš portal. 

- Nakon izvesnog perioda dobili smo vest da je pronađen donator i ja sa ocem odlazim u Italiju na transplataciju. Transplatacija je odlično prošla ali nakon nje se moje zdravstveno stanje jako pogoršalo. Završila sam na aparatima za održavanje života, kao jedino rešenje tih muka lekari u Italiji su predložili mom ocu da potpiše saglasnost i da me isključe sa aparata. Tata to nije želeo da prihvati jer je verovao da će se desiti neko čudo. Nekoliko nedelja nakon toga 19. decembra na sv. Nikolu moja pluća su počela samostalno da funkcionišu, jedino objašnjenje koje su lekari imali bilo je da to nije medicina nego Božije čudo. Stanje mi je stabilizovano pa sam vraćena u Srbiju na insitut za majku i dete u Beogradu. Ubrzo nakon povratka misteriozno ostajem bez sluha a lekari u čudu jer ne znaju i nemaju objašnjenje zašto se to desilo. 

Informer

Milica u bolnici

Kako Milica kaže, za nju je to bio najveći udarac, jer je preko noći ostala bez nečega što joj je neophodno kako bi normalno živela. Posle brojnih ispitivanja dobili su odgovor da je u pitanju toksično oštećenje sluha. 

- Teško mi je bilo da prihvatim činjenicu da više nikada neću moći da čujem.  

Činilo se da problemima nikad kraja. Nakon što je izgubila sluh, Milici je saopšteno da mora na operaciju kuka kako bi joj ugradili veštački, jer su jaki lekovi i terapija oštetili njen levi kuk, zbog čega joj se ta noga skratila. 

- Operacija je dobro prošla, odlično sam se oporavila, tada sam već bila srednjoškolka... - kaže za Informer.rs Milica. 

Milica je za svoj 18. rođendan dobila najlepši poklon, a to je povrtak sluha. Ubrzo je operisana, te joj je ugrađen kohlearni implatant – Napokon sam mogla da čujem! Nakon toga sam završila srednju školu i počela da se vraćam normalnom životu... 

Ono sa čime se Milica sada bori jeste potraga za poslom. Kao osobi koja ima prvi stepen invalidnosti, nije lako da pronađe posao, uz pomoć kojeg bi se osamostalila i živela život onakav kakav treba da živi osoba njenih godina. 

- Svojim primerom želim da pokažem da dijagnoza raka ne mora da bude kraj i da je moguće pobediti je! - zaključila je za Informer.rs Milica.