Odjeci Međunarodnog sajma poljoprivredu u Novom Sadu - Raste potražnja za osiguranjem!

Osiguranje u poljoprivredi je dugo bilo zapostavljeno od strane ratara, retko ko se osiguravao pa je iz ugla osiguravača i države bilo na ivici isplativosti. Na sreću, farmeri počinju da shvataju da se klima ubrzano menja, da su npr prolećni mrazevi, poplave u ovo doba godine ili jake oluje praćene gradom postale uobičajena pojava na ovim prostorima.

Statistika kaže da su ratari najzainteresovaniji da kupe polisu upravo u maju, pa se upravo završeni Sajam u Novom Sadu mnogi osiguravači iskoristili za specijalne ponude i pakete. Svi se slažu sa ocenom da na osiguranje u poljoprivredi ne sme da se gleda kao na nepotreban trošak, već kao na obaveznu investiciju. 

Ukupno gledano, kod nas je osigurano skoro 15% obradivih površina i oko 5% stočnog fonda. Za zaštitu u vidu polise osiguranja odlučuje se 5% individualnih proizvođača, što je rast u odnosu na raniji period. Problem je što je u njihovom posedu čak oko 80% obradivih površina. Za osiguranje se češće odlučuju pravna lica, ali je u njihovom vlasništvu samo oko 15% obradivih površina, kaže generalni sekretar Udruženja osiguravača Srbije Duško Jovanović.

Šta poljoprivrednik dobija ako osigura imanje?

Sa polisom osiguranja, poljoprivrednik može da bude siguran da će mu šteta biti nadoknađena i da će u najkraćem roku moći da nastavi da obrađuje zemlju i da zarađuje za život. Naša osiguravajuća društva nude nekoliko različitih polisa za osiguranje poljoprivrede. Osnovna je klasično osiguranje od grada, požara i groma i nju poseduje 90% osiguranih ratara. Na žalost, mnogo manje je poljoprivreda osigurana od oluje, jesenjeg ili prolećnog mraza, poplave ili gubitka količine i kvaliteta ploda, a ti su rizici sve češći i nanose gubitke na više godina. 

Da li je cena osiguranja ta koja “odbija” ratare da se osiguraju? 

Hektar zemljišta pod nekom poljoprivrednom kulturom se osigurava za 3-5% vrednosti onoga što može da se zaradi. Visina premije, kao i visina sume osiguranja mogu da variraju, u zavisnosti od toga da li je i koliko određeno područje rizično. Država subvencioniše premiju osiguranja, za registrovana poljoprivredna gazdinstva sa 40, a u moravičkom, zlatiborskom, kolubarskom, podunavskom i šumadijskom okrugu sa čak 70 posto. Lokalne samouprave mogu da regresiraju premiju i učine je još jeftinijom ili besplatnom, a osiguravači su omogućili da se premija plati posle žetve. Dakle, cena nije ta koja je utiče na odluku.

Moraćemo, dodaje Jovanović, da uložimo dodatne napore u edukaciju poljoprivredika i da im objasnimo koje su prednosti osiguranja. Jovanović podseća i da su poplave u stanju da umanje rod pšenice, kukuruza, suncokreta ili drugih kultura za više od 50 procenata ili da negativno utiču na kvalitet ploda. Zbog toga je, dodaje Jovanović, jedini odgovor u polisi osiguranja, jer se samo uz nju rizik prebacuje na drugog, u ovom slučaju na osiguravajuće društvo i zato što samo polisa garantuje da će uloženo, u slučaju štete, biti nadoknađeno.