Šah-mat na Vidovdan: Vučićeva pobeda u stilu najvećeg šahovskog velemajstora!

Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala Borba objavio je kolumnu o predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i političkim prilikama u Srbiji koju prenosimo u celosti.

U trenucima kada su pojedini politički akteri vjerovali da će kombinacijom uličnog pritiska, haotičnih performansa i emotivnog naboja destabilizovati državni poredak, predsjednik je, mirno poput velemajstora pred tablom, povlačio poteze koji su dugoročno razbijali njihove figure i uspostavljali kontrolu nad kompletnom igrom.

Otvaranje: Potez tišine

U šahu je otvaranje presudno. Dok su protestni blokovi krenuli s agresivnim manevrima - blokadama puteva, napadima na institucije i pokušajem da izazovu reakciju - predsjednik je izabrao neintervenciju kao oružje. Tišina je govorila više od hiljadu riječi. Vučić je, kao iskusan strateg, znao da prvi udar ne mora odmah dobiti odgovor. Naprotiv - ponekad je najbolji odgovor pustiti protivnika da se istrči, da pokaže svoje karte prerano i da se sam ogoli pred javnošću.

Sredina igre: Psiha i pozicija

U šahovskoj sredini partije - fazi gdje se odlučuje sudbina igre - Vučić je kontrolisao centar. Državne institucije su ostale stabilne. Policija je bila na terenu, ali nije padala u zamku provokacija. To je bila odluka koja zahtijeva hladnu glavu i jasnu naredbu: sačuvati stabilnost po svaku cijenu, ne upasti u zamku emocionalnih reakcija.

Na drugoj strani, blokaderi su djelovali po već viđenom scenariju. Jasno je bilo da ne igraju autentičnu igru, već da slijede diktat iz pozadine. Njihovi "potezi" bili su predvidivi, šablonski, ograničeni. Svaki naredni pokušaj eskalacije - bilo verbalni, simbolički ili fizički - nailazio je na istu barijeru: odsustvo reakcije koju su priželjkivali. U političkom šahu, to je najteže - izdržati pritisak bez povlačenja naglih, emocionalnih poteza.

Završnica: Mat u više poteza

Ključni momenat partije došao je kada su se protivnici iscrpili. Bez sadržaja, bez podrške šire javnosti, bez vizije i konkretne alternative, ostali su sa simbolički prevrnutom tablom - figure su pale, a kralj je ostao bez odbrane. Vučić nije morao da poentira galamom, niti spektaklom - partiju je završio institucionalno, legalno, demokratski. Sve figure ostale su na broju, a pozicija je čista: država je sačuvala mir, stabilnost i legitimitet.

Pouka: Igra strpljenja

Ono što ovu partiju izdvaja iz mora dnevno-političkih sukoba jeste razina strateške discipline. Vučić nije samo igrao protiv pojedinaca - igrao je protiv koncepata: destabilizacije, ulice kao političkog sredstva, paralelnih institucija. Njegov odgovor bio je u potpunosti institucionalan i demokratski. U vremenu kada mnogi lideri padaju pod pritiskom ulične emocije, predsjednik Srbije je pokazao kako izgleda politička zrelost i strateška stabilnost.

U ovoj partiji, on je dopustio protivniku da se sam raspadne. Nije im oduzimao figure - pustio ih je da ih sami izguraju sa table. Kada su izgubili strpljenje, izgubili su i igru. A kad su bacili figure i oborili tablu, građani su vidjeli ono što je Vučić znao od početka - da su iza šahovske fasade stajali neiskusni igrači sa unaprijed naučenim scenarijima, koji nisu računali na protivnika koji razmišlja deset poteza unaprijed.

Na kraju, tabla je ostala čista. Figure su i dalje na mjestu. I kralj je još uvijek - u centru!