DECA! Najnovija kolumna Ivana Radovanovića koju morate da pročitate!

Deca i suze su, u nedelju u devet uveče, postala, i zvanično, deo političke kampanje. Deca Dragana Đilasa, i suze Dragana Đilasa, puštene zbog dece Dragana Đilasa

 

Pre toga je neko (po opozicionim medijima - hulugani), sa zgrade koja se nalazi u blizini zgrade u kojoj žive Đilasova deca, sa zvučnika puštao ono - Đilase, lopove.

Potom se na licu mesta pojavio Dragan Đilas, onom koji ga je snimao kratko rekao - "Može", i zatim saopštio, uz bes i suze, da su mu se deca uplašila i rasplakala i da će, koliko sutra, sa prijateljima da sačeka te koji su sa razglasa puštali laži o njemu.

Uz sve to, uz izraz lica kao sa Munkovog "Krika", dodao je i ono "Vučiću, kretenu jedan, bolesniku", sve sa opomenom - "odgovaraćeš, kad tad".

Sve to je otišlo na Tviter, dobilo hiljade komentara podrške, pa je retvitovano i šireno; "Utisak nedelje" je prekinut da bi vest bila saopštena; a ubrzo se i Dragan Đilas uključio u program, sve ponovo ispričao, dodao "mercedes" parkiran ispred opštine Vračar, uz tvrdnju da su iz njega izašle osobe koje su mu uplašile decu, da bi na kraju zaključio kako sve ovo postaje "besmisleno", i kako treba da prestanemo sa političkim obračunima koji ugrožavaju decu i kako treba da napravimo zemlju u kojoj će i njegova i Vučićeva deca da žive normalno.

Interesantno.

Pogotovo u zemlji u kojoj nisam video Vučića, uplakanog, ispred "Partizanovog" stadiona, sa kojeg se ori ono - "Vučiću, pederu", kako u kameru govori da se Vukan uznemirio, uplašio i zaridao.

Interesantno.

Pogotovo u zemlji u kojoj je baš Dragan Đilas gotovo svakog dana, tokom vanrednog stanja, valjda računajući da su Vučićeva deca gluva i slepa, te da to ne mogu ni da vide ni da čuju, po mrežama širio snimke u kojima je tvrdio da je Vučić skroz lud.

Interesantno.

Posebno u zemlji u kojoj su, baš Đilasove pristalice, trudeći se da budu duhovite, uvele taj običaj nadevanja skarednih nadimaka, pa je Vučić, godinama već, valjda zato što su mu deca oslobođena svih čula, "picousti", "degen", "manijak", "diktator", "ludak", da ne pričamo o tome da su Đilasove pristaše snimile i čitav trosatni film u kojem, valjda verujući da Vučićeva deca to ne mogu da vide, gomila likova poručuje: "Vučić psihopata", "Vučić bolesnik", "Vučić huligan", "Vučić lažov".

Stvarno interesantno.

Pogotovo u zemlji u kojoj je Vladimir Đukanović, bez obzira na decu koju ima, odavno "bizon". I u kojoj je Vulin, opet bez obzira na decu - "majmun", Ivica Dačić, uz to što je otac dvoje dece - "svinja", a da o onim ženama koje su, sve pred sopstvenom decom, proglašene "kurvama", da i ne pričamo.

Interesantno, zar ne.

U zemlji u kojoj su baš Vučićevoj deci pretili silovanjem i ubijanjem, opet valjda verujući da su mala, pa da to ne mogu da razumeju.

Baš kao što ni deca one nesrećne Sergejeve komšinice kojoj je ovaj vikao - "Fukso, kurvo, droljo", sasvim sigurno to nisu mogla ni da vide, ni da čuju, niti sa shvate značenje tih visokoparnih, krajnje naučnih izraza.

Pa stvarno.

Kako se niko, do sada, nije setio dece, niti zajedničke potrebe da napravimo društvo u kojem ona mogu normalno da žive, čija god da su?

Zašto ovakvo finale, uz decu i suze, dvogodišnjih pokušaja da se Vučić ne politički pobedi, nego da se tek isprovocira, ne bi li neko i zvanično postao "žrtva" groznog režima?

Zar nije bilo dovoljno da Đilas bude "žrtva"? Nije izazivao dovoljno sažaljenja?

A Vučić jeste, jer mu je sin bio bolestan?

Pa sada da decu ubacimo?

Sve uz zaključak da treba da budemo normalna zemlja, za njih?

Ne bi li pokazali kako brinemo, o deci, onoj nesrećnoj, uplakanoj i uplašenoj?

Kakva su sva. Deca političara. U ovoj zemlji.

Ona deca, zbog koje Đilas nikada nije plakao.

A trebalo je.

Da bih mu stvarno poverovao.

I da ne bih mislio da je, upravo on, uveo decu i suze, u kampanju.

I to svoju decu. Ne Vučićevu. Pošto su ona predmet kampanje mnogo duže od Đilasove.

Pa se navikla valjda.

I odavno ne plaču.