DOSTA ZLOČINA! Najnovija kolumna Dragana J. Vučićevića - Jasenovac nikad ne smemo zaboraviti

Da parafraziram velikog Jovana Dučića - Hrvati su "uspeli" ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide. Hrvati danas, nažalost, u velikoj većini podržavaju zločinačku ustašku politiku krvi i tla, onu politiku u čije temelje je uzidano više od milion nevinih srpskih žrtava, koljačku politiku NDH na kojoj suštinski počiva i današnja Republika Hrvatska, članica Evropske unije i NATO pakta

Hrvatska nacija posle Drugog svetskog rata nije prošla kroz proces denacifikacije i posledice toga živimo i gledamo skoro svaki dan. Hrvati se nikada nisu suočili sa strašnim, jezivim, normalnom ljudskom umu nepojmljivim zločinima koje su u njihovo ime i, da se ne lažemo, uz njihovu većinsku podršku, počinile Pavelićeve ustaše od 1941. do 1945. godine. I zato danas u Hrvatskoj imamo na desetine ulica sa imenom Mila Budaka (on je autor politike da trećinu Srba treba pobiti, trećinu proterati, a trećinu pokatoličiti); zato danas hrvatski tinejdžeri na Tompsonovim koncertima oduševljeno pevaju o "Maksovim mesarima" (o jasenovačkim koljačima Maksa Luburuća, onima koji su na bajonete nabijali i tek rođenu srpsku decu!?!); zato danas nećete naći gotovo nijednog hrvatskog intelektualca koji će javno osuditi monstruozne zločine u Jasenovcu.

No, veći problem od Hrvata jesu Srbi. Oni imenom i prezimenom Srbi koji danas najstrašnije pljuju svoju državu jer se, eto, posle punih 75 godina usudila da snimi "Daru iz Jasenovca", prvi igrani film o logoru smrti koji ozbiljni jevrejski istraživači nazivaju balkanskim Aušvicom. Problem su oni Srbi koji vode prljavu, bolesnu kampanju protiv reditelja Predraga Gage Antonijevića i njegovih saradnika, jer po njihovoj bolesnoj, plaćeničkoj "logici" mi Srbi ne smemo uopšte da pričamo o ustaškim zločinima i najbolje bi bilo da sve to zaboravimo i više nikad ne pominjemo, jer je to sećanje jako loše i opasno (citat Milorada Ivanovića, urednika đilasovskog BIRN-a)! Problem su oni, poput bivšeg zamenika ministra nauke Ivana Videnovića, koji tvrde da je sećanje na nevine jasenovačke žrtve "vakcinisanje mržnjom"!?!

A istina je upravo suprotna. Moramo da se sećamo. Ne smemo da zaboravimo. Ne smemo da se stidimo svojih nevinih žrtava, onih koji su zverski pobijeni samo zato što su bili Srbi. Njima moramo da se ponosimo. Sistemska politika izgrađena po ugledu na jevrejsku kulturu sećanja na Holokaust jeste najbolji zalog za budućnost. Budućnost u kojoj nam se više nikada neće desiti Jasenovac.