Nebojša Bakarec: Plač Mare Đikijeve!

Đikijeva džuboks brzi keš služben’ca, poznatija kao „sedi Mara na Tviter studencu“, muku svoju otkrila je zdencu. Žali Mara, ja se bojim, kuka Mara za svojim krimosima svojim. Arlauče Mara jer se država obračunava sa kriminalcima i njihovim saradnicima. Rida Mara, njače Mara, oplakuje policijsko krilo mafije

Bleji Mara neutešno, muče potpredsednica političkog krila mafije, celoga dana, ne mož’ prežaliti Velju, nit Lalića nasmejana. Huče Mara, ne mož’ doći sebi, što država krvoloke trebi.

Maro, Maro od Đikija grano, oj zloguka ogavna vrano. Ne plač Maro za Dijanom tužno, da nije smešno, bilo bi ružno. Ti ćeš Maro za Dijanom ići, i tebe će pravda ubrzo stići. Tebe Fića diler dragi, prokle za sva vremena, jer si ga se odrekla, kamena.

Zašto Maro Fići ljubav kratiš, zašto mu kokišku ne vratiš? I Đikija će tvoga poslodavca silna, stići kletva Bakić Milutina, i zatvorenog Dabovića kokain tića, i Japanca Vlade što vam tol’ko dade. Nego Maro, šta ti Vučić zgrešio, što krvakrepe rešio? Ti si Maro stranu svoju odabrala, Dijanu si dragu oplakala.

Čujte beli vuci, kako zvona bruje, sad vas Mara, vaša oplakuje. Grakće Mara kano crna tica, suze lije sa bijeloga lica. Kuka Mara vazda neutešna, a savijesti nema grešna. Tebi Maro, više nema pomoći, a Điki će za tobom, u kazamat poći pravi, gde akrepe memla davi. Ti mi ostaj zdravo Maro, ja sad moram poći, i znaj Maro tebi ni Bog ne mož’ pomoći!