Predstava "Balkanski špijun" 100. put pred domaćom publikom u Narodnom pozorištu

Predstava je od premijere 1. oktobra 2018. veoma dobro prihvaćena kako od stručne javnosti, tako i od publike, a u prilog tome govore i podaci da se sve vreme igra na "kartu više".

Predstava "Balkanski špijun" po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji i dramaturgiji Tatjane Mandić Rigonat, proslaviće večeras jubilarno stoto izvođenje pred domaćom publikom, na matičnoj Sceni "Raša Plaović" u Narodnom pozorištu u Beogradu, saopštili su iz Narodnog pozorišta.

Biće to, zapravo, 101. izvođenje ovog izuzetnog komada koji je jubilarni stoti put odigran nedavno, na veoma uspešnom gostovanju u okviru "Bok festa" u Bjelovaru.

Predstava je od premijere 1. oktobra 2018. veoma dobro prihvaćena kako od stručne javnosti, tako i od publike, a u prilog tome govore i podaci da se sve vreme igra na "kartu više".

Foto: informer/printscreen

"Balkanski špijun" je učestvovao na brojnim takmičarskim i revijalnim festivalima u zemlji i regionu – "Dani Zorana Radmilovića", "Teatar na raskršću", "Dani komedije", "Dani Milivoja Živanovića", "Pozorišno proleće", "Nušićevi dani", "Međunarodni festival malih scena Rijeka", "Dani satire Fadila Hadžića", Teatar fest "Petar Kočić", "Dubrovačke ljetne igre", "Budva grad teatar", Purgatorije…

Predstava je osovjila 16 nagrada – dve u celini i 14 pojedinačnih.

U fokusu komada nalazi se tema društvene paranoje, medijska propaganda, proizvodnja straha i neprijatelja… Glavni junak Ilija Čvorović je i konkretan čovek i paradigma, mada je atipičan, jer sve što radi – radi iz srca i duše, a ne za novac.

Foto: printscreen

Uporište za ovu postavku "Balkanskog špijuna" bila je drama koja je manje poznata od istoimenog scenarija, a veoma se razlikuje i od kultnog filma iz 1984. godine.

- Dramu smo menjali shodno datostima novih biografija likova i nekih preinačenja u zapletu. Predstava je jedna vrsta hazarda, jer film ima kultni status. Ilija Čvorović je neko ko ima 50 godina i živi danas u Srbiji. Naš Ilija je imao jednu zemlju koja se raspala. On je voleo Jugoslaviju, baš kao što danas voli Srbiju, svoju zemlju jedinicu - kaže Tatjana Mandić Rigonat uz napomenu da komad, uz određene dramaturške izmene, funkcioniše kao da je pisan danas, ovde i za nas, ali i za sve ljude zapadne hemisfere.