Posle pada slabe i od početka nestabilne vlade zlosrećnog Zdravka Krivokapića Montenegrini trujumfuju, organizuju vatromete i daju gromoglasne pobedničke izjave. Očekivano i razumljivo, mada možda i prerano. Ko zna šta nosi dan, a šta noć ili, kako bi Turci rekli, ko zna šta će se još roditi pre rađanja novog dana
Turke ne pominjem slučajno, jer i oni su očigledno sve prisutniji činilac u smutnim crnogorskim preganjanjima, piše profesor Darko Tanasković. Njegovu analizu prenosimo u celini
Posle smena u Skupštini Crne Gore, gde nije stradala samo nimalo srpska „ekspertska" vlada, već i predsednik Parlamenta Aleksa Bečić, nedvosmisleno nacionalni Crnogorac, ali nezadojen mržnjom prema srpstvu i veran Srpskoj pravoslavnoj crkvi, dok je „pošteđen" inicijator ovog „demokratskog prevrata" Dritan Abazović, dosadašnji Krivokapićev potpredsednik, viđen za mandatara nagoveštene manjinske vlade, osnovni montenegrinski, antisrpski refleks najsažetije je verbalizovala, a ko bi drugi, Draginja Vuksanović Stanković:
"Srpski svet je poražen u Crnoj Gori. Crna Gora nije i nikada neće biti dio 'srpskoga sveta'. Nikada neće biti 'srpska stvar".
Ta opsednutost „srpskim svetom" zaista je fascinantna!
I iz redova bošnjačkih političara u Crnoj Gori čuo se ovih dana eho montenegrinskog likovanja, sa porukama da su se prevarili u računici oni koji su se ponadali da će Crna Gora posle političkih promena od pre godinu i po dana postati deo „srpskog sveta".
Ako je za crnogorske montenegrine jasno kojem „svetu" bi da pripadaju, što je, uostalom, pre izvesnog vremena izričito stavio do znanja i svm Dritan Abazović, izjavom da Crnoj Gori nije potreban srpski, već evropski svet, kao da se srpstvo i evropstvo automatski isključuju, Bošnjacima i muslimanima možda osmehujući se namiguje i neki drugi, turski svet, što onima prvim nimalo ne smeta. Važno je jedino da nije srpski.
Ali, u tom pogledu, kad su Bošnjaci/Crnogorci muslimani u pitanju, ne treba da brinu. Samo neka se sete izjašnjavanja na višestruko kusom referendumu o nezavisnosti 2006. godine. Bilo je tada, pokazalo se, neutemeljnih očekivanja da bi se oni mogli opredeliti za očuvanje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, kako ne bi došlo do cepanja geografske celine koju nazivaju „Veliki Sandžak".
To se, naravno, nije dogodilo, već je potvrđena stara istina da će Bošnjaci, čak i bez obzira na sopstveni interes, uvek glasati protiv onoga što većina Srba smatra svojim interesom.
Od ustanovljenja, suverenistički montenegrinski režim u Podgorci, odnosno simbolički na Cetinju, pouzdano je mogao računati na podršku bošnjačkih stranaka, što nije ostalo nenagrađeno.
Foto: Fotoilustracija
Pored ove klijentelističko-profiterske, kod Bošnjaka/slovenskih muslimana u Crnoj Gori sve upadljivija je i jedna druga endemska lojalnost, ona starovremska (i svevremenska) prema Stambolu na Bosforu, što ide u korak sa sve većim privrednim, kulturnim, obrazovnim i verskim prisustvom Turske u jedinoj balkanskoj državi čijim su se nepotpadanjem pod osmansku vlast njeni ponosni stanovnici s razlogom uvek gordili.
U senci udarnih vesti o padu Krivokapićeve vlade, smenjivanju predsednika Skupštine i najavi formiranja manjinskog kabineta, koje su proteklih dana medijski zapljuskivale javni prostor, prilično nezapaženo je prošla informacija o (re)izboru reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata efendije Fejzića.
Ne bi u njoj bilo ničega posebno zanimljivog, da reisu Fejziću ovoga puta Menšuru, „šerijatsko-pravno ovlašćenje da može valjano vršiti dužnost prvaka muslimana u Crnoj Gori", nije uručio „predsjednik Uprave za vjerske poslove Republike Turkije (sic!) Ali Erbaš".
Fejzić je na funkciji reisa IZ u Makedoniji od 2003. godine, a mandat mu je šestogodišnji. Kao jedini kandidat, dobivši 45 od 47 glasova, izabran je u Podgorici, tajnim glasanjem na Izbornoj skupštini Posebnog izbornog tela za izbor reisa. S obzirom na takvu proceduru, postavlja se pitanje: sa kakavom nadležnošću i u kojoj funkciji mu je tradicionalnu Menšuru predao predsednik tzv. Dijaneta, odnosno turskog Direktorata za verska pitanja, praktično „ministarstva za islam", koje je od pre izvesnog vremena organ u sastavu Predsedništva, a ne pri Vladi Republike Turske, dakle pod neposrednom je Erdoganovom kontrolom.
Ranije nije bilo tako, pa je, recimo, prilikom prvog Fejzićevog (re)izbora 2009. godine povelju o izboru starom-novom reisu predao Mujdin ef. Miljaimi, predsjednik Odbora za predaju Menšure.
U prigodnom obraćanju prisutnima, Ali Erbaš je u Osmanagića džamiji, pored ostalog, naglasio da „udruživanjem snaga i jačanjem veza, islamska društva mogu ponuditi rješenja za probleme koji su prisutni u svijetu". A među prisutnima na svečanosti uručenja su, prema izveštaju na zvaničnom portalu IZ u Crnoj Gori, okupljeni bili „predstavnici islamskih zajednica i mešihata iz Bosne i Hercegovine, Kosova, Albanije, Turkije, Slovenije, Srbije i Sjeverne Makedonije".
Vidi se da su u IZ promptno reagovali na Erdoganovu najavu da će Turska ubuduće tražiti da se svuda u svetu i u svim prilikama upotrebljava isključivo turski oblik njenog imena Türkiye, što će, s obzirom na usvojene i uvrežene sisteme adaptacije i prenošenja imena stranih država uzrokovati nemale pravopisne probleme u mnogim jezičkim i komunikacijskim zajednicama. Ali, kad Gazda kaže...
Postavlja se pitanje kome, zapravo, organizacijski pripada IZ u Crnoj Gori?
U vezi sa njom uočavaju se neke zanimljivosti i osobenosti. Na čelu joj nije, kao u Islamskoj zajednici BiH, reis-ul-ulema, „glavar uleme", već samo reis, možda i zato što nešto mnogo uleme u Crnoj Gori baš i nema, a moža to i nije pravi razlog za ovo razlikovanje.
Prema oficijelnom sajtu turske ambasade u Crnoj Gori, govoreći o reisu Fejziću, Ali Erbaš je upotrebljavao titulu „başkan", što znači „predsednik", koju i on nosi, a ne „reis", iako bi to na turskom bilo moguće reći. Zatim, zvanični naziv verske organizacije na čijem je čelu efendija Fejzić jeste „Islamska zajednica u Crnoj Gori", a ne „Islamska zajednica Crne Gore".
Foto: Beta/Fotoilustracija
Tako je i u Bosni i Hercegovini, u Srbiji postoje dve IZ, „IZ u Srbiji" i „IZ Srbije", dok na „Kosovu" deluje „Islamska zajednica Kosova", u Albaniji nezavisna „Islamska zajednica Albanije"(„Komuniteti Mysliman i Shqiplrisl"), na čelu sa velikim muftijom, a u Severnoj Makedoniji - „Islamska zajednica u Makedoniji", čiji se naziv na albanskom navodi kao „Bashklsia Fetare Islame e Maqedonisl sl Veriut", dakle kao genitivna sintagma, a ne „ nl Maqedonisl sl Veriut".
„Islamska zajednica u Makedoniji" osamostalila se 2006. godine u odnosu na „Mešihat IZ u Sandžaku".
Predlog „u" sugeriše da data IZ prihvata jurisdikciju neke nadređene centrale, kao što je to u slučaju „IZ u Srbiji", sa sedištem u Novom Pazaru, dok „IZ Srbije" ne prihvata vrhovništvo Sarajeva. A kako je i „Islamska zajednica" sa sedištem u Sarajevu „u" Bosni i Hercegovini, a ne „Bosne i Hercegovine", može se pretpostaviti da ona iznad sebe (virtuelno) priznaje neki drugi verski autoritet.
Kao otprilike u strukturi Rimokatoličke crkve, gde ne postoji, recimo, „Katolička crkva Hrvatske" ili „Hrvatska katolička crkva", već „Katolička crkva u Hrvatskoj", podređena Svetoj Stolici, što važi i za sve druge katoličke crkve u svetu.
Gde bi mogao biti taj muslimanski „Vatikan" kome se pokoravaju islamske zajednice na Balkanu?
Da nije u Meki, što bi možda jedino bilo duhovno prihvatljivo?
Halife i halifata odavno nema. Ima doduše onih koji bi voleli da ga obnove, ali to su, objektivno, ćorava posla. Potvrdilo se ovo još poodavno u pokušaju osmanskog sultana Abdulhamida Drugog da posezanjem za halifskim prejemstvom zaustavi neumitno obrušavanje Osmanskog carstva.
Poznato je da titula reis-ul-uleme nije neki stari islamski institut, već da ga je, radi religijskog odvajanja muslimana u BiH od Istanbula, kao okupaciona sila, 1882. godine uvela Austrougarska, a reis-ul-uleme je svojim dekretom postavljao car.
Do tridesetih godina prošlog veka menšure su formalno izdavane u Istanbulu, a od tada u Sarajevu, od strane domaćih islamskih institucija. Sad se, evo, u Podgorici pojavio prvi čovek službenog islama iz Turske, da tamošnjem reisu, verskom službeniku turske škole i svesrdne privrženosti, svečano uruči menšuru. Međutim, za razliku od ustoličenja mitropolita SPC i dolaska patrijarha na Cetinje, ovo nikome ne bode oči.
Samo da nije nešto što miriše na „srpski svet"...
Eh, taj zloslutni „srpski svet"! Izgleda da je onima koji u njemu vide ili žele da u ovaj pojam projektuju maltene avet obnove Dušanovog carstva i fantomski projekat „Velike Srbije" ne vredi dokazivati da je njegov smisao, bez obzira na meandriranje nesrećne političke retorike, za ozbiljne i časne Srbe u održanju duhovnog i kulturnog jedinstva srpskog naroda.
Na to valjda svaki narod ima pravo. No, svako misli iz svoje glave i kreće se u svom svetu predstava, pa i ostrašćeni antisrpski Montenegrini i ini nacionalni akteri postjugoslovenske tranzicijske farse. Tu pomoći, izgleda, nema, jer nepopravljivo sužene svesti svoja fanatizovana ograničenja projektuju na svekoliku stvarnost koja ih okružuje, pogotovo ako misle da će tako ostvariti svoje ciljeve.
Može se do u beskonačnost likovati da je „srpski svet poražen u Crnoj Gori" i da su se prevarili svi oni koji su poverovali da bi Crna Gora mogla postati „deo srpskog sveta". Istinu neće promeniti niti sebe od nje zaštiti. A neoboriva činjenica jeste da je nezavisna i samostalna država Crna Gora, bez obzira na to ko njome u datom trenutku, pa i trajnije, politički upravlja, etnički, istorijski, tradicijski i duhovno srpska zemlja.
Da je tako, moćno se pre dve godine ispoljilo, čak i posle tri decenije četvrtog istorijskog talasa planskog rasrbljivačkog inženjeringa, u opštenarodnom pokretu litija, čiji se učinak sada pokušava poništiti ili bar krajnje relativizovati, a zavet izneveriti.
S obzirom na sve okolnosti, to se realno i moglo očekivati. Predstoji i dalje duga i teška borba za isceljenje duše Crne Gore i uspostavljanje društvene ravnoteže koja će omogućiti da se u njoj živi bez usudne tragike bratoborstva.
Foto: Fotoilustracija/Tanjug
Da se kao Crnogorac neokrnjene zavičajne samosvesti može slobodno disati i bez vehementnog, a uzaludnog poricanja pripadnosti srpskome svetu, govore nam mnogi ubedljivi primeri i pouke iz prošlosti. Da se ovom prilikom podsetimo samo jednog, gotovo zaboravljenog, poštenog svedočenja poznatog knjižara, štampara, izdavača i kulturnog radnika novosadskog Arse Pajevića (1840-1905) u knjizi „Iz Crne Gore i Hercegovine. Uspomene vojevanja za narodno oslobođenje" (1891).
„Širinom rodoljublja koje nije poznavalo granice nastanjenja", Pajević iz prve ruke izveštava o junačkom ratu Srbije i Crne Gore protiv Osmanlija 1876. Sa oduševljenjem piše o crnogorskoj vojsci, o magiji Stare Hercegovine, o junaštvu Hercegovaca, o državnom uređenju Crne Gore i o tome kako je Cetinje postajalo njena prestonica, nijednog trenutka ne dovodeći u pitanje crnogorsko ime i pripadanje, ali donosi i reči knjaza Danila: Oh, pomozi bože i sv. Đorđije, moje krsno ime, neka samo knjaz Mihajlo vojsku kreće, pa evo me njemu za prosta vojnika, da samo vidim veliko i ujedinjeno Srpstvo".
Ta nije, valjda, knjaz Danilo nameravao da izda svoju Crnu Goru?
Osluškujući jednom na ulici šta Cetinjani govore, onespokojeni onim što im se učinilo kao oklevanje Srbije da pokrene vojsku, zapisao je ovakav razgovor:
„Ne, svetoga mi Petra, pošto su živi ne smiju Šumadinci ovu bruku danas učiniti"... "Va istinu, vječito bi gnjili pod grdnom sramotom. Srpsko bi ih mlijeko pogubalo. Ne, svetoga mi Vasilija, ne smiju oni učiniti nevjeru danas".
A sve što je video, doživeo, zapamtio i zapisao, Pajević je namenio potomcima: „No šta će učiniti božanstvena iskra ljubavi, kad se udruži sa dužnosti prema milom svome rodu i njegovom mlađem naraštaju, koji valja da zna i zapamti, šta su mu preci svojom zbiljom i voljom pokušavali da učine, te što ovi ne mogoše učiniti, da oni to prime u sveti amanet i sretnije izvedu".
Odavno, Bogu hvala, nema istrage poturica, ali je deo mlađeg naraštaja zaslepljeno krenuo u ono što je Ivan Negrišorac stavio kao naslov svoje izvrsne knjige „Istraga predaka" i ocenio kao socijalnu patologiju posebnog tipa, kako bi se razrešila „semantička antinomičnost sintagme crnogorskog srpstva", kako se eufemistički izrazio Milorad Popović u svom pseudonaučnom manifestu ekstremnog montenegrinstva „Crnogorsko pitanje" (1999). „Ćeraćemo se još!".
A Ali Erbaš u Podgorici predade menšuru reisu Fejziću...
Lavić koji je, nakon višednevne potrage, uhvaćen kod Budve u dobrom je stanju, i ima lavovski apetit. On je u mnogo boljem stanju nego što je bio juče, kada je pronađen iscrpljen nakon višednevnog tumaranja
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Lavić koji je, nakon višednevne potrage, uhvaćen kod Budve u dobrom je stanju, i ima lavovski apetit. On je u mnogo boljem stanju nego što je bio juče, kada je pronađen iscrpljen nakon višednevnog tumaranja
Glavni urednik Informera Dragan J. Vučićević danas je tokom emisije Kolegijum naše televizije ekskluzivno otkrio gde su pripadnici Gledalačko-obaveštajne službe (GOSI) uhvatili nosioca blokaderske liste Iliju Srdanovića.
U Specijalnom sudu za zločine na Kosovu i Metohiji u Hagu danas su izrečene prvostepene presude komandantima terorističke OVK Hašimu Tačiju, Jakupu Krasnićiju, Kadriju Veseljiju i Redžepu Seljimiju.
Novosadski kardiolog Ilija Srdanović, prvi na blokaderskoj listi, o padu nadstrešnice u Novom Sadu oglasio se tek nakon mesec dana na društvenim mrežama.
Sjedinjene Američke Države saopštile su da poštuju presudu Specijalizovanih veća protiv Hašima Tačija, Kadrija Veselija, Jakupa Krasnićija i Redžepa Selimija i pozvale sve strane da prihvate odluku suda.
Miloš Jovanović, član Srpske napredne stranke, otkrio je ko u Leskovcu stoji iza tzv. studentske liste i ko im je ustupio svoje prostorije i obezbedio kompletnu logistiku za potpise!
Novinar Uroš Piper postavio je direktno pitanje blokaderskoj perjanici Žaklini Tatalović, nakon njene skandalozne provokacije na današnjoj konferenciji za medije predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Takmičar Plavog tima u Exatlonu Mensur Ajdarpašić sa svojom ekipom podelio je svoj stav da timu nisu potrebne individualne medalje i da bez njih mogu pobediti.
Crveni tim u Exatlonu Srbija u ovoj sezoni dobio je pomoć od učesnika prve sezone Radojice Lazića, a oni su sada oživeli i njegov pobednički pozdravi iz prethodne sezone.
Lider "Srpskih suverenista" Vukša Dragović, koji je razotkrio NVO hidru u Srbiji objavivši detaljan spisak nevladinih organizacija i načine njihovog finansiranja kroz brojke i detalje predstavio je NVO koje stoje iza blokaderskog pokreta.
U najnovijoj epizodi emisije „Na merama“ otkrivamo vam kako je blokader Vladimir Štimac ponovo pokušao da glumi revolucionara, o čemu su se domunđavali političarka u pokušaju Biljana Stojković zvana Dabrica i novinar blokader Galeb Nikačević, gde voli da boravi lider „maloprocentnog“ Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, sa kime tračari glumica blokaderka Anđelka Prpić…
U prethodnoj epizodi emisije „Na merama“ pokazali smo vam šta rade osvedočeni blokaderi Nenad Kulačin i Marko Vidojković kad misle da ih niko ne gleda, kako nekadašnji političar Žarko Korać pokušava da iz penzije diže tenzije, u čijem društvu se opušta modna kreatorka Verica Rakočević, zašto je glumac blokader Milan Marić „utripovao“ da je veća zvezda od Žan-Klod Vam Dama…
Fudbalski turnir za učenike drugog razreda lozničke gimnazije "Vuk Karadžić" počeo je emotivno. Školski drugovi Sergeja Veselinovića, kome je nedavno preminula majka, pokazali su na svoj način da su uz njega.
Njagova Svetost Patrijarh srpski Porfirije i ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski ugostili su danas u Hramu Svetog Save 56 učenika iz Hercegovine, koji borave u Srbiji povodom obeležavanja Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
U toku večeri, došlo je do saobraćajne nezgode u Loznici kada je automobil "audi A3" kod "Tigra" sleteo sa kolovoza niz liticu dugu oko 15 metara i završilo u kanalu, gde je ostalo bukvalno da visi.
Zbog čega je P. M. (34) hicima iz pištolja na spavanju ubio svog dobrog prijatelja Mileta P. (41) u njegovoj kući u selu Opaljenik kod Ivanjice potpuna je misterija.
Mladen Novaković (43), zvani Tocilo, iz Amerića kod Mladenovca, osuđen zbog šverca droge na 17 godina zatvora, tražio je uslovni otpust iz zatvora, ali je odbijen, saznaje Informer.
Dušan K. (41) ranjen je ispred svog stana u Beogradu nakon što je maskirani napadač izveo filmsku zamku - namamio je žrtvinog druga ispred zgrade lažnom dojavom o devojci, a potom ga pod pretnjom pištoljem naterao da ga odvede pravo do ulaznih vrata.
Čuveni holivudski glumac Deni Devito rešio je da otvori dušu i priseti se zlatnih dana svoje karijere, ali i potpuno lulih i neobuzdanih zabava koje su obeležile snimanje kultne humorističke serije "Taxi".
Glumica Anica Lazić Ristovski je posle venčanja sa Lazarom Ristovskim osvojila nagradu na prestižnom festivalu u Italiji zbog čega joj stižu čestitke sa svih strana.
Starleta Tamara Đurić je objavila snimak na Instagram profilu, a prizor je odmah privukao pažnju njenih pratilaca jer se na njemu vidi kako uživa u tretmanu lepote, dok dve kozmetičarke istovremeno brinu o njenom izgledu.
Pevačica Milica Pavlović je sinoć na gala slavlju govorila i o Atini i Niki Tošić, budući da se nekada družila sa njihovom mamom Jelenom Karleušom i otkrila da su devojke izuzetno dobro vaspitane.
Medijska kuća Blic večeras slavi 30 godina postojanja, a među gostima su se pojavila i braća i bivše rijaliti zvezde Dejan i David Dragojević koji dsu pozirali za naš portal.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.