Slučaj Zahirović iz Francuske (ISPRAVKA)

Vest da je porodica iz BiH deportovana iz Francuske zbog zlostavljanja svoje sedamnaestogodišnje kćerke objavljena je u mnogim medijima krajem oktobra. Prema medijskim navodima, francuske su vlasti ovu porodicu odlučile protjerati nakon što su roditelji kćerku pretukli te joj obrijali glavu zbog toga što je bila "u vezi sa Srbinom".

Ta je vest, koja je obišla mnoge medije u regionu, potvrđena i od strane francuskog ministra unutrašnjih poslova, Geralda Darmanna. Saopštenje za javnost, u kojem se objašnjavaju razlozi deportacije, Darmann je podijelio i na svome Twitter profilu: 

Prema odluci koju je najavio ministar unutrašnjih poslova Gerald Darmann te delegatkinja Ministarstva za pitanja državljanstva, Marlene Schiappa, pet članova porodice Zahirović jutros se vratilo u Sarajevo. To protjerivanje s nacionalne teritorije je rezultat, u najmanju ruku nedopustivog ponašanja ove porodice (premlaćivanje i šišanje adolescentice zaljubljene u srpskog mladića druge konfesije). Ova adolescentica je pod skrbi službe za socijalnu sigurnost djece i ona će po punoljetstvu dobiti boravišnu dozvolu.

U saopštenju je jasno izneseno da se radi o ozbiljnom slučaju zlostavljanja djeteta koje je rezultiralo deportacijom roditelja i ostatka porodice u Bosnu i Hercegovinu. 

Zvanična potvrda da su Zahirovići protjerani iz Francuske jer su zlostavljali kćerku zbog veze s mladićem druge konfesije, nije bila dovoljna i Dnevnom avazu, koji je odlučio posjetiti roditelje koji su izvršili nasilje nad svojim djetetom, te objaviti i "drugu stranu" ove priče.

Sam čin nasilja nad pomenutom djevojkom je potpuno obezvrijeđen, a zatim i sveden na traženje odgovora zašto su je roditelji pretukli i ošišali. U članku Dnevnog avaza nema nikakvog osvrta na uznemirujuću izjavu nasilnog oca prema kojoj je kćerku ošišao zbog toga što je “imala odnose”, a ne zbog toga što je u vezi za Srbinom. Tako se iz ovog članka stiče dojam da postupci nasilnih roditelja nisu problematični, sve dok se iza njih ne kriju razlozi nacionalističke prirode.

Štaviše, ovo nevjerovatno “opravdanje” za nasilje nad kćerkom je Avazu - a zatim i brojnim portalima koji su članak prenijeli - poslužilo kao prilika za plasiranje senzacionalističkih naslova u kojima se ističe da Zahirovići kćerku nisu pretukli zbog veze sa Srbinom.

Dalje, članak je napisan u tonu kojim se kod publike gotovo želi izazvati sažaljenje prema protjeranim Zahirovićima. Tako se u tekstu koriste brojni izrazi i konstrukcije koji ukazuju na “nevolje” u kojima su se Zahirovići našli nakon protjerivanja iz Francuske - “zatičemo ih ispred trošne ćerpičare”; navodi da su im “dobri ljudi pomogli”, a da su ih medijski napisi “mnogo povrijedili”.

U članak je čak uvrštena i izjava nasilnog oca, u kojoj Senad Zahirović u emotivnom tonu govori da traži posao kako bi “brinuo i o drugoj djeci”, dok okolnosti protjerivanja iz Francuske naziva “velikom tragedijom koju jedan roditelj može doživjeti”.

Članak je posvećen dokazivanju teze da nasilnici nisu “divljaci iz Bosne”. Zahirovići, dakle, ni u jednom momentu nisu označeni kao nasilnici i/ili zlostavljači - umjesto toga, bizarni razgovor s ovim bračnim parom u medijima je okarakterisan kao “ekskluziva”, “njihova strana priče”, “ispovijest bosanske porodice” ili ispovijest “Bošnjaka protjeranih iz Francuske”. 

Taj potpuni izostanak osude nasilja je, nažalost, samo još jedan od primjera koji pokazuju da se ozbiljnim temama, kakve su nasilje u porodici i nasilje nad ženama, u domaćim medijima pristupa uglavnom na senzacionalistički način.